Ne, nije jesen vise kao sto je bila. Nismo ni mi. Starimo, mijenjamo se. Imamo vise sjecanja. Da, imamo vise sjecanja. Koja sve vise i vise upravljaju sa nama. Jesen.
Uvijek na pomen rijeci jesen imam sliku kako idem preko Komara. Kad se prodje Travnik i Turbe i lagano krene uzbrdo, boje se polako promijene. Sve vise bude narandzaste, i crvene, poneka smedja i bordo, onako puna. Onda su jedne godine kada sam mali bio tu, na onoj ostroj krivini, podno vrha Komara poceli da sade "linije" crnogoricnog drveca. Iz prakticnog razloga jer su posijekli svo bjelogoricno i kako je tlo podlozno eroziji, neko se dosjetio da bi bilo dobro promijeniti vrstu drveta. Mozda bude bolje cuvalo zemlju. I gledao sam kako raste to drvece. Rastao sam i sam. Prolazile su jeseni. I nigdje mi tako dobro ne pristaje crnogoricno drvece kao u Srednjoj Bosni. I nigdje tako lijepog pogleda kao sa vrha Komara prema Donjem Vakufu i Bugojnu i Jajcu ne zapamtih. Jeste lijepo i kada se iz pravca Foce spustas prema Trnovu, malo su to posljednjih godina unistili nerazumnim zasipanjem i nanosenjem brda kamenja. Jeste lijepo kada se popnes gore na Buzim i posmatras dole prema Cazinu ili prema Velikoj Kladusi. Dah ti stane. Ili kada starim putem preko Trebevica prema Jahorini krenes, tamo negdje u Novembru, i posmatras drvece kako se zavisno od nadmorske visine obojilo u drugaciju boju.
Ali, jesen. Eh, lijepe boje jeseni nigdje tako pune ne vidjeh kao tu, na Komaru.
U Sarajevu, je drugacije. Posebno sada poslije rata. I nema tako puno drveca. Prije bih uzivao posmatrati kako se boje mijenjaju, kako lisce opada, mogao bih covjek lakse osjetiti kad ce zima i prvi snijeg. Sad se sve promijenilo, rijetki su normalni prelazi sa jeseni u zimu. Ko pazljivije posmatra vidjet ce da se i drvece mijenjalo, osjecalo zimu, sada je i ono iznenadjeno, kao i ljudi.
Danas je snijeg u zraku. Vrijeme mu je. Novembar je za dva dana.
Post je objavljen 01.11.2006. u 16:03 sati.