Rano je jutro bilo, tada kad sam ga vidio. Hodao je po tramvajskoj stanici, zadihan, zajapuren. U jakni crvenkaste boje, uredno obrijan i podsisan. Zapravo je taj covjek uvijek bio uredan, uvijek obrijan, nije nikada dozvolio da ga iko vidi neobrijanog ili zaraslog.
Hodao je, kazem, to jutro, zadihan i zajapuren, gore-dole, cekajuci tramvaj. Barem sam ja tako mislio. U nekim smedjm cipelama i hlacama boje kestena. Odjednom je iz dzepa izvadio komadic necega, nisam odmah vidio sta drzi u ruci, dok nije prisao covjeku pored mene i pitao ga ima li vatre. Presao je jednom,dvaput, tim komadicem, poslije ce se ispostaviti da je to ostatak cigarete, preko vatre koja je izlazila iz upaljaca neznanog cekaca tramvaja. Kad se komadic nakratko zadimio, brzo je povukao u sebe. Jednom, dvaput, triput. Gledao onaj komadic, nekako povukao jos jednom.
Nastavio je da hoda gore-dole. Izvadio je jos jedan komadic iz dzepa, ovaj je bio malo veci i opet prisao, ovaj put drugom covjeku i zatrazio malo vatre. Povukao dim jednom, povukao dvaput, uf, pomislio je ovaj komadic je dobar. Povukao punim plucima, toliko da se jakna deformisala u neki cudan oblik. Lagano izdahnuo, jos jednom. Osmijeh se pojavio na njegovom licu. Osmijeh mu je bas lijepo pristajao. Nekako je lijep taj covjek bio. Imao je fine crte lica. Nista zlog u licu, nikakvih skrivenih namjera. Povukao je dim jos jednom, bacio onaj komadic i prisao jednoj gospodji koja je takodjer cekala tramvaj.
Upitao je: "Kako ste vi jutros?"
Ne cekajuci odgovor, rekao je jos:" Ja sam dobro. Ja sam bas super. Bas mi je dobro."
Prisao je covjeku do gospodje i upitao i njega i opet ponovio: "Meni je dobro. Bas mi je dobro. Bas je danas lijep dan."
--
Da li on zna da je danas Bajram?
Post je objavljen 23.10.2006. u 10:54 sati.