< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Velika novogodišnja očekivanja

29.12.2006., petak

Image Hosted by ImageShack.us
Ovih se dana naveliko priča o dočeku Nove godine, 1. siječnja, iliti prvog dana nove 2007. godine.
Mnogi očekuju dobar provod, nezaboravnu i ludu noć. Kako biti siguran da će to točno tako i biti? Nikako. Doduše, ima nešto u onoj narodnoj - kako prostreš, tako ćeš i leći. Svatko ima svoje načine
zabave i svoje želje za doček, pa će odlučiti gdje i kako provesti tu noć.

Ne znam zašto neki ljudi toliko paničare i razbijaju glavu kamo otići, što učiniti da bude ludo i nezaboravno, kao da im je to jedina prilika za zabavu? Ili je ipak u pitanju neki oblik praznovjerja – da će biti loša godina ako ta noć ne bude raskošna i zabavna? A kako bi ta zabava trebala izgledati? E, sad tu nastaje mali problem. Naime, čula sam komentar kako se, primjerice, u opatijskim hotelima za doček ne nudi ništa osim glazbe (uživo, naravno) te jela i pića – podrazumijeva se.

Kako rekoh, jasno mi je da svatko ima svoju predodžbu dobre zabave, ali mi nikako nije jasno što bi se to još trebalo nuditi pa da ljudi doček proglase urnebesno zabavnim? Možda bungee jumping s lustera ili balkona? Tek toliko da malo adrenalin proradi. U najluđoj noći.

U cijeloj toj priči, neovisno o tome tko što voli, najsmješnije mi je forsiranje. Ne, zapravo nije smiješno, žalosno je. Čini se da je mnogo toga postalo već viđeno i toliko puta iskušano pa je izgubilo smisao. Ili smo zaista nemaštoviti? Ipak, ne znam što bi se to zaista tako posebno moralo ponuditi da već i sama ideja zvuči urnebesno zabavno. Nema toga. Da zvuči ne znam kako - tko se može na silu zabavljati? A "propozicije" kažu da baš te noći mora biti ludo i nezaboravno. I malo je onih koji će vam iskreno priznati da je bilo osrednje ili nezanimljivo ili čak bez veze.

Koliko će ljudi doći kući s dočeka i reći da je bilo bez veze? Ili priznati da se nisu ludo proveli na putovanju i ispunili svoja očekivanja na kojima im susjed svakako mora zavidjeti jer, zamislite - koji luzer, on je ostao u svoja četiri zida!

Važno je i raspoloženje i društvo (koje uopće ne mora biti brojno!), a to se ne može smućkati u epruveti. Doduše, može nešto poteći iz boce ili biti u nekim drugim agregatnim stanjima, ali i to je samo relativno zabavno. Katkad bolja zabava ispadne spontano, nekog sasvim "nevažnog" dana u godini, kad se nađe dobro društvo, bez krilatice moraš se zabaviti.

Tijekom svih proteklih godina bilo je raznih vrsta dočeka na kojima sam bila, a i različitih društava. Uvijek su bili neki planovi. E, sad ne planiram ništa. Jednostavno me to umorilo. I to glupo forsiranje. Ne volim to. I znate što? Baš neću imati na sebi ništa crveno! Kad god sam imala, uvijek je sve bilo kontra. Zato crveno ne dolazi u obzir. Pa, možda tako konačno ispadne nešto suprotno - ali u moju korist. Malo za promjenu.

Sretna vam bila 2007. - u svim mogućim oblicima i bojama! winkcerekgreedy




- 11:05 - Komentari (40) - Isprintaj - #
Čestitka

24.12.2006., nedjelja

Image Hosted by ImageShack.us


Dragi moji blogeri i blogerice,

neka vam budu sretni i veseli božićni blagdani, puni mira i radosti,
neka u vašim srcima zasja svjetlo ljubavi koje će vas uvijek voditi...
Neka najljepši i najvrjedniji darovi - ljubav, osmijeh, zagrljaj, poljubac...budu darovani baš vama.
Ne kupuju se novcem, a bogat je svatko tko ih daruje i prima.
I još vam želim obilje zdravlja da sve to možete podijeliti s dragim ljudima...
Sve vas grlim...

- 12:54 - Komentari (26) - Isprintaj - #
Antišopingholičarka

21.12.2006., četvrtak

Image Hosted by ImageShack.us




Šoping, ta čarobna riječ! Iliti shopping, po engleskom. Kupovina, reklo bi se po naški.

Kako god se nazivao taj ritual u kojem navodno najviše uživaju žene, pitanje je - je li to uvijek tako? Jeste li ikad sreli ženu koja ne voli kupovati? Koja strahota, zamislite ženu koja ne voli šoping! Nevjerojatno, ali istinito - mislim da sam ja antišopingholičarka. Ne znam što je tome uzrok, je li greška u genima ili sam tu osobinu stekla tek kasnije? Naime, u obitelji Blue postoje članovi koji vole šoping, dakle, nije sve u genima. No, u svakoj obitelji obično postoji i crna ovca (makar se zvala Blue). E, ja sam ta!

Malo sam našpanana ovih dana tako da u skladu s tim i grintam onako čisto rekreativno. Prolazim gradom i gledam ljude kako jure "naoružani" vrećicama. Trgovine krcate. Parkirališta puna. A nema se para. Svi nešto kukaju. I kupuju. Bolje da propadne selo nego običaji. To je duh! A najvažnije je sačuvati duh, zar ne? I kupovnu moć.

Ma nisam ni ja bez grijeha, nije da baš ništa ne volim kupovati, ali se često grozim tog rituala, kao što rekoh. Prvo, kad je riječ o kućnim potrepštinama - osobito o njihovoj kupovini u onim velikim trgovačkim centrima u koje manje-više svi odlaze barem jednom na mjesec u tzv. veliku nabavku, na sam spomen tog pojma - dobivam ospice.

Nakon toga obično uslijedi vizualizacija - pred očima mi se ukažu beskrajno velike, dozlaboga nakrcane police s najrazličitijim proizvodima. I horde kupaca koji zuje okolo ne bi li baš oni "uboli" sve najpovoljnije. Pa onda ono - "kupiš dva, dobiješ tri". Ili "na akciji".
Tu već imam vodene kozice. Poželim postati bubuljičava kako bi se oko mene razbježali bjesomučni vozači škripavih i prenatrpanih željeznih kolica.

Drugo je kupovina odjeće i obuće. Osim što je katkad upitan izbor, jer, zaboga, trgovine nude ono što je u trendu, a koja se to spodoba usudi tražiti nešto što nije in? Što odstupa od zadanog modnog pravila? Izvoli, uzmi što ti se nudi. Moraš biti modni klon.

Treći su čimbenik neke prodavačice. Nema u nas onog civiliziranog običaja - šetaj, biraj, probaj, uzmi, plati... Aaa, ne, ne! Čim uđete, vi ste potencijalni lopov. Možda imate i dosje. Prilazi vam "flaster". Najprije vas onako ovlaš odmjeri i sotovoce pita: "Trebate pomoć?" Redovito odgovorim: "Ne, zasad. Pogledat ću malo, hvala." Nakon toga vas taj "flaster" "diskretno" slijedi. Kad joj dosadi, ako ste malo previše naporni s tim gledanjem, uslijedi jedno polunervozno: "Jeste što našli?!"
U tim trenucima već znam što tražim. Vrata. Izlaz. Exit.

To je jedna moguća varijanta. U drugoj trgovini postoji velika vjerojatnost da vas nakon početnog odmjeravanja procijene kao osobu s kojom nemaju o čemu razgovarati. Pa vas samo prate pogledom ili eventualno malo prevrću očima tek toliko da vam daju do znanja da im niste po ukusu. Tu se okrenem oko svoje osi i najčešće ne kupim ništa. Jer, obično je takva i ponuda. Jedno veliko - ništa.

I onda neka ja volim šoping?! Pa ja sam antišopingholičarka od glave do pete. Muka mi je kad se sjetim da moram ići u kupovinu. Ne volim da mi pogrešne osobe pušu za vrat, na krivim mjestima i u krivo vrijeme. Noćna mora!

No, imam i svoje slabosti. Koje? Bolje da vam ne kažem. Možda se u meni ipak krije uspavano šoping-čudovište koje se budi tamo negdje...
- 18:18 - Komentari (20) - Isprintaj - #
Dah proljeća usred zime...

16.12.2006., subota

Image Hosted by ImageShack.us
...a sve zbog poludjele klime
- 16:08 - Komentari (29) - Isprintaj - #
Predah

11.12.2006., ponedjeljak

Valjda me obuzelo ono predbožićno raspoloženje i baš mi se ovih dana jako sluša pjesma koju sam htjela ovdje podijeliti s vama, ali tu ne odsvira do kraja, a prava je šteta ne čuti je cijelu. Stoga ostavljam
OVO
- 19:42 - Komentari (24) - Isprintaj - #
Kad budemo Finska

08.12.2006., petak

Image Hosted by ImageShack.us


Što znate o Finskoj? Koje su vaše prve asocijacije na spomen te zemlje? Jezera? Nokia? Laponija i Djed Božićnjak? Kad ste posljednji put čuli da je Finska epicentar kakvog skandala?

Čini se da je najveći skandal u posljednjih X godina u Finskoj onaj nedavno objavljeni - da je premijer Matti Vanhanen prekinuo vezu sa svojom partnericom (koju je upoznao putem interneta), i to putem sms-a. Ne'š ti skandala! Skoro sam počela vrištati od smijeha kad sam to neki dan pročitala na posljednjoj stranici Večernjaka.

Zatim sam se vratila na naslovnicu. Naravno, bombastični naslovi iz hrvatske svakodnevice. Ne sjećam se točno što je bilo toga dana, ali sam uvjerena da neću promašiti... Branimir Glavaš - jedan naslov, sigurno. Ostalo...nekakve financijske transakcije ili problemi. Pokušajte me uvjeriti u suprotno.

Odmah ću vam reći, nemojte ni pokušavati. U međuvremenu sam provjerila. Točno je tako bilo. Eh, da smo mi Finska... Ali kod nas su i ljubavni skandali začinjeni mirisom love. I različitim "primjesama" poput nepotizma, balkanizma i ostalih "-izama". Možda će u skorije vrijeme, u skladu s društvenim prilikama, i klasične ljubavne priče promijeniti svoje naslove. Npr. Romeo i Julija d.d. ili Tristan i Izolda u sukobu interesa, a možda i Dama s kamelijama postaje gradonačelnica.

Sve će se to vjerojatno promijeniti kakvom prigodnom uredbom Hrvatskog sabora. Koju će donijeti saborski Odbor za ravnopravnost spolova. Tako se u Hrvatskoj donose odluke. A novine pišu o rupama u zakonu. Uskoro više neće biti rupe, bit će krateri.

U međuvremenu ćemo i dalje čitati o finskim "skandalima" i hrvatskim "-izmima". A kad mi budemo Finska...ja ću biti Djed Mraz.
- 20:46 - Komentari (20) - Isprintaj - #
Kamikaze

05.12.2006., utorak

Image Hosted by ImageShack.us

Svakodnevno se u novinama i na televiziji piše i govori o prometnim nesrećama u kojima ljudi gube živote svojom i/ili tuđom krivnjom. Zakon o nula promila pokazao se kao pucanj u prazno. Ćorak. Metak koji te može uplašiti i ništa više. Statističari i dalje broje nesreće i izgubljene živote. Očito je da su potrebni ozbiljniji koraci u rješavanju problema. No tko će učiniti prvi takav korak?

Putujem i promatram što se događa na cesti. Prizori su zastrašujući, neki ljudi voze kao kamikaze. Primjera ima različitih i prilično su brojni. Vozači koji misle da su sami na cesti i koji, očito, cestu vide kao stazu za utrke na kojoj su oni natjecatelji poput vozača Formule1.

I danas sam putovala iz svoga grada u drugi i natrag, 120 km. Policije ni od korova. Kontrolu brzine obavljaju tako često da se ne sjećam kad sam ih posljednji put vidjela na cesti. Za to vrijeme kamikaze caruju. Kroz naseljena mjesta voze kao luđaci. Pretječu velikom brzinom. Nervozno obilaze kolonu automobila koja stoji, primjerice - nakon radnog vremena, kad je promet pojačan. Jer, jedino su oni pametni. Jedino oni znaju kako izbjeći gužvu. Ostale "budale" čekaju u koloni.

Vožnja pod utjecajem alkohola više i nije neka činjenica koju treba posebno naglašavati. To se jednostavno događa. Osobito subotom, noću. Zaboga, normalno je da ljudi izlaze, piju i voze. Nađe se i gdjekoji tinejdžer bez vozačke. Nije još položio vozački ispit. Nema veze, kad već u obitelji postoji auto, zašto bi pješačio, neka vozi. Ako malo popije, bit će hrabriji. Zaustavi li ga nekim čudom policija (a čudo je ako budu na cesti), reći će im čiji je pa će ga pustiti neka ide.

Zakonodavci neće razbijati glavu tim "tricama"; policija nema vremena, imaju važnijeg posla od kontrole prometa. Pa zato je stopa kriminala u našoj državi tako "sitna". Stoga, oprostimo im, ne mogu ni oni raditi sve odjednom. Negdje se mora osjetiti malo popuštanja.

U međuvremenu ću osjećati strepnju kad vidim kako luđaci pretječu kolonu automobila tamo gdje se to ne bi smjelo ni pomisliti, a iz suprotnog smjera u tom trenutku dolazi drugi automobil. Srce će mi tući kao ludo jer moram kočiti i molim Boga da uspije proći jer će nas u protivnom sve "pomesti" sudare li se izravno.

Noću ću i dalje čvrsto držati upravljač kad vidim kolikom mi se brzinom približavaju svjetla automobila koji dolazi iz suprotnog smjera. Nadat ću se da će uspjeti zadržati kontrolu nad vozilom i istovremeno ću mu blicati, taj sam trik odavno usavršila - neka pomisli da negdje stoji policija. I zločesto ću se nasmiješiti kad u retrovizoru ugledam kako se crvene stražnja svjetla kamikazina automobila jer koči. Barem sam ga malo usporila.

I tako iz dana u dan, a nitko ništa ne poduzima...

- 19:44 - Komentari (28) - Isprintaj - #
Političari ad portas

02.12.2006., subota

Image Hosted by ImageShack.us
Što sve neće smisliti hrvatski političari ne bi li osvojili više glasova! Najnoviji izborni modni krik dolazi iz političke radionice HNS-a. Zastupnica Vesna Pusić je, u nastojanju da zatopli svoje komunikacijske odnose s građanima, počela kampanju "od vrata do vrata".

Kao da nam nije dosta što je u Hrvatskoj politika svakodnevna tema naraštaja od 7 do 77, i što političari "iskaču iz paštete", sad su se neki dosjetili kako još bolje doprijeti do birača pa je Vesna Pusić počela obilaziti po kućama.

Dakle, Zagrepčani, očekujte Pusićku ad portas! Ne znam koliko su građani skloni povjerovati u to "isijavanje topline", iznenadne izljeve empatije i razumijevanja za svakodnevne životne probleme običnih ljudi, ali političke su lisice očito vrlo uporne u svojim nadmudrivanjima birača.

Predstava je počela u predbožićno vrijeme, a poznato je da su ljudi u tom razdoblju emocionalno osjetljiviji i da jedni drugima nastoje pokazati više dobrote. I tako je Pusićka krenula u obilazak Zagreba ne bi li je u svoje domove primili ljudi dobra srca, a ona će im zauzvrat vjerojatno ponuditi 200 000 novih radnih mjesta.

Prvi će se vjerojatno zaposliti već sljedeći tjedan. Na radnome mjestu sv. Nikole i Krampusa. Zagreb je velik grad pa će u svakome kvartu "ordinirati" po dvojica novozaposlenih. Zamislite koliko je to radnih mjesta, a to je tek početak! Nesumnjivo, ako haenesovci pobijede na izborima, dogodit će se najveći pad nezaposlenosti, dosad nezabilježen na ovim prostorima!

Velika je prednost takvog načina komuniciranja s građanima. Jer, zašto bi hrvatski čovjek koji je nezadovoljan političkom situacijom morao zvati susjeda na kavu da bi diskutirali o tome, ionako će sve ostati samo isprazne žalopojke, kad se već može izravno priopćiti našim političarima koji upravo zbog toga počinju divljenja vrijednu akciju obilaska po kućama. A to će sigurno pomoći. Neće ostati samo isprazne riječi. A, jok!

Stoga će građani vjerojatno već danas početi veliku akciju uređenja svojih domova i okućnica jer nikad ne znaš kad ti političar može zakucati na vrata. Pokaže li se kampanja uspješnom, uskoro možemo očekivati najezdu saborskih zastupnika u svojim kvartovima. Svi će htjeti pokazati svoju toplinu i dobrotu. Očekuje nas još veće globalno zatopljenje.

I pripazite! Ugledate li tijekom sljedećeg tjedna sv. Nikolu i Krampusa u svojoj blizini, povucite ih malo za rukav, jer, nikad se ne zna - kako je krenulo, možda koaliraju Račan i Čačić pa maskirani pođu ispitivati teren. Ne bi li bio glavni zgoditak zateći tu dvojicu dobročinitelja koji bi vam ispunili božićne želje?

A sad odoh na dvorišnu ogradu objesiti upozorenje: "Pozor! Oštar pas!"
- 18:30 - Komentari (28) - Isprintaj - #