Marketing
Kamikaze
Svakodnevno se u novinama i na televiziji piše i govori o prometnim nesrećama u kojima ljudi gube živote svojom i/ili tuđom krivnjom. Zakon o nula promila pokazao se kao pucanj u prazno. Ćorak. Metak koji te može uplašiti i ništa više. Statističari i dalje broje nesreće i izgubljene živote. Očito je da su potrebni ozbiljniji koraci u rješavanju problema. No tko će učiniti prvi takav korak?
Putujem i promatram što se događa na cesti. Prizori su zastrašujući, neki ljudi voze kao kamikaze. Primjera ima različitih i prilično su brojni. Vozači koji misle da su sami na cesti i koji, očito, cestu vide kao stazu za utrke na kojoj su oni natjecatelji poput vozača Formule1.
I danas sam putovala iz svoga grada u drugi i natrag, 120 km. Policije ni od korova. Kontrolu brzine obavljaju tako često da se ne sjećam kad sam ih posljednji put vidjela na cesti. Za to vrijeme kamikaze caruju. Kroz naseljena mjesta voze kao luđaci. Pretječu velikom brzinom. Nervozno obilaze kolonu automobila koja stoji, primjerice - nakon radnog vremena, kad je promet pojačan. Jer, jedino su oni pametni. Jedino oni znaju kako izbjeći gužvu. Ostale "budale" čekaju u koloni.
Vožnja pod utjecajem alkohola više i nije neka činjenica koju treba posebno naglašavati. To se jednostavno događa. Osobito subotom, noću. Zaboga, normalno je da ljudi izlaze, piju i voze. Nađe se i gdjekoji tinejdžer bez vozačke. Nije još položio vozački ispit. Nema veze, kad već u obitelji postoji auto, zašto bi pješačio, neka vozi. Ako malo popije, bit će hrabriji. Zaustavi li ga nekim čudom policija (a čudo je ako budu na cesti), reći će im čiji je pa će ga pustiti neka ide.
Zakonodavci neće razbijati glavu tim "tricama"; policija nema vremena, imaju važnijeg posla od kontrole prometa. Pa zato je stopa kriminala u našoj državi tako "sitna". Stoga, oprostimo im, ne mogu ni oni raditi sve odjednom. Negdje se mora osjetiti malo popuštanja.
U međuvremenu ću osjećati strepnju kad vidim kako luđaci pretječu kolonu automobila tamo gdje se to ne bi smjelo ni pomisliti, a iz suprotnog smjera u tom trenutku dolazi drugi automobil. Srce će mi tući kao ludo jer moram kočiti i molim Boga da uspije proći jer će nas u protivnom sve "pomesti" sudare li se izravno.
Noću ću i dalje čvrsto držati upravljač kad vidim kolikom mi se brzinom približavaju svjetla automobila koji dolazi iz suprotnog smjera. Nadat ću se da će uspjeti zadržati kontrolu nad vozilom i istovremeno ću mu blicati, taj sam trik odavno usavršila - neka pomisli da negdje stoji policija. I zločesto ću se nasmiješiti kad u retrovizoru ugledam kako se crvene stražnja svjetla kamikazina automobila jer koči. Barem sam ga malo usporila.
I tako iz dana u dan, a nitko ništa ne poduzima...
Post je objavljen 05.12.2006. u 19:44 sati.