Molitveni vijenac Kraljice obitelji

Propovijed vlč. Dragutina Mostečaka na duhovnoj obnovi u Remetama

Sestre i braćo u Isusu Kristu!

Sveto korizmeno vrijeme, koje nam daruje Gospodin, vrijeme je milosti i spasenja.
To je vrijeme u kojem smo pozvani na molitvu i na razmišljanje o otajstvu našeg spasenja.
.
Zašto molitva? Što je molitva?

Kada bismo danas pitali ljude da li se mole, mnogi bi odgovorili: Nemamo vremena!
Što ću ja Bogu govoriti; pa On zna što meni treba i neka mi to dade....
Međutim, znademo da je molitva dio našeg kršćanskog vjerničkog života.
Primjer nam je sam Isus Krist koji je bio veliki molitelj i koji je rekao svojim apostolima:
Molite i primit ćete!
Molitva je naš razgovor s Bogom. Bog čuje našu molitvu, kako nam sam Isus kaže: Što god zamolite u moje ime, vjerujte da ćete dobiti i primit ćete jer molite u moje ime.

Korizma je za nas kršćane vrijeme molitve

Molitvu treba shvatiti ozbiljno kao dio našeg kršćanskog života jer bez molitve nema ni duhovnog rasta i čovjek zakržlja. Upravo molitva osvježuje naš život i po njoj dobivamo milost odozgo da možemo ustrajati u dobru i živjeti po istini evanđelja.

Molitva nas povezuje najprije s Bogom, a onda i s ostalom braćom i sestrama
jer oni isto tako mole kao i mi u Ime Isusovo. Zazivamo to Ime i upućujemo svoje prošnje kako za sebe tako i za svijet, a posebno članovi Molitvenog vijenca Kraljice obitelji, koji svaki dan mole za naše obitelji da se u te obitelji vrati mir, sloga i razumijevanje. Svjedoci smo da sve više ima nesloge i razdora u našim obiteljima.

Tolike nam se obitelji rastaju.
Oni koji su se vezali na temelju ljubavi u zajedništvo života, nakon nekog vremena kao da su izgubili snagu i više ne mogu zajedno.
Jedno drugo okrivljuje: ti si kriv, ti si kriva, a zapravo je krivnja obostrana.
Jesu li oni svoj život povjerili Bogu?
Jesu li živjeli u skladu s Božjom riječi i istinom i pravilima koja nam Gospodin daje u svojim zapovijedima, ili su ih prekrižili jer misle da više ne treba moliti? Što ćemo moliti kad nemamo vremena! Danas je takvo vrijeme kada moramo raditi i misliti na budućnost, ,
a zapravo budućnosti nema bez tog života s Bogom jer On nam jedini pokazuje kojim nam je putem ići i On nam jedini garantira tu budućnost.

Korizma je vrijeme koje nas poziva na istinsko obraćenje.

Čuli smo danas u svetom evanđelju kako Isus susreće carinika Levija ili Mateja. Po shvaćanju farizeja, carinici su bili veliki grešnici kojima Bog neće oprostiti. Surađivali su s neprijateljskom vlašću i za neprijatelje ubirali porez. Zato su ih farizeji izbjegavali. I gle, baš toga i takvog čovjeka Isus poziva: Hodi za mnom! Kako je morala biti snažna ta Isusova riječ kad Matej bez daljnjeg razmišljanja ostavlja svoj posao, svoju sigurnost i polazi za Isusom. Štoviše, u svojoj kući, jer je bio bogat, priredio je, rekli bismo oproštajnu gozbu jer njegov život odsad neće više biti isti. On sad živi drugim životom. Njega je pozvao netko tko će mu pokazati pravi put u život, a to je Isus. Oprašta se od svih. Tu su bili prisutni i njegovi sumještani, farizeji, carinici i grešnici. Farizeji prigovaraju: Zašto vaš Učitelj jede sa carinicima i grešnicima? Drugim riječima, Isusu nije ovdje mjesto, tu su grešnici, a zaboraviše da je Isus upravo radi grešnika došao, da dade svoju žrtvu ne za one koji su tobože pravedni nego za one koji su grešni. Tko treba liječnika ako ne oni koji su bolesni...?
Matej je povjerovao Isusu jer je znao da će od Njega dobiti ozdravljenje i da će postati novi čovjek. Spreman je zaboraviti sve što je imao i sve svoje bogatstvo i biti siromašan radi Isusa, vjerovati mu i slijediti ga do kraja i dati i svoj život za njega; štoviše i zapisati ono što je Isus govorio i činio i dati nam kao Evanđelje, Radosnu vijest, da možemo i mi danas čitati i razmišljati o tome što je to Isus činio i govorio.

Obratite se i vjerujte evanđelju!

To je Isusov poziv upućen najprije učenicima, a danas taj poziv Isus upućuje i nama:

Obratite se!

Može netko pomisliti: U čemu se ja trebam obratiti? Ja sam kršćanin i vjernik!
Da, ali kakav sam kršćanin? Kakav sam ja vjernik? Tko je za mene Bog? Koje je njegovo mjesto u mojem životu i mojoj obitelji? Imali za Boga uopće mjesta u mojoj obitelji i mojemu srcu? Ili ga trebam samo onda kad me nešto pritisne i kad ne mogu sam, pa onda tražim Boga: Bože, daj, ti nešto učini!

Bog nam uvijek treba. Bez njega ne možemo ništa!

Zato je važna molitva jer nas ona povezuje s Bogom. Njemu otvaramo svoje srce i govorimo mu kao Ocu vjerujući da nas čuje i da će uslišiti naše molitve, ne kada mi hoćemo nego kada je njegova sveta volja. Zato molimo: Budi volja tvoja!
S pouzdanjem molimo i predajemo se Bogu, a to možemo samo onda ako nam je srce čisto i raspoloženo za Boga, ako smo iz srca uklonili što ne valja, ako smo se, jednom riječju, obratili.
Svaki dan se moramo obraćati. Svaki dan nešto nedostaje tom našem ljudskom, a pogotovo kršćanskom životu.
Kada bismo svaki dan na kraju dana ispitali svoju savijest i vidjeli kakvi smo bili, što bismo sve tu našli? Puno toga obećamo, ali da li to i izvršimo? Lako je reći Bogu: ja te ljubim, ali da li istinski ljubimo Boga? Znamo da ljubiti Boga znači ljubiti ga u čovjeku.

Prepoznajemo li Isusovo lice u onima s kojima se svaki dan susrećemo?

Možda su nam ponekad teški; možda nam ponekad zagorčavaju život. Kako se odnosimo prema njima? Znademo li opraštati onima koji nam kažu koju riječ uvrede ili smo i mi skloni osuđivati i ogovarati druge?

Potrebno nam je obraćenje da budemo Božji ne samo po riječima
nego da budemo Božji po svojem životu!

Matej je doživio najradosniji trenutak onog časa kada ga je Isus pozvao. Isus hoće baš njega, takvoga kakav jest, ali ga oslobađa njegove navezanosti za ovozemno blago i bogatstvo koje je imao i Matej postaje siromašan radi Isusa. Ali sada Isusu vjeruje i za njim ide do kraja. Slijedit će ga i slušati što govori, gledati što čini da nam to zapiše da možemo i mi danas čitati ta Isusa djela i Isusove riječi, da i mi danas možemo preko tih Njegovih riječi upoznati ga i uzljubiti, povjerovati mu i ići za Njim.

Sestre i braćo, Gospodin nam daruje ovo sveto korizmeno vrijeme. Neka svakome od nas to bude vrijeme milosti i vrijeme spasenja.

Čuli smo na Pepelnicu koja djela Isus posebno naglašava : na prvo mjesto stavlja milostinju, zatim dobrotu srca i pomaganje onima koji su u nevolji. Koliko danas ima takvih ljudi? Ne samo onih koji su u materijalnoj nevolji nego i u duševnoj, koji su možda izgubljeni, traže put... Možemo li mi kršćani takvim ljudima pokazati put? Ne samo da im govorimo nego da i živimo kao kršćani i da svoju vjeru potvrđujemo svojim djelima, da nas prepoznaju i kažu: da, to je Kristov učenik koji živi svoju vjeru, kome ništa nije teško činiti, koji me prepoznaje radi Boga jer u meni gleda Božju sliku.

Gledamo li mi u svakom čovjeku Božju sliku?

Svaki je čovjek stvoren na sliku Božju. Svaki je čovjek kao i ja i Bog ga ljubi kao i mene. Smijem li ja onda nekoga odbaciti, prezirati, omalovažavati i osuđivati umjesto da mu znadem pomoći, pružiti ruku... pridići onoga koji je pao... oprostiti onome koji se ogriješio o mene i ne smišljati kako ću vratiti uvredu.

Ono što Isus često naglašava jest molitva.
Molitva je dio našeg vjerničkog života. Kad moliš, uđi u svoju sobu i nemoj drugima pokazivati kako moliš i nemoj se pred drugima hvaliti. Neka Otac tvoj na nebesima vidi kako ti moliš. Molitva nije za pokazivanje, da se pokaže kako sam pobožan. Molitva je moj susret s Bogom i to susret u poniznosti. Ovakav kakav jesam dolazim Bogu svome i njemu govorim iz svog srca. Njemu vapijem - bez Tebe ne mogu ništa, ali s Tobom mogu sve jer Ti si Bog koji mi daje snagu.

Isus naglašava i post, odricanje i svladavanje.
Puno se danas govori o postu. Mnogi odmah pitaju: čega se moram odreći? Nije to samo jelo i piće, cigarete ili nešto slično. Treba se odreći svojih slabosti, propusta i mijenjati svoj život u svjetlu Isusova evanđelja, da budem onakav kakav bih trebao biti.

Što ja mogu kao Isusov učenik i prijatelj učiniti u ovom svetom korizmenom vremenu?
Želim li ja da ovo korizmeno vrijeme, koje mi Bog daje, doista bude za mene vrijeme milosti i spasenja? Ako želim, onda moram početi.
Svaki dan mi mora biti susret s mojim Bogom po iskrenoj molitvi.
Svaki dan trebam učiniti neko dobro djelo iz ljubavi prema Bogu, prema našem bližnjemu.
Svaki dan trebam učiniti nešto u svojem životu da se promijenim, da budem bolji, da budem drugačiji. Jest, to je naporno, ali ako to činim s ljubavlju prema Bogu, s vjerom u Njega, onda će biti lakše.

Zato i mi danas molimo Gospodina da nam pomogne u ovom našem korizmenom hodu prema Uskrsu, da shvatimo ozbiljno njegov poziv i Njegove riječi, da idemo za njim, da ga slijedimo i da ovo sveto vrijeme svakome od nas bude doista vrijeme spasonosno i da onda radosna srca, jer smo s Bogom išli kroz ovo vrijeme, jer smo u Njega upirali svoj pogled, možemo slaviti Isusovo uskrsnuće, vjerujući da je to jamstvo i našeg uskrsnuća. On nam je sam rekao: Tko u mene vjeruje, taj nikada ne umire, taj živi.Tko ide za mnom, taj neće nikada zalutati. On će uvijek ići pravim putem i doći će do cilja. Neka nam Isus, svakome od nas, pokaže taj cilj i taj put. Idimo za Njim, slijedimo ga, slušajmo Njegovu riječ i neka nas ta njegova riječ iz dana u dan obogaćuje. Neka ispuni našu dušu i srce a onda će se to vidjeti u našim dobrim djelima koja činimo iz ljubavi prema svakom čovjeku. Amen!