Dok su ga kamenovali, svetac današnjeg dana sv. Stjepan molio je za svoje ubojice. U tom društvu ubojica bio je i sv. Pavao. Nije bacao kamenje ali je svim srcem odobravao ubojstvo i čuvao odjeću lažnih svjedoka. Samo Bog zna, nije li Pavlovom obraćenju pridonijela i ta molitva i smrt prvog kršćanskog mučenika, koja je zabilježena u Djelima apostolskim. ( poglavlje 6. i 7. )
Stjepan je bio prvi od sedam đakona prve kršćanske zajednice u Jeruzalemu. Zaređen je polaganjem apostolskih ruku za posluživanje za stolovima. Za njega kažu Djela apostolska da je bio
"muž pun vjere i Duha Svetoga" i
"pun milosti i snage. Činio je velika čudesa i znakove u narodu." Đakoni su osim posluživanja očito bili nadležni i za navještanje vjere. Svojim propovijedanjem zamjerio se Židovima, koji su se počeli s njim prepirati,
"ali ne mogoše odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio." I kao što je to bio slučaj i sa Isusom, izveli su ga pred Veliko vijeće i doveli lažne svjedoke, jer su ga htjeli pod svaku cijenu osuditi i ubiti.
I onda Stjepan počinje svoj veliki govor, u kojem u kratkim potezima iznosi cijelu povijest izabranog naroda. Ističe s jedne strane vjernost Božju, a s druge, nevjernost židovsku. Dokazuje kako su Židovi sve glasnike Božje ili poubijali ili odbacili, pa tako i Pravednika, koji je smisao i ispunjenje Zakona i Božjih obećanja. Dok je govorio lice mu je bilo poput anđeoskog.
Na kraju govora Stjepan je imao viđenje:
"Evo, gledam otvorena nebesa i Sina Čovječjega
gdje stoji Bogu s desne strane.
Nato oni viknuše jakim glasom i začepiše uši,
te jednodušno jurnu na njega.
Izguraju ga izvan grada i kamenuju.
Svjedoci odložiše svoje haljine
do nogu nekog mladića,
koji se zvao Savao."
Tu se prvi put susrećemo sa sv. Pavlom koji se onda još zvao Savao.
Poput Isusa i sv. Stjepan je molio za svoje ubojice i oprostio im.
Nekako mi se stalno nameće misao, da je Stepanovo mučeništvo povezano sa Pavlovim obraćenjem, i to ne samo zato što su obojica bili fizički prisutni na mjestu zločina, jedan kao žrtva, a drugi kao pomagač u zločinu, nego su još više bili povezani jednom milosnom duhovnom vezom.
Moguće je da je Pavlovo obraćenje bilo plod Stjepanove žrtve. Mene su učili, da sve molitve i trpljenja imaju "kupovnu moć", da kupuju milost za nekoga i da sve ide u Božju banku, a On onda dijeli kada i kome hoće.
Čini mi se da je ovdje cijeli Stjepanov ulog dobio sv. Pavao.