"A naposljetku,
ukazao se i meni kao nedonošćetu.
Ja sam uistinu najmanji među apostolima,
budući da sam progonio Crkvu Božju.
Milošću sam Božjom ono što jesam.
A milost koju mi je Bog dao,
nije bila bez uspjeha.
Naprotiv, trudio sam se više nego oni svi;
ne ja, nego milost Božja sa mnom."
(1 Kor 15,8-11)
Svijest o vlastitoj nedostojnosti i grešnosti čuvala je Pavla od duhovne oholosti.
- Smatrao se najmanjim među apostolima,
- manjim od najmanjega među svetima (Ef 3,8)
- huliteljem, progoniteljem i nasilnikom (1 Tim 1,13)
- prvim od svih grešnika (Ef 1, 15) itd.
On je najbolji primjer, što od čovjeka može učiniti Božja milost ako se s njom surađuje.
Po sebi - bio je zadnji,
po milosti - prvi.
U poslanicama na puno mjesta govori o poniznosti i stavlja ju uz bok vjeri.
Evo jedne preporuke za danas:
"Nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe" (Fil 2,3).