Nula dies sine linea!
Svaki dan pomalo i eto, već sam stigla do 12. poglavlja 1. poslanice Korinćanima. Preda mnom je interesantna ali i prilično "nabita" tema o duhovnim darovima. Priznajem da o tome jako malo znam.
Pitam muža, zna li on nešto o tome. Ni on ne zna, bar tako kaže.
Pa da vidim,
što to piše u 12. poglavlju. I već prvi redak dolazi kao naručen. Sv. Pavao, kao da je slušao moj razgovor s mužem, pa kaže:
"Što se tiče duhovnih darova,
ne bih htio da ostanete u neznanju."
Ni ja ne želim ostati u neznanju. Želim saznati što mi to poručuje sv. Pavao i u čemu me želi poučiti.
"Znate, kad ste bili pogani,
da ste bivali vučeni,
kao tjerani k nijemim idolima.
Zato vam dajem do znanja
da kao što nitko pod djelovanjem Duha Svetoga
ne može reći: "Proklet Isus",
tako ne može priznati Isusa kao Gospodina
nego pod djelovanjem Duha Svetoga.
Milosni su darovi različiti,
ali je isti Duh.
Različite su i službe,
ali je isti Gospodin.
Različiti su i učinci,
ali je isti Bog
koji čini sve u svima.
Svakome se daje objava Duha
na opću korist.
Jednome se po Duhu daje mudrost,
drugomu znanje - po istom Duhu;
jednomu se daje vjera u istom Duhu,
drugomu dar ozdravljenja u ovom jedinom Duhu;
jednomu moć čudesa,
drugomu dar proricanja;
jednomu sposobnost razlikovanja duhova,
drugomu različiti jezici,
a trećemu dar tumačenja jezika.
A sve to čini jedan te isti Duh
koji to razdjeljuje kako hoće
. (1 Kor 12, 1-11)
Najkraće rečeno:
- Svi ti darovi dolaze od jednog te istog Duha,
- služe za opću korist: to su darovi za druge!
- Duh Sveti ih dijeli kada i kome hoće,
- karizme nas čine sposobnima i spremnima za poslove i službe korisne za obnovu i izgradnju Crkve,
- znak po kome se sigurno raspoznaje da u nekom djeluje Duh Sveti je vjera i vjernički život te osobe.