"Zato, ljubljeni moji,
klonite se idolopoklonstva!
Govorim kao mudrima;
prosudite samo ono što ću reći.
Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo
zajedništvo s krvlju Kristovom?
Zar nije kruh koji lomimo
zajedništvo s tijelom Kristovim?
Budući da je samo jedan kruh,
mi svi smo jedno tijelo,
jer smo svi mi dionici jednoga kruha.
Promatrajte zemaljskog Izraela!
Zar oni koji jedu žrtve
nisu u zajednici sa žrtvenikom?
Pa što želim reći?
Da je meso žtvovano idolima nešto?
Ne, već da ono što pogani žrtvuju,
"žrtvuju vrazima, a ne Bogu".
A ja neću da vi budete u zajednici s vrazima.
Ne možete piti kalež Gospodnji i kalež vražji.
Ne možete biti dionici stola Gospodnjega i stola vražjega!"
(1 Kor 10, 14-21)
Zašto se treba kloniti idolopoklonstva i zašto se ne smije sudjelovati u njihovim žrtvenim gozbama?
Pavao navodi dva primjera da pokaže, što se događa kod žrtvenog blagovanja:
... - kad kršćani blaguju Tijelo i Krv Isusovu kod euharistijskog stola - sjedinjuju se s Njim i postaju jedno tijelo,
... - kod blagovanja starozavjetnih žrtava Izraelci su se na neki način ujedinjavali sa žrtvenikom, tj. s Bogom,
Isto se događa kod prinošenje i blagovanja idolskih žrtava, samo što tu stupamo u zajednicu sa vragom, jer se te žrtve prinose samom vragu, budući da poganskih idola nema jer ne postoje.
Svi koji učestvuju u tim poganskim obrednim gozbama stupaju u vražje zajedništvo, koje je nespojivo sa Kristovim zajedništvom.
Idolopoklonstvo se ne odnosi samo na pogansko bogoštovlje i na pogansko doba. Ima ga puno i danas. To je stalna čovjekova napast da učini bogom ono što nije Bog. Novi bog može biti novac, moć, užitak, nacija, pjevač, nogometaš, a posebno razni novovijeki duhovni učitelji, magi i iscjelitelji. Iza svih tih "bogova" stoji onaj, koji je htio biti kao Bog, a to je sotona. Družeći se s njima i koristeći njihove usluge, družimo se sa samim sotonom. Nažalost, mnogi to ne znaju ili olako shvaćaju.