U zadnja dva poglavlja Djela (27. i 28.) opet su izvještaji pisani
u 1. licu množine, što upućuje na zaključak, da se je sv. Luka opet pridružio Pavlu, s njim plovio i bio u Rimu.
Cijelo putovanje bilo je naporno i dugo je trajalo ( barem pola godine). Osim toga bilo je prepuno uzbuđenja. Pratile su ih višednevne snažne oluje, doživjeli su brodolom i bilo je trenutaka, kada nisu bili sigurni, da li će preživjeti. Ali sv. Pavao pokazao se izuzetno hrabrim i sposobnim u tim teškim situacijama. Davao je dobre savjete kormilaru i uspješno hrabrio 276 osoba, koliko ih je bilo tada na lađi.
Za vrijeme plovidbe promijenili su tri lađe. Plovili su:
- priobalnom lađom od Cezareje do Mire,
- teretnom lađom za prijevoz žita od Mire do Malte i
- aleksandrijskom lađom od Malte do Puteola u Napuljskom zaljevu, odakle su putovanje do Rima nastavili kopnenim putem.
Rimska lađa za prijevoz žita
Na cijelom putu Pavao je sa ostalim sužnjima bio povjeren brizi i čuvanju jednom stotniku iz carske čete, imenom Juliju. To je bio izuzetno pošten čovjek, postupao je s Pavlom ljudski i u Sidonu mu dopustio da ide k svojim prijateljima, da mu priteknu u pomoć (Dj 27, 3). Isti taj stotnik spasit će Pavlu, a i ostalim sužnjima život. Naime, kad su se nasukali kod Malte, postojala je mogućnost da zatvorenici isplivaju i pobjegnu, pa su ih vojnici htjeli poubijati, ali je Julije to spriječio.
Eto, stotnik Julije imao je vlast i mogao je sasvim drugačije postupiti, ali on svoje ovlasti nije skoristio da vlada i trenira strogoću nad potčinjenima, nego da im pomaže i spašava živote. Dobar primjer svima koji obnašaju vlast!