Jao meni ako Evanđelja ne navješćujem! ( 1 Kor 9,16)
U Ateni je bilo toliko puno bogova da je postojala uzrečica, da ćeš u Ateni prije sresti jednog boga nego nekog čovjeka. Na svakom koraku bio je neki kip, žrtvenik ili hram. Svima su se klanjali i sve su častili. Bili su jako "pobožni", kako je primjetio sv. Pavao. Podigli su i spomenik nepoznatom bogu, za svaki slučaj, ako takav postoji, da i njemu iskažu čast.
Ali pravog i jedinog Boga nisu poznavali, nisu ga častili i nisu bili voljni da ga upoznaju. Ismijali su Pavla. Teško im je bilo povjerovati u uskrsnuće, a u tolike gluposti su bez pogovora vjerovali.
To je bilo prije gotovo 2000 godina, a
slično je i danas. Nikad nije bila veća ljudska glad za duhovnim nego što je danas. Bez pogovora se slušaju razni učitelji i gurui, vjeruje se u sve i svašta, a teško ili nikako u jednog i jedinog pravog Boga. Tako i za mnoge naše suvremenike, On ostaje i dalje nepoznati Bog. Usprkos činjenici da si je Bog "dao truda" da se objavi svojim stvorenjima i to na puno načina.
Evo samo nekih načina Božje objave:
...- preko svemira koji nas okružuje. Ima tisuću čudesa koja svjedoče o postojanju i mudrosti svemogućeg Boga. Promatranje zvijezda, razumijevanje prostranosti svemira, zapažanje čuda prirode, uviđanje ljepote izlaska i zalaska sunca – sve ove stvari upućuju na Boga Stvoritelja, kako kaže psalmist::" Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. "(Ps 19,1-3) ili sv. Pavao: "Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta,
umom se po djelima razabire, tako da nemaju isprike (Rim 1,20).
...-
drugi dokaz nalazi se u našem vlastitom srcu. Postoji nešto duboko u našem biću što prepoznaje nešto mimo života i nekoga mimo ovog svijeta. Možemo negirati ovu spoznaju, ali Božja prisutnost u nama i kroz nas još uvijek je tu. U najdubljoj nutrini svi znamo da Bog postoji. On je Stvoritelj, a mi smo stvorenja. On je vječan, a mi smrtni, On je svet, a mi grešnici, On je Spasitelj, a mi izgubljeni i odlutali...
...-
tu je i moralni argument: Svi imamo smisao za ispravno i pogrešno. Ubojstvo, laganje, krađa i nemoral gotovo se univerzalno odbacuju. Odakle je ovaj osjećaj za ispravno i pogrešno došao ako ne od Boga?
...-
biblijski dokaz je ujedno i najvažnija Božja objava . Bog se najprije objavio našim praroditeljima, a potom, nakon njihova pada u grijeh, obećao spasenje i ponudio svoj Savez. U punini vremena objavio se u svome Sinu Isusu Kristu. Ta Božja objava sadržana je u sv. Pismu i u predaji. O tome piše i sv. Pavao: "Nakon što je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina Bog govorio ocima po prorocima, na koncu, to jest u ove dane, progovori nama po Sinu..."( Hebr 1, 1-2).
Ipak, bez obzira na sve racionalne dokaze o Božjoj opstojnosti i bez obzira i na samu božansku objavu, pretpostavka za prihvaćanje Boga i stavljanje svog života u njegove ruke je uvijek vjera, kao nezasluženi Božji dar čovjeku.
Za mene je vjera, nakon godina razmišljanja i proučavanja, postala
čvrsta odluka, da s Božjom pomoći ostanem vjerna do kraja!