Premda nije bio jedan od dvanaestorice, Crkva ga od davnina časti kao
apostola i mučenika ( 11. lipnja). I sv. Luka ga naziva apostolom: "Ali kad to dočuju apostoli Barnaba i Pavao ..."( Dj 14,14) i to vjerojatno zato, jer je Barnaba i prije Pavla, a i poslije zajedno s njim, bio jedan od najvećih misionara prve crkvene zajednice. Sam Duh Sveti odredio ga je za suputnika i suradnika Pavlova na prvom misijskom putovanju:" Odvojite mi Barnabu i Savla za djelo za koje sam ih odredio!" (Dj 13,2)
Za njega je sv. Luka u Djelima apostolskim zapisao:
"Bijaše on dobar čovjek, pun Duha Svetoga i vjere" (Dj 11,24). Na drugome mjestu hvali se njegova darežljivost, što je opet plod Duha: "Tako je Josip, koga apostoli prozvaše Barnaba - što znači
sin utjehe - levit, rodom s Cipra, posjedovao njivu, koju prodade i novac donese te ga stavi pred noge apostolima" (Dj 4,36-37).
Dakle, pravo mu je ime bilo Josip a Barnaba mu je bio nadimak, da bi ga se razlikovalo od onog Josipa Barsabe, koji je bio zajedno sa Matijom kandidat kod izbora dvanaestog apostola (Dj 1,23).
Kad je nastala velika glad u Judeji, Barnaba zajedno sa Pavlom
nosi pomoć - dar antiohijske zajednice - braći u Judeji (Dj 11,30).
Nakon toga vraća se s Pavlom u Antiohiju, gdje ih Duh Sveti postavlja za apostole pogana i šalje na
prvo veliko misijsko putovanje na Cipar i u gradove Male Azije,(Dj 13) Doživio je progon u Antiohiji u Pizidiji (Dj 13,50) i u Ikoniju (Dj 14, 4-7) . (Ima dvije Antiohije: Sirijska Antiohija i Pizidijska Antiohija) . U Listri su ga stanovnici proglasili Zeusom, zbog njegovog veličanstvenog i časnog izgleda ali i zbog čuda što su Pavao i on činili.
Zajedno s Pavlom sudjelovao je u radu
prvog koncila u Jeruzalemu, na kojem se raspravljalo, da li kršćane i one iz židovstva i one iz poganstva obvezuje Mojsijev zakon o obrezanju. Nakon opširnih rasprava odlučeno je da obraćene pogane ne treba obrezivati jer obrezanje više nije uvjet spasenja.Tu dobru vijest opet nose u Antiohiju Barnaba i Pavao, koje sv. Luka sada naziva "našim dragim ljudima, koji su predali život svoj za našega Gospodina Isusa Krista" (Dj 15, 25-26).
Kod priprema drugog misijskog putovanja
Pavao i Barnaba se nisu mogli složiti oko izbora novog suputnika. Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marka a Pavao se tome žestoko protivio, jer je smatrao da je Marko nepouzdan, budući da ih je već jednom ostavio u Pamfiliji i nije htio ići dalje s njima: " Dođe do žestokog neslaganja,
tako da se rastadoše jedan od drugoga, Barnaba povede sa sobom Marka i otplovi na Cipar, a Pavao izabra sebi za pratioca Silu.." (Dj 15, 36-41).
I tu prestaju biblijski izvještaji o sv. Barnabi. Predaja govori da je i dalje marljivo širio Evanđelje i da je došao sve do Milana gdje je osnovao crkvu. Zato je proglašen jednim od milanskih gradskih zaštitnika a i sv. Karlo Boromejski ga u jednoj svojoj propovijedi naziva "apostolom Milana". Ako je vjerovati nekim starim spisima, umro je mučeničkom smrću, kamenovan od svojih sugrađana na Cipru.