S radošću sam slušala današnje drugo čitanje iz Posl. Rimljanima:
"Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? ...U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem. (Rim 8, 35. 37-39)
Kakva je to ljubav! Ljubav do kraja, spremna dati sve pa i vlastiti život, samo da ostane u zajedništvu s tom osobom.
Takav je bio sv. Pavao! To nisu bile puste riječi poput mnogih naših, to je bio njegov stvarni život. Koliko povjerenje u Isusa! Znao je da će sve nevolje nadvladati i pobijediti, jer mu pomaže onaj koji ga je
prvi uzljubio.
Za sv. Pavla se može doslovno reći da ga je Bog imenom pozvao( Savle, Savle) kao što govori Jahve preko proroka Izaije: "Imenom sam te zazvao, ti si moj!...Dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim." (Iz 43, 1, 4)
Sve se to odnosi i na nas. Bog ima dovoljno ljubavi za svakog od nas, prvi nas je ljubio i nikad nas neće iznevjeriti.
O tom malom svetopisamskom tekstu moglo bi se danima razmišljati, zahvaljivati, plakati od sreće ...