Mozaik iz 5. stoljeća, u oratorijumu sv. Andrije u biskupskom muzeju u Ravenni
Koliko ima Pavlovih poslanica
Listajući malo po raznim knjigama o sv. Pavlu i njegovim poslanicama, uočila sam da neki autori govore o 14 a neki o 13 Pavlovih poslanica. Malo me je to zbunilo pa sam ih i sama prebrojavala i opet ustanovila da ih ima 14. O čemu se zapravo radi?
Sporno je, naime, autorstvo Poslanice Hebrejima. Već od samog početka Grčki oci su smatrali da sv. Pavao nije autor ove poslanice, dok ju je Crkva na Zapadu prihvatila u Kanon Novog Zavjeta pod imenom sv. Pavla.
Danas je svi slažu da njen autor nije sv. Pavao nego vjerojatno netko od njegovih učenika, koji je slušao i učio od sv. Pavla, jer se poslanica razlikuje vanjskim oblikom, stilom i jezikom od ostalih Pavlovih spisa, ali je idejno ipak srodna Pavlovim poslanicama. A što se tiče sadržaja u njoj se nalaze divne misli, koje nimalo ne zaostaju za Pavlovim spisima. Zato su je naši prethodnici s razlogom smatrali Pavlovom poslanicom.
Život i djelovanje sv. Pavla možemo rekonstruirati iz dvaju izvora:
- iz Djela apostolskih i iz
- autobiografskih mjesta u njegovim poslanicama.
Pavao ( lat. -grčko ime), hebrejski Šaul ( i jedno i drugo ime u prijevodu znači maleni) rođen je između 5. i 10.g. po Kr. u maloazijskom gradu Tarzu ( u današnjoj Turskoj) u bogatoj židovskoj obitelji sa rimskim građanskim pravom. Odlično je govorio grčki i sve njegove poslanice pisane su na grčkom jeziku. Odgojen je u strogo tradicionalnom farizejskom duhu, a židovski Zakon usavršio je u Jeruzalemu kod znamenitog učitelja Gamaliela. U židovstvu je nadmašio sve svoje vršnjake. Farizejski odgojen, vatrena duha, postade ubrzo najvatreniji progonitelj mlade Crkve, koju je smatrao novom herezom, koja je otpala od Zakona i koju je zato trebalo uništiti. Bio je svjedok i zagovaratelj kamenovanja prvog kršćanskog mučenika sv. Stjepana. I kao što Djela apostolska dalje navode: "Savao je pustošio Crkvu, idući iz kuće u kuću, na silu je odvlačio muškarce i žene te ih predavao u tamnicu." I tada se dogodilo nešto što je iz temelja promijenilo njegov život, ali i život Pracrkve. Na putu u Damask, gdje se je spremao uništiti kršćansku zajednicu, doživio je susret s proslavljenim Isusom i obratio se. Nikada ni jedno obraćenje u povijesti nije donijelo sa sobom tako posvemašnju promjenu mišljenja i stava. Krist je iznenada i neodoljivo ušao u njegov život i on od progonitelja postaje neumorni širitelj kršćanstva.
Slijedećih desetak godina poslije obraćenja proboravio je u Damasku, Arabiji, Jeruzalemu i rodnom gradu Tarzu, oduševljeno šireći kršćanstvo.
Godine 44. počinju njegova velika misijska putovanja i osvajanje svijeta za Krista.
Danas sam započela sa čitanjem Djela apostolskih. Toliko me to sada zanima kao nikad prije!