Molitveni vijenac Kraljice obitelji
18.10.2007., četvrtak
Zahvaljujem Bogu, što me pozvao da mu služim kao dominikanka! Sestre dominikanke u našim krajevima prvi put se spominju 1241. u Zadru i Ninu gdje poučavaju žensku mladež. Većina sestrinskih zajednica uzduž Jadrana (Kotor, Dubrovnik, Ston, Stari Grad na Hvaru, Nin, Zadar...) polako je nestajala s pozornice života, a Napoleonov zakonik (Code Napoleon) iz 1812. dodatno je to pospješio zabranjivanjem primanja novih kandidatica. Početkom 20. stoljeća dominikanke obitavaju još samo u Splitu i Šibeniku. Malobrojne sestre u tim samostanima ujedinio je i reformirao poznati dominikanac, veliki propovjednik, misionar, rodoljub i vizionar o. Anđeo Marija Miškov 1905. godine u Kongregaciju sv. Anđela čuvara sa sjedištem u Korčuli. Tu gradi samostan i internat za žensku mladež uz veliku podršku biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Njihova je glavna zadaća odgoj ženske mladeži u hrvatskom duhu i karitativna djelatnost. Uloga nove Kongregacije najbolje je izražena u geslu - Bogu, redu i narodu. Ubrzo se osnivaju nove zajednice u Dubrovniku, Veloj Luci, Virju, Zagrebu i u inozemstvu. I u tom krasnom matičnom samostanu u Korčuli imamo i mi svoju članicu Molitvenog vijenca iz Vugrovca, sada s. Maristellu. Evo što je o tome za našu strancu napisala njezina majka: USLIŠANA MOLITVA NAJSRETNIJE MAME Molitva prošnje nameće se gotovo sama od sebe, jer ona odgovara čovjekovu biću i istini o čovjeku; onoj istini, da je čovjek stvorenje i da ovisi o svome Stvoritelju. Isus nas uči da trebamo ići k Ocu i da trebamo od njega izmoliti svagdanji kruh, a to znači sve potrebe našega života. I ja sam molila. Najprije 5 godina općenito za duhovna zvanja, a zatim još dvije za svoju djecu, da Bog odabere barem jedno od njih troje. Svaka osoba ima neki uzor prema kojem nastoji živjeti, pa tako je u mojem životu uzorom sv. Obitelj i sv.Dominik. Sveti je Dominik (pronašla sam u jednoj knjižici) noć posvećivao Bogu, a dan ljudima. Tu smo veoma slični, a najviše sličnosti sa sv.Dominikom ostvarila je moja starija kćerka A.D., sada s.Maristella (Zvijezda mora), dipl. prof. njemačkoga i ruskoga jezika. To se potvrdilo njenim odlaskom (nakon diplome) u Red sestara dominikanki, Kongregacije svetih Anđela čuvara na Korčuli. Pitala sam se, zašto baš ime Maristella? Proučavajući sv.Dominika, saznala sam, da je sam Dominik u teškoćama koje bi ga zadesile na putu rado pjevao pjesmu „Zdravo, zvijezdo mora“, a ona slijedi Dominika i Anđele čuvare. Putujući brodom prema Korčuli, gledam sunce kako se poigrava sa svojim odrazom u plavetnim njedrima morskih dubina, a u daljini se nazire obala Korčule, sa zidinama samostana Anđela čuvara, okićenim raznobojnim cvijećem i drvoredom palmi. U mislima se molim sv.Dominiku da dade blagoslov svakoj sestri novakinji Reda, kako bi im bio izvor snage i oslonac nade na putovima, koji su možda ponekad za njih prestrmi i preoštri, te da im Krist i njegova i naša Majka pomognu, da sretne polože svoj Prvi privremeni zavjet, Bogu, Redu i Narodu 23. kolovoza 2007.godine. Sretni, tri godine očekivani i izmoljeni, trenutak napokon je postao stvarnost. Moja (naša) A.D. - s.Maristella, sva ushićena, presretna, rekla je na kraju napornog i najljepšeg nam dana: „Zahvaljujem Bogu što me pozvao da njemu ja i moje sestre dominikanke služimo! Mama, ja znam samo jedno, a to je, da je veliko milosrđe Njegovo i zato se ne bojim. Vedro idem naprijed njemu u susret! Željela bih da svi budemo sretni, jer Bog nas ljubi, jer nas treba, jer smo njegovi.“ Ona je sretna, cijela naša obitelj je sretna, a i svima znanima i neznanima želim da dožive takvu sreću. Hvala dragom Bogu, č.majci i svim sestrama na ovim divnim, nezaboravnim trenucima. Z.D. član molitvenog vjenčića župe Vugrovec |
- Bože milosrdni i svemogući, preporučujemo ti ovih dana naše maturante. Pošalji svoga Duha da ih prosvijetli i pomogne u rješavanju testova. Posebno Ti preporučujemo Josipa V.