mriza zivota

nedjelja, 24.06.2012.

Plata Zamlata;-)

-Hej, jes budan?-osjetio je da ga neko drma istovremeno i snažno i nježno.Ni bija spreman skroz otvorit oči još…čirika je na jedno, neka čudna nelagoda strujila mu tilon.
-Hej , jel čuješ ti mene?-opet će glas,a kome je pripada taj duboki,priduboki bas i kome tako čudna peraja il njuškac još uvik nije želija otkrit vidnom polju.
-Ajd,probaj se dić*,moš ti to,ajdeee…
-Da mogu ja to,a zašto nebi moga?-otrese se sad Galileo u pravcu odakle je dopira glas svejedno ne želeć otvarat oke.I prova je onako sam po sebi nestrpljiv kaki već je,al otrese nazad ki kruška,propara bol.
-Uuuuu,aaaa,al ebeno ,ebeno boooliii,uuuiiisss-promumla.
-Dobro je, ne napreži se,ostani miran i ne meketaj,sad ću ti prominit povoje-opet će glas.
-Ma koje povoje?Ko mekeće?Koji ti je đava koji jesi da jesi?-drekne sad iz sveg glasa posve neshvaćajuć o čem je rič i zašto ne može maket s mista.Pokuša se trznit al osjeti da ga ti Glas ućepija dilon svoga tila, osjeti kako po cilome njemu klizi neš ko vlažna travka/e, neš ko blatnjavo,sluzavo…brrr…bljakasto,al milovalo samo takoc i bilo posve lipo,lipo,ladilo bralee,ajmee,al umuka ki matun sve dotle dok nije pristalo to kruženje bogtepita čega po njegovon tilu.
-Jes žedan?gladan?-upita ga Glas.

-Niisaaaan!Jeeesaaaaaaan!-ima je potribu drat se samo tako i proderre se.Nikako nije tija da ovi muzuvir vidi koliko je ustrašen,koliko zbunjen, a koliko izgubljen.
-Dobro je to.Donio sam ti i juhaca i pivaca, samo polako gutaj.



-Ma koji juhaca i pivaca?Šta ti je to budalašu?-opet će ratoborno.I koji si ti mufljuz?Šta si ti ,koji si ti i kako se zoveš?-sad je otvorija oči ,protresa glavicu i vidi gaa,aaa,uuuu,umuka s mista.Prid njin je staja,bolje reć nad njin , najveći morski pjat(tanjur) kojega je ikad ima priliku vidit ono izdaleka,daleka, nikako izbliza,a sad je usidren pluta nad njin,čipo povrj njegove tikve-.
-E pa, prijatelju ,ja sam to što sam kako vidiš,a zovem se Vojko Borban, zadovoljan?-
-Srrraa...,ooovaaj,aaa,…-vidilo se da je ustravljen,vas se szgrčija i zableušija,uša u se..
-Ne boj se.-Sve će biti dobro.Ništa ti neću.Uzmi i jedi i pij,trebaš se oporaviti.-staloženo će Glas.

Ee.sad je već nekako osijeća da mu ovi zapravo neće ništa pa s e odma osokoli oteć pokazat mu da nije materin mućak niti on.-Ih,ka da bi i moga šta,ee znan ja koga ti jideš, a nisan taj,nego di smo mi ovo –okrene se malkoc nauznak i pogleda uokolo, niš ne pripoznaje, kotlina čudnovata samo tako, vidi survavaju se klisure u more, tamo naprid niki klanjac ko portafoj(putovnica) za slobodu,a vamo desno ko koliba neka,ma jušto po njegovu guštu,al ne smi reć njanci rič,ako je kojin slučajen vlasnik ovi gori ajme modrujopjadelaš.



-Jeli zamlata,a di smo mi ovo ?-sad već posve pribran upita Galileo svog dadiljana.
-E pa kod mene smo,de ,rec ti meni jes ti bio saam kad je puklo?-
-Ko ,di ,šta, kad,ko je puko?-uzviri se sad Galielo ne shvaćajuć o čem ovaj zalopatinaš sad trabunja.
-Čuj, ne izmotavaj se i ne prav se blesav!-podignu mrvu ton gosn .Glas.Pratio sam i tebe i tvoje pajdaše prilično dana i noći, mijena,oseka i plima i puno toga znam.Isto tako nekoliko puta pokušavao sam i tebe i društvance upozoriti da zaokrenete s kursa,ne puno,al dovoljno da vas ne pogodi,ali ti si jednostavno nedokazano,tvrdoglavo,bandoglavo derište i sad si tu di jesi i budi sretan što jesi.
-A jeel, ta nemojte kasti! E za moju blesimetru nemaš ti šta brinit, pretpostavlja s e odavno da je šupja,ako baš očeš znat, al nije dokazano još,a kad će ne zna se i ne prtljaj bezveze,nego ,nego ronjaj š ta je bilo,vidin da san cili išvogan ka da san centrofoguriran.-sad će Galileo njemu prodorno i gledajuć ga drito u oči i govoreć jasno i glasno.

- E to bogme jesi!I centriran i figuriran i umalo balzamiran!-sad će i Vojko s osmijehom u oku,a u sebi promrsi;-koji čudan tip, da živim miljardu godina neću ga shvatiti…-
-Pita san te nešto,alooo,jel čuješ ti mene pjadelo od pjata pjadelo pjatinjele pjata dabili pjatinjalastoga-prilično nestrpljivo ponovo ga upita Galielo.
-Čujem te i te kako te čujem,al ti se praviš gluh!pitao sam te jesi l*bio sam kad je puklo?-ponovi mu Glas.
Zatvori o je oči, plovale su slikice torpednon brzinon,jee bili su svi skupa kad su našli koćetu ma puno šesnu i lipu i prostranu,,ee, al u niko doba noći njega je nešto prenilo iz sna.Sitija se da je budija sebi najbližega uncuta Kikaša i da mu je ovi smrsija kao prvo je čuja pa onda Nije čuja,pa ka ništa niti čuje,niti vidi i ondak je on izliza vanka na čistinu ,da, sića se toga,a dalje ničega i to je u dahu reka ovome pjatu za dvanaest osobi.


-Dobro, dakle bio si sam?-
-A jesan,jesan,eee, a di su mi tovari i prinčipese moje?-upita sad s drhtuljicon u glasu ovoga mamlaza koji mu je pošteno iša na čivericu samin tin što non stop peraja njemu poviš tikve,a ne smi mu reć da mu ga je već puna tunja.
-Ol rajt-sad će Vojko njemu-Nekolicina je dobro, ugruvana i slomivena ko je ko i kako god,a sad ako oćeš da te poveden da vidiš koga od njih može,ako nećeš opet dobro,trebaš se potrudit uzverat na moja plećca i plovamo u ospitaliju tu iza moje kampunjere odma.Triba samo pinkuj proronit i eto nas,oš * moć?-
-Ih smutljuza jednoga!Da oću moć!A da šta ću ,nego moć,ooovaaj mii,mislin da ću-sad se Galielo uzmuca, jerbo mu je sinilo kako je i prije nekoliko minuti mislija da se može uspravit pa je otresa ki klada,a s druge pak strane nekako ovi pajdo mu se svidija,al mu nije tija pokazat, zna je ,nije glup, da mu je ovi nekako spasija tikvetaru i njemu i balavanderima,nije zna kako ,al jee nekako i zato mu je bija duboko i prikoviše zahvalan, dobro; nije da je dosada pokaza neku zahvalnost,a kad mu je narav taka,al već će nać načina da mu pokaže i dokaže da je vridan pažnje i svekolike njege samo nek a svi njegovi budedu na broju, samo to je želija ,srcen se nada,a dušon molija ,iako ritki su petki bili kad bi se uzmolija, ili je triba bit pošteno ispripadan, il izubijan,il nemoćan,a to je bilo uritko,uritko.
-Dobro,jesi li spreman?-upita ga .
-Da šta san,evo vidi-stiska je zubiće ,zamahnija repon i –Oooo ,uuuuiii,uiiis, al me manta,a srca ti irudova kako booliii( u sebi je sova sve po spisku svem i odizgara i odizdala življu pri ,za vrime i posli sebe,ali uspija se usplovat na ovega mutanta od pjata).
-Usidren llijepo, čvrsto,nemoj da te moram tražiti, čvrsto se drži!-ozbiljno ga upozori Vojko.
-A gospu ti jesi dosadan.Uvatija san se ,ajdeee movviii se više ti,ti ,tiii pjatkoviću izrode svoje loze i vrsti-drekne Galielo nabusito ka i uvik kad bi bija prikoviše nervožast kad bi drugi kormilarija umisto njega.Prida se ovom mlatimudanu gorostasu i eto, šizibizi,al ne more si uteć pa gotovo.
I krenuli su,buuuć…-Slušaj vrabac jedan.Plovamo iza okuči ,polako diši i izdiši,ako zapnemo ne boj se,to su samo virovi žive vode ispod nas.Kuklja na puno mista,ovo je vulkansko tlo i zato da se nisi makeja odizgara,čvrsto se drž i sve će biti u redu.
-Uuuu,aaa srca ti irudova ma o ćem ti to sad? Koje vulkansko ,šta to ,ma držin se, al ne vidiš da san se prilipija uza te ki taksena ona,ne trepćen,ne mrdan,ne dihan-i zaista nije se micao,oke koturale jesu s jedne na drugu stranu i zaista vidija je ne baš priduboko doli mijuriće, ijadu njih,vrilo samo tako,a topla nika para tu i tamo bi ga dovatila po obrašćićima,mislija je da to jednostavno ni moguće,eto ,ipak je i mora je zagvancat:
-A jel, a šta bi se dogodilo da upaden doli,jeli ti?-nikako ovu grdosiju nije moga zvat po imenu kako je reka, ni mu je silo pa je smišlja jednostavnije rješenje,trenutno nije moga smislit pa je izbjegava oslovit ga njegovim krsnim imenon.
-A čuj, ako ti se dopada „druga dimenzija“ a ti skači!Ako vjeruješ da si sirov,vrlo brzo bi bio fino i specijalno skuhan-odgovori Vojko.
-Skuvan,lešan,očeš reć?-Ooooo, hihi( nasmija se slatko sad) ajme,ajme,znan ko bi bija ma jušto po guštu delicija svoje vrsti samo taka,a i skup čoviće,uuu kako skup,uuu je bi ga sparičaloloo,aaaaa…-
Nije mislija niš zločesto bidni Galileo ,samo se mislima zabavlja i slikican koje su mu sad vrcale po pameti razmišljajuć kako bi lipo i šesno rokulasto crveno izgleda njegov pajdo da kojin slučajen upade u ovo doli.Ma skaka bi on za njin odma,nebi se mislija ni sekund,ma skaka bi on za svima,al eto nisi je moga pomoć pa je zamišlja-aaaaj koji bi ti lipi ,šesni lonac bija ili kakoseonovećzove,a da plata,uuu.Povratija se pinku i krenija splovarit nagnute glavice prima njuškcu ovega mandrila:
-Oš ti meni reć šta nan se dogodilo?Šta nas je potavuljalo Zamlata?( ha,naša san mu kako ću ga zvat,samo da mene ne zalopati kojin svojin bočnin krajen,jerbo ne želin niti promislit šta bi od mene ostalo,ako išta i bi da me drobon (trbuhom)svojin smeči-prvi dil rečenice reka je glasno,ostatak promrlja sebi u bradu i dalje puštajuć mislima; da ga zaozbilj zalopati di bi i kojon brzinon otperja u orbitu il podronija doliiiii.aaaaaa.
-A čuj , ti najvjerojatnije nisi svjestan da tvoja vrst polako izumire,kako tvoja tako i još nekih tvojih pajdaša.Postali ste, izvini me,rijetka plemenita divljač pa samim time nabili ste si za vrat mlatimudane koji mlate dobru lovu za vaše živote,razumiješ li što ti govorim?-
-Ma čekaj malo!Alooo!Ja plemenita ritka beštija?Izumiren?!Nabija za vrat mlatimudane?!Lova?!Ma o čem ti to đavla ne izija najcrnjega kunta kinteovskoga i u tvrdo i u ritko da ti ne kažen sad šta, objašnjavaj ovo , ili san prosfirija na zdravo!-sad je već bio debelo i duboko uznemiren pogađajuć i zašto,a želio je ,ooo kako je želio da mu ovaj grmalj odagna sumnje u iznenada izronjenu misao.

-Ne trebaš biti nešto ekstra pametan pa da znaš.Znaš za krivolov,znaš kad je nešto zakonom zabranjeno, dakle, ne smije se, e pa smije se i radi se pa ako ih ulove,ulove,ako uspiju uspiju,a puno više puta uspiju,neg što ih ulove,shvaćaš.Dakle o krivolovcima ti govorim i njihovom bacanju dinamita na tzv.pošte gdje znaju da obitavaju rijetke vrste i divljači i bilja.E sad, dobro znaš kako ti je Koraljka prošla onomad kad je „pobrstilo“ cijeli njen greben,zvao si ga Koraljni , ostala pustoš,jel da,sjećaš se?-



-Oooo,kako ga je sad uvatija „ na krivu nogaru“ ovaj…prosvira mu je čipo kroz srce,trznija se naglo ko uprav strilon pogođen drito u dušu i duboko, ka posljedni put uzdanija:-Eeee moja lipa i šesna Kore, ni oprostili se pošteno nismo,pobrstilo ju samo tako,uuuu…i sakrije suzu tešku, pritešku…

Sad je i Vojko osjetio da mu treba par minuta, znao je da je preveć osjetljiv i da vješto krije tu svoju dal manu il vrlinu, teško da bi on mogao o tome suditi, svejedno bio mu je drag,vrlo.



No dobro, plovija je Vojko polako ,više klizio kroz bistrinu,kad ugleda Lukru,pravo prema njemu.Lipa ,šesna,a paaametnaaa,ee za nju bi i sam prironija i priplovija sve rike i oceane i potoke,ma sve vodno na ovoj zemlici,samo priračuna se i to debelooo,ooo još i kako.Moga je okolo nje mantat do vijeka,ona ga nije šljivila njanci jedan posto od jedan posto.Jemala je svoga kumpanja,svoga Golda i niko joj više nije bija potriban.Šćeta, ma baš šćteta.-uzdanija je sad i on priduboko ,al iz posve drugih razloga od Galiela.
-Šta uzdišeš ti? –čuja je Galilelo odizgara ovi duboki uzdah i napeja ušesa nebi li uvatija za šta sad ovi uzdiše?Može li on uopće udihaat i izdiiihat ,a da odma ne izazove plliiimu i da se ja vaki dežbjekast ne počnen klizat s njegovi leđa-Alooo,koji ti je andrak Vitooo Korleoneee Zamlatovskiii?-zagalami-Pristani frkčat,paaast ćuuuu,skliiizat ću seeee i odo u maaateriiinuuuu….
-Ma niš što bi se tebe ticalo-reče skoro pa ljutito Vojko.
-Hej ,di si zalampala Lukice?-upita šesnu i prikoviše lipu vilu potajice svoju milenu.Joooj ko da su je klesali svi Mičilangelovi direktni i posthumni klesari.Ma, vila nad vilama sveg prikooceanskog podgorja i negorja,gledao ju je strastveno i priko mire zaljubljeno duboko,priduboko.
-Ooooo, ti si-ona će umilno,al i nekako priko mire službeno.-Izvini, žuri mi se ,nemam vremena stajati,Gold i ja idemo na put pa krenuh u nabavku nekih stvari,znaš kako je.-odgovori mu ona posve nezainteresirano i to je toliko puta osjetio,pa susjedi su bili,al nije se dao.
-Da pripomognem-on će.


-Vidi ga, a mene ka da nije nit odo korova-sad s ejavi i Galielo odizgara videć zaista najlipše stvorenje koje je ikad u svom životu vidija.Alooo, primjećuje li iko mene ovdi goriii-zavika kako samo on z na.
Ovih dvoje skoro pa uglas se nasmijaše,no Lukac se prva pribere pa zapita:-A tko nam je ovo ,ako smijem pitati susjede?-Uuuuu koji glasić,ma kanarin živi živcati-prostrili Galielo u sebi,al utihnu oćekujuć da će ovoj nimfi biti i predstavljen konačno.
-A da, oprosti mila, ovo je Galielo,plovam ga u ospital u posjete njegovoj momčadi.Znaš, preživili su dinamitiranje tamo kod Medvjeđeg zuba.Prošao je s lakšim potresom mozga, izbilo mu nekoliko zuba,i sastrugalo hrbat,sve u svemu dobro je prošao za razliku od ostalih-istog trenutka ugrize se za jezik,nije mislio izgovoriti ovo ovako ,jer Galielo nije znao još ništa,a on j e eto svojoj Lukci izlanuo.Oooo kako bi se rado sad išamarao da je znao kako.Po njegovom ponašanju i naglom trzaju shvatila je odma ova mudra glavica da je zaglavio pa kao da ga nije čula zvonko odvali direkt svojim najmodrijim očima koje je Galielo ikad vidio ,a sad su gledale direktno u njeg i činilo mu se kroz njeg pravo u dubinu njegova srca i duše.Uuuu kako mu je odjednom bilo vruće i pre,prevruće.
-Haj, ja sam Lukc,a ti ,kako se zoveš-upita ga zvonko i napravi jedan šesni i skladni luk ono ko poltombule priko glave i sva se izvije u struku.
Gleda je u nju,ma šta gleda, zableušija skroz i vata zraka zadivljen prizorom i lipoton tako,tako nestvarnom,sva je sjala,a *rpa kapljic okolo nje ko najlipši i najsjajniji roj zvizdic ikad viđen.Uspija je promrsit jedvice;- Aj, zoven se Galileo-
-Pa kako si?Jel te boli puno?-Ma kakv i, ni mi je niš-dolazio je sebi nekako,a u sebi ponavlja je stalno jednu te istu misao;-a jesi debil čoviče, šta si zaslinija ebate, nedostižna je on a za tebe ,alooo, probudi se komatozo glupsonijeviću jedan dabili, šempjo šempjasta jedna ,tovare nad tovarima dabili…i nikako stat samoga sebe častit ,a onda mu ko munja blicne ono od malopri i u jedan dilić sekunde zaboravi da postoji i ona i njen kumpanjo i prodere se ko očajnik nad očajnicima na rubu pameti prema Vojkovom vratu kojega je jedino i vidija cilo vrime;-Šta si mislija pod onin da san dobro proša za razliku od ostalih???!!!Čuuuješšš li me ti doliiii???!!!-n ije vikao ,već vrištao,a suze su neštedimice letile olovne ,olovne, čitavo tilo mu se grozničavo treslo i to je osjetio i Vojko:-Smiri se!!!-sad je i Vojo krenuo šokom na šok, jer znao je,ako ga sad pusti ,gotov je.Ne, nikako n i sebi ,a nit njemu nije smio dozvoliti luksuz provale, zato ga ošamari pošteno lijevim svojim perajastim krilom i koliko god se bojao,upalilo je.Galileo je jecao,al to nije bilo grčevito i sa zastojima u disanju.Mogao je pustiti ga sada da se isplače.Lukica je shvatila .To pametno,iznimno osijećajno i toplo biće sve je shvatilo u trenu, mahnula je Vojkimiroviću na pozdrav i što je mogla nečujnije otplovala.On pak poslao joj je kao i uvijek kad bi se sreli i odsreli poljubac s kraja perajarke svoje puhnuvši ga za njom.Smješkom je pokazala da ga je ulovila i da mu ga vraća nazad sestrinski čisto i ništa više od tog i to mu je bilo jasno.
No dobro, sad trebam ovom malcu pomoći kako najbolje umijem i znam.Pokrenuo je svoje perajice i bešumno nastavio plov osluškujuć čuje li se on odozgora.Da, čuo se,čuo se i te kako .Jecao je …


-Stavija san srce na koraljnog grebena dno,tamo di valova nima,tamo di San se pojupca sprema.Izdrži srce,ostani virno sebi i svojoj hridi,resti,izresti iznad pučine plave tamo daleko,daleko di ti duša s dušon srodnom riga lavu,ili snon težaka spava s rukoplovkom pod glavu..Tamo gori nad površinom,jel je sunce?Jel je tamo gori , nad površinon vode beskraj i san?Čuješ li valova šum milo moje?Poludilo srce klikće,zvizde što nad tvojon glavon jizde utrnit ne mogu,lipoton površine okrunjene,ispod tebe vrutak,vidi-jutron se oblači,a jubav bdi međ valima do noći kad iz prsiju tvoji rikne vulkan jubavni i koraljnon zipkon poteće gola želja mog i vašeg sjedinjenja…kovitlale su se i vajale ko teški vali misli njegove.Počelo je opasno bubnjat u glavi.Vas se ispromiša,a nije tija pitat više ništa.

...-ajde lovi rake- promrsi sebi u bradu i umukne...spavalo mu se od jako,jako..da.

....................

-Evo, još malo i stigli smo-nenadano će Vojko.-Jesi dobro?-upita ovlaš,a bio je zabrinut i to od puno do silno za ovoga mazgova.-Jesan, nee nisaaan ,nisan đavla ti ne izija dabili –prene s e iz svojih misli Galileo.;-tikvetara mi tuče ki balotana, e da je bilo zaminit za koju šuškavicu slamušinu,an?-pokuša se našalit s ovin golijaton,al ni mu je uspilo.
Pročita ga je;-Čuj, nema zaebancije,prošao si pakao,a i tvoji skupa s tobom,e sad slušaj ovamo; doveo sam te evo pravo pred *irurgiju i sad ima da me slušaš kad ti kažem –dosta je-ima da odmah kreneš ka meni,jer ja ti neću smetati u obilasku prijatelja,jel jasno?-kategorički čvrsto odvali Vojkimirović.

-Jasno!-skoro pa u stavu mirno odvali mu Galielo u čvrstoj nakani kako će mu šmugnit prvon prilikon.Osjetio je da je ovaj il bio sam profi vojak , il su mu i čača i mater i svo sestrinstvo i braća tukli frontu,ebate koje komande,sidi,pij,jidi,lez,penj se,ne mrdaj,mrdaj,dihaj,ne dihaj, uuuu,uz svo strahipoštivanje koje je niklo u njem prema ovome ser Zamlati,ebate nije navika po komandi i gotovo i zato je odlučija šmugeringoplov čim ujiti priliku pa taman izginija od njegova udara.

-Ok,dakle ,dogovorili smo se?!-ponovo ga upita Vojko odlučno.

-Jesmo generalisimuse de Santa Ana Emiliano i kakogod da se zoveš!Ti vikneš –curik-ja curikenzi!jel tako?!-zavikne sad i Galileo.

-Tako je,idemo sad unutra-odvrati mu Vojko i oba dva skupa uplivaju u *ospicij,jerbo s e u međuvremenu Galileo spuza sa njegovih leđa i ositija da može sam plovat,sporo ,al ipak-Idemo na drugi kat-Dobro-odvrati mu Galielo sad već izatiha,al brzinski i doda-a jel,a koga idemo vidit prvo?-upita nesigurno.-Ideš posjetiti Ninu i Tamaru-odvrati mu ovaj.

-Ok-uuuu,jedva je čeka,priplovljiva je sad po dvi skaline od puta vidno nestrpljiv.-Evo nas, idemo na kraj *odnika soba 23.Tu smo.Pokucao je Vojko na vrata taman u trenutku kad je iza istih izronila med.sister .Podarila je smiješak generalu,jedva primjetno naklonila glavom ;

-Oooo to ste vi generale.Poštovanje,samo izvolite.-
Toplo ga je pogledala,a ovaj pak kao da se njega ne tiče i kao da niš nije primjetio uljudno odgovori;-Da, hvala,znate ovaj put ide ovaj unutra, ostajem ovdje,pričekat ću ga.-odgovori joj Vojko.-Čekam te ispred Galisimuse i slušam te ma šta ti o tome mislio…za sad-Vojko će strogo.

-Dobrrrooo-ajme čimavice od ljuskara-opet smrsi sebi u bradu i ulize unutra.Tri kreveca s jedne, tri s druge strane.Ponad svakog neka naprava ki trokut.Ne vidi glave.

-Ajme gospu mu divicu nesupružnicu onega maranguna bidnega Josefa koji su ovo ljuskari ovdikarce?-začuđen sam sebe zapita dovoljno glasno da proviri svih šest glavinjara ispod pjenasta prikrivača.odapinjali su poslipodnevni pižolet pa ih je ovo sad razbudilo jedno po jedno.Prvo je zaplovija okama u polukružno.Prva dva lika ne poznaje,al zato ovu salamunovu ćer i te kako i smjehuljak mu ozari lišce od uva do uva.

-Tamarooo diko moja, jes ti to?-zapjevuši jon odma; -Divojčica brala škojkare,neštooo je ubooodeee,a m isliilaaa je da je traaavaaa-,a ona će n jemu iz šuba iston miron;-Oooj ti vilo ,vilo Velebitaaa, ti moga srcaaa dikooo, živila,živilaaa, ooo šiviiila ti rodna stinoo splav aaaraaa….-U ebate –sad će Galileo ,a već ju je tresa za livu zdravu perajcu,jerbo odma je sinja da jon je druga perajica zgipsoplolvana ki i noge,al sad nije ima kad mislit i o tome,utisne jon fini,duboki ,zvonki ljubac i urlikne:-Eeee,jesi meee,aj dobro,vodiš 1:0 za tebe,nego kako si,jel boli šta?-nagnija je sad glavu nad njeno lice i zagleda jon se drito u oči,nit zelene ,nit plave,čudne
neke,šta je je.Ona muči.-Ej.alooo , jel ti čuješ mene?-upit asad on ponovo,a ona zagleda se pak u njegove i nit tiče,nit miče.Protrese je on lagano da laganije nije moga ,niš mu nije bilo jasno.

-Hihihihi-odjedanput iz nje provali-jesaaaam teee, 2:0 za meeeneeee, a jesaaam teee! –smijala se onako kako je samo ona znala.

-Ma koji ti je klinac palac, prvo pivaš pa zamukneš,pa ne trepćeš,ebate ustravi me kako moš tako?-ionako dobrano i v eć ispripadan onin šta čuli isprid vrata ,sad još i ova uncutica našla s njin kolo v it.-Daaaajjj Tamaro ne zaebaji ,lipo san te pita?-skoro suzno će Galileo vidno zabrinut.-Ma daaaj, ne brini se , ma sve je sad ok, ništa me ne boli, jest da mi ovo sve smeta uokolo mene,al kažu za mjesec dana ko nova!.-vedro će ona.-Joooj Galileo,jel tebi iko ikad rekao kako do zla boga imaš čudne oči?-upita ga ona-Ma daj, ostavi me se sad s tin molin te-vapeć joj da se uozbilji,što ona nikako ne tila;

- Da,Galileo mili moj, žad –oči su tvoje ž a d!-uživala je gledajuć ga zabrinutoga ,sa pol tila nadvita nad njon.Uto se javi njemu iza leđa glas koji bi pripozna među ijadu ijada drugih;

-Galileo,jesi li ti to?-Okrene se u mistu i zagleda se u suzne ,prikoviše suzne oke svoje Ninuške.-Ninušenko moj mili?-zatreperija je i sam.Ona je cila ,do vrata bila zgipsana.Nadvija se nad njon i utisnija duuugii, duuugi ljubac te prošapća;-Kako sii Ninuši srce moje?-a samo što nije krenija plakat.

-Dobro je-prošapja ona tiho.-Bit će dobro –tako kažu- samo znaš,potrajat će-nadoda još tiše i okrene malkoc glavicu u stranu da nebi vidija suzu što potekla je.
Vidija je i proguca ju je i pokuša sabrano milujuć jon obraščiće blide prikoviše šapjat i pivušit istovremeno;-Jeste li vidli moju uuu Niiinuuu ,kreniilaaa je niz padiinuuu…u trenu se sitila pismice koju jon je često pivušija l ovi neandertalac i sirovina od konjica,al pridrag,pridrag i smješak ozari lice:-Hvala ti Galileo, znaš, moran izdržat radi svoje dice…i sanak je svlada neštedimice.-Sve će bit dobro Ninušenko,sve će bit dobro, spavaj mila, spavaj i odmaraj-tiho joj u uho prošapće i poljubac utisne i odmakne se.Okrene sa ka Tamari ,kad ono i ova spava.-Ajme,ajme, -u sebi će.Krene unazad taman plovak, dva, kad otvore se vrata nečujno ,al širom i učopi ga ko basketom i izvuče van.Nije triba mozgat ko ga je usisa tako nit ne pitajuć.-Dosta je bilo za njih dvije, trebaju odmarati,sutra ćem o ponovno doći-reče mu Zamlata mirno.

-Ma dobrooo jeee, dobro oo jeee ,svatija saan,nego nisaaan još gotooov, jel me čujeeeeš?!-vika je za njin Galileo sad ne badavajuć ploču na kojon je pisalo; -Tišinu molimo i mir.Hvala.-

-E sad bi bilo dosta!!!-povisi ton i Zamlata,a već su bili napodan skala.Uvati ga za vrat ki zeca ,podigne u vis i usidri nimalo nježno na misto na kojen je sidija i do ovamo,po srid sridice leđa svojih.Ne samo da ga je usidrija nimalo n ježno ,nego ga je otresa samo tako,a ni smija njanci zucnit,nije se usudija.U sebi je sova;

- Beeen tiiii sveee atoritete i svu vojsku i sve generale i negenerale i lođistiku i nelođistiku i kužinu i ne kužinu i pokretnu i nepokretnu cilega ovoga plovosvita i odizgara i odizzdaaala, koji paštroč,koju kaštradinu od mene učini ovi ,ovi,oviiii…od sveg jida koji je navalija u obraze gore nego oni sunamnez( tcu-nami) kakolisevećzva,nije moga izgovorit više nit imena ovom plovajućen krstašu.Cili je gorija od jida,cili cilcati,a ništa nije moga učinit…za sad,al zato mu je mozak radija na multimlazni pogon.






22:50 | Komentari 16 | Print | ^ | On/Off |

Triba izist:-))

-Unos bjelančevina i ugljikohidrata pomalo kontroliram a sve u svrhu ajmo reći zdravlja a i dobrog izgleda ,,nemojmo se zavaravati kad neki glume da im nije stalo ,,jednostavno ne mogu ..a ja imam razlog i volju ...valjda,mislim-Tamara će mrtva ozbiljna , ma ki meštrovica na satu povijesti zauzela pozu,a Nina vireć njoj priko ramena brzoplovno mozgajuće doda:-
-Slušan, slušan i jedem.i šta sad...pa sad osjećam krivnju ... ...mogao si o tome i mrvu kasnije...bar da na miru proplovan ov pinku ulova....( što je najgore to sam i znala samo se uvijek u trenutcima slabosti pravim da nikad čula nisam da je nešto tako loše ....)....isto hvala na upozorenju...poješću manje barem...i to je nešto...:-)))
-Uuuu-oglasi se opet Kažo ispreplečuć više ni sam nije zna koje krake,jel nožne il ručne, onako u lomljenu kad čovik križa rukama u nedoumici,oće reć zbunjozi pa mu krivo:- ne mogu drugačije....znam, nije dobro, ali..no, ipak, imam faze kada sam sebi naredim..nema dosoljavanja,u svakom slučaju, znaš...ma moramo malo konzumirati (više) pa ipak..naše solane, ma u pravu si, samo nekada....(češće) to baš i ne prihvaćam...... (na žalost..će u sebi)
Na ovu njegovu batudu prodere se sad Greta:
;-A kaj kad s nekim treba "izist vriću soli"?:)) hihih...Šalu na stranu, sol je i neophodna za organizam, al svega prekomjerno nije dobro. ..Osobno solim baš po mjeri, al moji starci i moja svekriva zato tvrde da kuham "bljutavo":)))) Morat ću jin prinit ovo...koja edukaciija,ma bravo
-;A dobro je što nas opominješ,ali šta ću kad toliko volim
pršut recimo,ma ...pridruži se i Kečo sad.
Zadubljen duboko u osobni mozgoplov Dino promrlja sebi u bradu,al dovoljno opet glasno da ga i ostali čuju:-Hmm a ja sve što mogu još dosolim...nije dobrooo. Oooo ,nikako nije
Brada je sluša Veleuvaženoga,čeka da mrduljaši storpediraju kako ko i kako šta i onda pljusne od šuba:
-Eto sada me ebaji. A ja vidija kako se u šumi ostavlja sol pa divljač dolazi lizati od gušta. Pak ondak vidija ja i kako ovce idu na more da bi pile. A koliko tek ribe soli popiju i poližu...ajmeeeeeee. I još ni jednu nisam vidija da joj bubreg otkaza ili nedaj bože da zbog soli ima visoki tlak.
A ja morska divljač pa da se soli odreknem. Ne bude moći.

-Odsad ne ronim, da se slučajno ne napijen mora.-zagusli sad i Dale ka ono –ajmo zaključit nekako ovu solanu od dr.mr.fr.bio.molekolujrarno ili šta več ribljenke od čovika.


-Hi, eureka!!!!prvi puta da sam sa nečin oki doki...juuupiiii, ja ne konzumiran soool, tako da od viška nema šanse,dakle Veliki moj, ovoga puta fulijada što se mene tiče :Ne konzumiran soliiiiiii, je je je ooooo jeeeeee!!!!-
slavodobitno će Galileo kad je ovi umuka uvjeren da je to njegovo jako ,jako zdravo,eee da je zna koju plovijadu je izazva bija bi drža jezik za zubičin svojin,al neee, mora je pjusnit i ostat živ jerbo - sad se javija Dida Toma-najstariji i najiskusniji međ njima;
- Eh,prijatelju moj...Odavno mi znamo kolika količina soli je za normalni i zdrav razvoj našeg organizma..Znamo mi koliko i čega unositi u sebe i svega drugog kaj nam treba...neki pretjeruju u oba smjera...ili premalo ili previše...i to je to!Meni je recimo smiješno da se troše visokoškolovani mozgovi koji uređuju novine..na temama..kao na pr. da i u šesdesetima sex treba konzumirati,jer- produžava život..hehehe...!!!!Blago pameti koja se troši na tak dubokoumnim tvorevinama u novinama...!Ak meni moja baka neda - jel to znači da me ona polako ubija?Da je potencionalni ubojica?
Dida me nasmijava,haha-zagrguta Ninuška veruć se uzvodno priko Tamare.
-Ee nisan zna da u i ovu svrhu služi sol, časna rič!!!opet će Galileo ono šoto voćee;
a dakle zato se ja ne bavim specifičnim aktivnostima!Auuuuuuuuuu...skroz se zanija pa zaboravija da sad več dreči i to pošteno.
Dida:-Deco draga,vidim da moram pojasniti ono sa bakom...je,ak mi ona uskračuje sol,a svaki sex treba malo i posoliti,jer bez toga dehidriraš..onda ona nema dobre namjere,a ja se nisam unovčil kod osiguravatelja..!!!!
Prošle godine sam se nasrkal toliko mora..da su sve ribe školjke i hobotnice pobegle u sredozemno more :-)))))
-Ajme Dida eee baš mi je drago da ste se na temu o soli dotakli i neke druge aktivnosti,hahaha....sex je neiscrpna tema ,a kažu da godine nisu važne...a sada dali produžuje život neznam...Uglavnom nedavno je kod mog kolege došao starčić od punih devedeset godina na pregled zbog pripisivanja viagre.Mora ipak biti kardijalno zdrav da nebi umro od "slatke smrti"..pa se svi onako pomalo navirivali u čekaonicu da vide kako on izgleda..kad ono jako živahan i vitalan starčić.Bogme napravio on pod hitno sve pretrage...i dobio viagru:-))))

A vidi moga Galiela..hahahaa..on se ne bavi specifičnim aktivnostima( u sebi se davija smijuć na ovu batudu ovega svoga smantanoga „tića“)nije Neno sad moga zauzlat jezikovića,jedva dočeka.
-Jel vidiš ti šjor likar kako od soli nastane nered ...malo smo se igrali dok si ti služboval...pa smo malo i prosipali...srećom sol se lako i očisti,znaaaššš-pokušavala je Ninušenka opravdat Galilea blentavoga, il sebe, il svih, njanci nije ni ona znala,al eto,spljuskala da bi seTamara grohotom nasmijala pa uozbiljila ,pa se uspravila i zauzela gard :-


-Hihihi..a kako bi to bilo da se i ja ne nadovežem,glejte, postoje aktivnosti, jel, koje su sol života..tu se slažemo,jel ? Ak baka ne da, a dokazano produžuje život jel, onda treba otić u dućan i kupit kilu soli..hm..khm...nekaj ne štima, pobrkala sam nekaj...hm..( i njoj sad smjehuljak samo taki priko obrazčića kreniija,al morala je splovat još jednu kratku;-Baka ne da solit,jel??( i brže odperaja naprid )
Neno(opet);-puno je takvih lakih zabluda i svakodnevnih pogrešaka koje čovjek čini narušavajući zdravlje sebe i svojih bližnjih i dok nas ne sustigne neka nedaća uglavnom ne mijenjamo životne navike!

-Krupna ne rafinirana morska sol sadrži 64 sastojka potrebna ljudskom organizmu.
Rafiniranjem sve se to odstrani te ostane samo s o l - natrijev klorid NaCI. Puno je bolje, zdravije koristiti krupnu ne rafiniranu morsku sol .. kao nekada.
Danas slane srdele, pršut, .... nisu kao što su bili.
Izvrsna tema o soli povuče mi jezik ..:-))-pokuša je sad i Pere Šjola dat svoj doprinos na ovu temu,onako iza busa ,iz okrajka.
Galileo;,Dajte judi ajmo ča, ovi je počeja sad debeleko i u duboko folozoficirat....uf

Cilo društvance sad već dobrano priko mire išvogano složi se s njin i šutke,onako hrpimice krenu plovat dalje …ko napol spavajuć, ko zvireć,al bitno da su na okupu,jerbo ima bit opet nevera,al ovi put malkoc puno jašća i žešća od prethodnih…
-Oluja kažuu…triba hitrimice nać štogod zaklona na ovom putešestviju-zakjuči Galileo i krene naprid,ostali ko priko njega, ko ispod njega,ko uz njega, ko za njin.
I nedugo iza okuči našli su Spiljicu su dva izlaza, oooooo jes,zlu ne tribalo.
Potavuljali se ko uzgor,ko nauznak, vako nako,kojekako i svakako i zaspaliiii…
Nije zna oko koje sitne noćne uree čuja je šum, neobičan ,podmukli šuum.Tresne Galileo Kikaša u podlakticu;-Aloooo,spiješ li?-upita .
-A kako ću spat kad me ti mlatiš?-ljutito mu odapne ovaj.
-Jel čuješ ti išta?-upita potihimice.
-Uuuuu,jbt,nek i jebivjetar ima bit-usplahiri se sad i Arambaša,jer čuja je nešto , tamo, s desne strane špiljca,al nije moga dešifrirat,pa je pridnje nogare diga visoko u vis nebi li uvatija koji signal…
-Znaš šta Galilelo, mislin da su krupne nike zviri.Čuuj,ako mi se priviđa ,ja bi najradije nastavija spat i zamolija bi te da me ne turpijaš i ne mlataraš više,ako ikako mooš!-molećivo uputi pogled prijatelju.
-A dobro, ne buden te davija više. Spi ti, spi.-reče Galileo i krene sam vanka vidit o čemu je rič.



Polako je izliza iz te kamene kočete i prvo sa ulaza mrvu virnija u tu duboku,priduboku modru tamu.
Ništa nije moga vidit i to ga je ljutilo nemilice.
-Ajde,ajde,ni ti je kukavica jaje snila…- sam je sebe hrabrija, jerbo osijeća je duboko u sebi olovnu zebnju,a kojoj nije zna uzroka.
Krenu polako ,potiho,nečujno koliko je moga.
Ništa ne vidi!.Ništa ne čuje!Oooo, nanu mu ko je daje nanulinu nanularin-jidan prikomire krene sovat…



Izaša je na čistinu,nigdi travke da je, sama pržina.Okrečuć se okolo sebe ,zvireć za šta bi se moga uvatit, začuje ponad glave šum.Činilo mu se da je nešto bučnilo u more i da nekako brzoplovno duboko ronjajuče dolazi čipo na njegovu tintaru.Podiga je glavicu gori i vidija nešto okruglo ,mrko da mrklije ne može bit.E, to veliko ,vidija je koliko je veliko u sekundi pri nego što je treslo,a treslo je silno,silno .Uspija je samo dreknit ;-Miiinaaa!!!- vidija svitlo i …mrak.


22:23 | Komentari 1 | Print | ^ | On/Off |

srijeda, 20.06.2012.

Soljenka;-)

Da vidimo di smo stali…an da!Stali smo kod konzumiranja soli,e pa to je išlo vakoc;
Njih dva obadva stali su lipo i šesno u stavu mirno i spremni za počut Znanstvenikovo izlaganje o tome ko je i šta je morski konjic?!




Ukratko ću ,evo:Morski konjici kao i sav normalan životinjski svijet dijele se na mužjake i ženke i mladež. Nakon dugog i bučnog udvaranja-više dana se pokazuje mužjak, često mijenja boju te uvrtanjem glave proizvodi plješčuće šumove-Ženka svoja jajašca uparkira u trbušnu vrećicu mužjaka,ono kao klokani što imaju naprijed. Mužjak je zatim odgovoran za održavanje mrijesta. Nakon oplodnje jajašca u trbušnoj vrećici ostaju sve dok se ne razviju u ličinke. Za razliku od drugih životinja mužjak proizvodi i posebnu hranidbenu tekućinu za embrije. Na kraju razdoblja sazrijevanja mužjak ispušta mladunce da slobodno plivaju u moru. U tropskim vodama pare se tijekom cijelog ljeta,u hladnijim vodama u proljeće i ljeti. Vrijeme parenja se poklapa s punim mjesecom.
Inkubacija jajašaca: obično 14 do 28 dana, ovisno o temperaturi vode
Broj mladunaca: oko 50, ovisno o vrsti




-Eto, to bi bilo to.Jeste razumjeli?-upita ih Neno smijuljeć se zatajno.

-Jesaaaaaaaaan, ooooo jes viidija koji je to malešni dinamit!-uzvirija se Galileo samo tako, a oči izbauljija vanka duplji ,ma ni sovuljagi najvećoj ravne.Koja je to morska zvir?!ajme ,ajme meee…
Stade se kočoperit ka nikad do tad, ma paunovskaja poza, nima šta.

-Auuuu, jbt, osta san van dometa skroz na skroz of kors-totalka-, akuta kronika zbunjoza u Kažimira nastade sad.Mozganje o ovome šta je upravo čuja bilo je u najblažu ruku isključeno, jerbo j e i sam osta paf i nije upija baš posve ,al recimo da jee.Hoteć se izvuć iz nelagode, skrenija je u sasvim drugi trakoplov željno hoteć vratit se na soljenke ,a koje je mooora spričat pod itno itnicime.

-Ej,Galileo, jel se sičaš ti kad je ovi gori prikouvaženi monsinjore monstrum nama drža prodike o soljenju ?-upita sad Kažo svoga kumpanja.

-Jokenzi iii kikirikiii everi deeej,jes aj žvak-uspiva se Galielo samo tako,al se i pribra nabrzaka i vazeja gard:

-Zaudobija (zaboravio)san.Ajd me prosvitli zeru(mrvicu)-odgovori mu.

-E pa slušaj vamos.Ovi gori tikveša drža nan je svima miting onomad kako konzumiramo prikoviše soli pa je reka dosliovce ovako:
-Hrvatski građani prosječno dnevno konzumiraju 12-16 grama soli,premda je za normalno funkcioniranje i zadovoljavanja potreba odrasle osobe dnevno dovoljno 4-6 grama,a djeteta manje od 1 grama.Osim prehrambenih navika koje se mogu i trebaju mijenjati,veliki su problem i prikriveni izvori soli poput kruha,tjestenine,suhomesnatih proizvoda te industrijske prerađevine i konzervirane hrane,kojom se u tijelo unosi oko 75 % od ukupne količine konzumirane soli.
Osobe koje u organizam unose više od preporučene dnevne količine soli podložnije su kardiovaskularnim,bubrežnim i drugim bolestima poput osteoporoze,bronhijalne astme i nekih karcinoma,teže se liječe od već postojećih bolesti te je među njima veća smrtnost od srčanog i moždanog udara.Većina dosoljava hranu pri kuhanju i konzumiranju i ne čita deklaracije.Ne smatra da u restoranima ili pri kupnji fast food obroka treba biti upoznati o njihovim prehrambenim vrijednostima i količini soli.Čak ni većina deklaracija ni nema podatak o sadržaju soli.Bilo bi dobro koristiti više svježeg voća i povrća u prehrani-
A ondak je krenilo torpediranje svih nas,jel se sićaš?!-ponovo ga upita,sad već zlovoljan,jerbo ga ovi ka da nije ili ne želi slušat.

_ Ma šta si navalija sad s tin!Pusti me da guštan pinku,ajme ,ajme-nestpljivo će Galileo i zaperaja svojin tilon u livo ,pa u desno ,p a sim ,pa tam, pa gor,pa dol,ma-uzvanpirija se skroz naskroz,a Neno gušta gledajuć ga tako ponosita,zaboravija kad ga je zadnje vrime takovega vidija,kaa da je cili svit njegov.





Prikačili su se i ostali bržen bolje ovon novon diskašnu,jerbo ono prvo su znali već ki patki u školi koliko puti in je tribalo ponavjat „gradivo“,iako triba priznat da ih nije baš puno zamaralo,pa je bilo po onoj ;-učili su učili, od sride do petka,al s e nisu makli daje od početka….e da,al zato ovo o soljenju bilo in je puno,puno bliže,neštedimice su počelki puškarat;






19:15 | Komentari 7 | Print | ^ | On/Off |

Pa ne mogu i ne mogu:-))

Pa ne mogu te se otrest Plava Bajko
Mila moja
Kuku majko pa ne mogu
Žalosna je ćerca tvoja,
Prevruć žal je ponad nogu.
Zato s opet svom grebenu vraća
Svome divu,malenu junaku
Da dovrši tu od srca bajku.
Malešan je…i tica je mala
Što se nebon u zrak zavitlala
Pa je konjic uzdahnuti moro:
-Lako tebi tico mala kad ti imaš krila
Ajooj krila-kad bi moja bila!
Pa da zvirim po cilome svitu
I po školjkam i po cvitu.
Malešan san i cviće je malo
Šta je svojon dušon mirisalo
Lako cviću kad mirisat znade
P a sproliva iz srdaščca jade.
Da sam cvitak ka šta san mali
I mnome bi mirisali žaali.
Došle bi mi divojčice mile
S menom bi se okitile.
Metle bi me za te grudi bile
Miris bi govorija; Mile,
Blago tebi koji imaš bajku
Imaš majku,al imaš i tajku!
Malešan san i zvizda je mala
Što se tamo gori zasijala.
Lako zvizdi,ima svoga sjaja
A ja – samo uzdisaja.
Da san zvizda ka šta san mali
Na tvome bi nebu zasjaio
Izišle bi divojčice male
Pa bi zvizdu željno pogledale,
A zvizda bi govorila sjajem
Dičnim sjajem- mojim uzdisajem.
Blago tebi koji imaš bajku
Imaš bajku balalajku.
Eee.al sirotan-crne svoje sriće!
Nit je zvizda,nit je tica
Niti cviće nije
Samotan ko pašćić je.
Kad se siti di se rodija
Kad se siti –tad mu restu krila
Kad se siti ,ne triba mu više
Tad mu srce ka cvit miriše.
Kad pogleda divojčicu milu
Tad se diže više zvizda sviju
Više zvizda sve do boga
P a ga moli radi srca svoga
Da ga čuva vesela mu majka-
Morsko j“ njemu majka i pramajka.


19:11 | Komentari 0 | Print | ^ | On/Off |

Jeli je...nije li...tko stariji?:-)))

Kažu mi da je Gupčeva lipa stara 500 godina,

ma milina.

e pa moja lipa stara je

700 godina,ako ko pita!







...više ti moja duša

neće biti domovina,

više ti niko neće bit

što sam ti bio ja...















11:46 | Komentari 0 | Print | ^ | On/Off |

nedjelja, 17.06.2012.

U drveta viru...






















Gledim,gledin, virin i čirikan

koje deblo brale mili,

pa još " vrata" ima,nema...

to koćetu toplu sprema

da pokaže svima,svima

ma lipota, ma milina

koji lipi vir taj ima...

Jednom je Šimun jedan

pomislio da je manje vrijedan

jer o njemu pjesme nema

onda je još pala kiša

činilo se da šuma drijema.

Ne predstavlja bog zna ništa

u staklencu svoga mira

čini mi se,

o, još kako

da i vrag se distancira.

04:13 | Komentari 9 | Print | ^ | On/Off |

subota, 09.06.2012.

Tko si ti ?

Svrbuckala mu je leđa i čekala da svane.Svako malo bi ga pinku turnila ili mu perajicom počeškala njuškac, tek toliko da provjeri jeli još uvijek živ.Svako toliko On bi zadovoljno zastenjao.

Bilo je dovoljno svitla da vidi oblik stine uz koju su se nalazili.Imala je tri vrha i nekoliko udubina u kojim a se sakrivalo nekoliko ježinaca.
Želila je ...al nije ga tila budit.Gledajuć stinu razmišljala je ;
-A šta sad?!-
Nekoliko galebova tužakalo se i brbočalo međusobno nad njihovim glavama.Zrak čist, osvježavajući donosio joj j e čudne zvuke pučine.Tresla se od misli koje su je preplavile-proživljene ,doživljenje prošle noći.Nekako kao da je znala ; razdililo ju je u komadiće.Nije se mogla skupit nikako.Sad je već bio probuđen i On .Naglo ju je gurnuo pod vodu ,nije znala kako mu je to uspilo, ili je stvarno bila toliko otplovala u mislima gledajuć u galebove i razmišljajuć o sebi da joj se učinilo kako besprovatno propada duboko pod površinu.Bila je spremna nestat u svojin dubinama,ali on nije.Nije znala kako je uspio,satima nakon što se ona nije više mogla pomaknut,on je i dalje plivao.
Ne samo za nju, već za oboje.Nebo čisto ,osuto zvijezdicama- krijesnicama koje je tako volila,a more-more mirno...

-Tko si ti? –tiho upita Ona.

-Tvoja sjenka- još tiše odgovori joj On.

Image and video hosting by TinyPic

/ autor snimke meni nepoznat /


14:55 | Komentari 2 | Print | ^ | On/Off |

petak, 08.06.2012.

Ooooj čoviče...:-)

Mala noćna muzika

/ razgovaradu se dvi noćne tice /



Ušata,-ne njonjaaaš,aloooo…ipak spiješ,aaa dobro-
Taško; - Ma sličicu sam jednu radio,al nisam zadovoljan-
A dobro, iskradam se onda i kidam nećujno,aa tu siii-pljusnu Ušata olujno.
Taško;-to je ženski iPhone mada ima da zvoni odavde do prevlake bemti, ni danas
nisam uspio cvrčka locirat,mozak mi popio.
Ušata:- gledam čovičrrrrree i sad pitam koji je kliknac ovo,čovo il mi je bolje da mučin
a isprva san mislila da je mob,a ono miljun dilova,stvarno si,a bolje d niš ne pitan kako ovo uspiješ
Taško:-pa i je to mobitel,al od njega sam napravio kozmetiško obračun kod OK korala.

A taman san tila upitat isto ,a srca ti-usklikne Ušata
-Ne pitaj, sličica po sličica,
i tako njih 175 poslaganih zaredom...
-Điiizssssssssss,ajme,175,pa to je ko da si slagao animirani crtani ili koji li film nebitno

Taško-I svaka sa svojim istim dimenzijama...
Ušata:-Uuuuuuuuuuuuuuuu a za koliko vrimena?-
: uuuuuuuuuuuuuuu

Taško:-Pa i je slagano jedno po jedno

Ušata- Jel cilo popodne i večer?

Taško:-danas od 11 ujutro,al bila je triput veća,al sam morao izbacit 500 slikica da dođem
do 3MB,više od 5NB neda uploadati

-A svaštaaaaaaaaaa-ne shvaćajući niš ,strese se Ušata
-Al uspješno-slavodobitno će Taško.
Ušata:-Iako niš ne kopčam ali baš niš kako i na koji način ovo radiš
al skroz ufrljenooo,skroooooooooooooooz:-)
Taško:-animoram jbg,može to ić i u film kasnije.

Ušata: luddoooo skroz naskroz,gledam stalno i brljovim na ovamo,al stalno gledim ovamo livo kako je
otvori pa sastavi tipkovnicu mislila a stvarno e sad suj koliko god te volja.
Taško;-pošalješ mi 10 svojih slika i ja to sastavim u jednu koje se miijenjaju u vremenskom razmaku
koji sama odabereš,tak sam radio i onu zvijezdu eksplodirajuću
Ušata:- al zašto ne našraviš koji crtić?

Taško;-E da znaš da budem i ču al kad izaberem,prvo radim crno bijeli film
Ušata ga pogleda upitno, a on nastavi;-crno bijeli film prvo radim,kratke animacije sastavljam u klipove,pa ću
Te clipove preko muvi mejkerea sastavljat.
-Aaha,sad ukapirala,viiidii pa to bi onda i ja mogla radit-klilkne ona veselo sad.

Taško:- zasad imam materijala oko minut i pol,a treba mi barem 5

Ušata:- Znam al kako s e radi u mejkeru
Brada mi je to pokazao kad je i teuti objašnjavao pa smo nas dvi sklepile njegove ribice

Taško.-mejker je finalno,al treba prvo doć do sirovog materijala.
mejker je finalno,
-Eee.znan to,e viš viš to ću sutra provat,e sad-

Taško:-Riibiccee???-spegla pogled samo tako.
-Sirovi materijal i mejker,ovo mene asocira malo „ u hero“ neš-ona će.
Taško:- hahaha, a moram ja na *ex okrenut taman i smak svijeta bio…



Ušata:- ih neš ti ,a cijeli dan brbočaju kako je veličine autobusa
i kako če promašit CRO, izvini al kao ono ; bitno ej da promaši Cro,al nek pogodi zrmlju
koje budalavštine ajme majko
Taško:- a ko to?

Ušata:- koj i debili od glupsonijaca sa ne znan koje planete doselili,pa hrt,trt,mrt šta ja znan koji
Kanal ooo čovječeeeee



Taško.-aj ti men reci u kojem si filmu
da se i ja pridružim?
Ušati sad zasvitla miljun upitnika u očima.
-Ko, di, što treba past, kakvi svemirci i autobusi?-sad će Taško još zbunjeniji-

Ušata: pa satelit

-nisi se valjda navuka na moje priče?-sad će Taško.
-ma daaaj čovićeeeee

-Koji jebeni satelit?-opet će Taško.

-Koliko smo jučer raspravljali o tom ebenom satelitu-sad već pomalo i jidno će ona.

Taško:- di je?
ahaaaaaaaaaaaaaaaaaa

Ušataj-el ti mene zeez sad il štaaa,aan?

Taško:-Mma što ti je,
ja ti samo susjede zaebajem,
a mislio sam da si ti ozbiljnija od mene

Ušata: ček Taško ja ti ozbiljno govorim kolko san puta danas čula na teveju da noćas il pred jutro paada satelit.
-Al ja ti tv i ne gledam-sad će on.

Ušata:- I kolika je vjerojatnost da bi eventualno moga
zdimit jednoga čovika

-Uopće van događaja totooalkaaa.-sad će on.

Ušata: a on meni sad da izmišljam,e pa da nije stanje kaovo je i ja bi bila totalka,jer ne pantin kad san zadnji put
uopće slušal, a kamoli gledal tv koliko me pa zanima,al dobro sad
- ha-usklikne Taško slavodobitno

Ušata:-I ne budem sad još i o ptome -

Taško:- ono p
to je pornić?-

Ušata; -akvaristiku doktorskom dizertacijom branila sad, aj minjaj kanal

Taško:- može,al ne moraš.

Ušata: -Kako je munjevito izletil ovo-može-

nasmije se Taško sad od srca.

-Svatila poantu-sad će i Uška

Taško: hahaha,izletilo.-A di smo stali Taško-opet će ona.

-Daj ti meni reci kako da se jebenoig cvrčka riješim?-sad će on.

Uška;- Pa a mlaaatom umlatiš i gotovo.čime tučeš šnicle,ono ko kolt,e pa s tin,il ručnikom mokrin,il novinom
šta ja znan,znan da ne triba ga utuč,je ron malo kriči i kriči i kriči i ponda pukne sam od sebe.

Taško:-ne mogu ga locirat,zviždio sam mu,puštao preko neta pjesme cvrčkica,otvorio prozore širom,čak i mrave
nagovarao sad da ga izvedu van,al zamaskirao se.
-Tako su i meni padali po balkončiću na drugom katu u jednok od izbi sa orija susidova koji je ima prizemnu škatulu i okućnicu,al mu grane orija ulazile u moju dnevnu sobu pa bil cvrčaka koliko oćeš,cili zbor-krene mu objašnjavat Ušata


Taško:-ebate, di god dođem na 10 metara sve mi se čini kao da mi pod nos cvrči,cila kuća ječi od njegovog cvrčanja
Ušata:-p aneče onda još dugo,ubrzo je gotov,jednostavno ne može,baren mislin

-prije će on meni mozak probit-žalosno će Taško.

Ušata:- a zapravo nemam pojma,a jel imaš ono ko petarda?
a jel imaš ono ko petarda

-Ebate i kad šuti,još mi u glavi zvoni.-

E pa petardiraj jednu u njegovom pravcu i gotovovv

Taško:-nedaj bože da negdje nekog sretnem,a da mu mobitel tako zvoni,utuć ću ga odma bez pardona.
-Eeee stvarno su dosadni,znan to,al jel čuješ šta ti govorin jel imaš petardu pitla san,nemaš jel,e pa onda niš.

-Kažem ti negdje je u kući,al nemam blage veze u 10 metara točno gdje,

Ušata:- nemaš šta storpedirat u njegovom pravcu, a da prska uuuuuuuuu,e to je sad već posve druga stvar
oko zavjesa il na,obično bude ako uplovi unutra.

Taško:-ebate el čuješ ti mene..? ne možeš ga locirat ni približno, zvoni mi u glavi i kod frižidera
i kod teveja i pod krevetom i u weceju,ormari…


-Vidi di su zavjese-opet će ona.

-Kataštrofen totalitus-sad će i on.

Uška: pa čuuuuuuuuuuujen,a kako ga ne moš locirat,jel pod svjetiljkom il u mraku ga tražiš,da kataštrofen
totalitus
Taško:-ebate, snimao sam njegov zvuk,pa ga okrenio da se čuje naopačke sve se nadajuć da će ga to izvuć
van kuće,al nije upalilo.
- hihihihihihiiiiiiiiiiiiiiiii
a pa nije glup tako baš-Uška će gromko se smijuć.
-Oozbiljno ti kažem-Taško će.
-Pa vjerujem ti, al cvrći nisu čopor pa če z a zvukom vođe,oni su ti svaki za se travu pase.

Taško:-sad mi preostaje da pustim mačke u kuću da ga one nađu, al onda se neću moć mačaka riješit


Uška:- moš mu puvat do jutra svirke kakov ebilo, ako je usidrija di se njemu sviđa nema terorije
da ga šćupaš vanka , osim spestaš, a za to je prvo ka prvo potribno sviiitlooooooooooooo
da bi vidija di jeeeeeeee.


-Evo ovako kaže-sad će Taško- Na temperaturi ispod 25 °C, nemaju dovoljno energije za cvrčanje.
ebate sutra ću ostavit vrata frižidera otvorenim


Uška:-Ih p a barem mačku možeš šćepit z a guć i opla kroz ponistru leeeeeeeeeeeet
Puuuuuuuuuuuuuuuuuuf,paaaaaaaaaaaaf,ala e leteće rotirajuće maške bi to mogle bit u tebe,aaaa
bidni darwin sad bi uginija na mistu od jaadaaaaaa
Taško i dalje vozi po svoju:- I nigdje ne piše koliko ta jebena Cicadidae dugi živi...

-Nad tamaniteljem posljednje živuće vrste sorte zviždukovaca-nastavlja Uška.-zvane čvrči
Čvrči….
kikadija živi neman pojma al ko leptir mislim-bubne Ona ko iz topa

-a vidi kako mi se ruga-sad će Taško,-a nu ovo; nakon mjesec dana razvijaju se ličinke,otpuštaju s es grančice,padnu na tlo i započinju svoj dugačak podzemni ži vot.U to vrijeme odrasle jedinke ugibaju.matere ti,pa neće mi zvrčat misec dana?



Uška: -ajmeeeee bljak,št a ovaj radi?
Taško:-preobrazuje se ebomajkusvijuuuu...

Uška:- e pa oče ako mu je čejf, a ko d tebe očito jeeeeeeeeee


Uška:- nikako ne može bit da ti sad cvrči a pogotovo na ovim tempriče nego ti mene po običaju zafrkavaš
a ja virujen i veselin se i smijuljin se na neke tako scene koji si predočim ono slikovito
kao npr. kako ko sancho slavni pansa il don kihot

Taško:- ne zajebaji se, ebate na rubu sam nervnog sloma , ubija me svojom frekvencijom,
mogu samo opalit glazbu preko zvučnjaka da sve ostalo glasnije bude od njega...

- nebitno sad, uglavnom s najvećom mogućim kuhinjskim pklopcem ko štitom i najvećim
kuhinjskim nožem krećeš u posljednji osvetnički boj protivu jednega cara
od cvrčki-

-i što misliš okoti mi se pod krevetom i krepa od cvrčanja, a za misec dana petsto malih cvrčaka počmu dozivat:
- mamaaaaaaaaa..!

Uška će ka iz puške:- aranča sanchez gaetano lopez i martinerz a cake!!atake!!eto,završila mare zavit!!

/ nastavlja se... /

Oj čovičee





10:42 | Komentari 0 | Print | ^ | On/Off |

--------------------------------------------------------



Utaborili smo se uz potok u kasno poslipodne
di zeleno-modri jablani i rašćupane vrbe restu
Prvi raskošni i visoki-one pak duboko poniknute glave,
razmišljajuć tinejđerski ružičasto od sunca posljednji sjaj
Dok su njiove grane zvonile ka
ptica večer poziva na bal.

Ka šta smo sidili uz vatru kad završismo naš obrok,
par sirovih giric i zabuljeni u nebo,
vidimo i virovasmo-oćutismo to čarolija je živa u zraku -
Namamit pa uzbudit, mistificirat pa dešifrirat
pa valom poljubit,pa sudaru izbjeć za dlaku.

Usred noći san se probudija
kanda sam ositia da sam čuo da neko
prigušeno šapće nedaleko od našeg mista;
kad san provirija kroz patent-zatvarača šatora
moga san vidit
Prošle sjene treperenje svitla
uokrug susjednih obora.

Na poticaj tiho izlizen iz šatora
I nadajuć se da duboko sam skriven
iza velike gume;
di prizor tako nevjerojatan suočen s očima mojin-
Za trenutak moje tilo zanimilo,
sustigoše na uzdah, uzdaha dva
sudariše se gromko sa parom tvojih,
pozelenija san ko travka-sva.

Tamo su sidili u krugu, devet zmajeva u svemu,
Sedan odraslih i dvoje "među";
Sve svoje snage svoga krhog tila
podarih ti hridostijeno zasjala u bojama
od zelene, crne,modre i zlatne -
Ne, to nisu bile siluete
to su bila snoviđenja
rodnih bića sa druge planete.

Tu su bili zmajevi iz Kine koji su udisali crveno vruće u plamenu,
Od Tibeta zmaj u zelenoj;
Veliki zmaj-cum-bija je tamo iz Japana,
Njegova ljestvica boje akvamarina
o dušo moja rascipana.

Moga san pripoznat Puff
koji je jednom živija uz more,
Bio je Norbert koga Hagrid je podiga;
Bilo je nekih koji su imali krila
koji bi mogli letit na velikin visinama
il plivati u najdubljin dubinama
I čije su oči sa previranjima utro.

Oni su govorili blaga - svoje drago kamenje i zlato,
o svojim palačan pod moren;
razgovarali o vremenske obrasce se trljuć
i di će poslat
litnju -nu kišu, zimski snig,
a di lađenja povitarac u i niz koji brig.
Dal išta od ovog nečije usne sišu,
Dal išta od ovog podiglo je stijeg?

Oni su stvaranje velikih planova za ko zna čije godine Nove,
A čime Zmaj da ih odluči darivat;
Njihovin tradicionalnin blagoslovon zdravja i sriće,
U kojen se judi poput sriće toče
ka potok bistre vode u kojen se ne moče.

Na prvi nagovještaj dnevnog svitla podigli su se na noge
Ka šta se dukat boji plamenon u oproštajni,
Dok osjećaj tuge prožima bit duše moje
Da mislin da kraj je to čarolije ove.

Uz pljesak krila te ronilačke duše , visoko u zrak
Dok voda ovija ostatak:
S tim umjetničkim bićen, impozantnin i besplatno
Iako nepozvan, ja bi slučajno ,veoma rado bija njegov gost.

Posljednji zmaj za ulazak u vodu bio je Puff;
Uz bljesak ka šta san ga vidija spuštat
kroz nosnioce fijukno je "Iako ste zaudobili, ipak sitite se svojih radosti -
Ne zaboravite, uvik se možete od duše i srca igrati. "



-Ala Galileo,crni sinko ,al ga zamanta sad-uzviren i oparen skoči salto mortale el Ninjo Gulivander rođo mu bliski.

-Šta jeee mlatimudane jedan,šta ti sad pa očeš? Šta me prikidaš u pivanju?-nabusito će Galileo ,jerbo nikako nije volija ovog kvazi rođislava šta mu se tako na silu prikrpija pa mu puuše za vraton danimice i noćimice.

- A pa kad si zaguslija samo tako da te njanci niš ne razumin-ovi če ka ne daj se smest.



-A muku ti isukrstovu, daaj ostavi me se čoviče, oli nemaš pametnija posla vengo mene slušat-sad već debelo i lešan i skuvan odgovori mu Galileo i ponesen strujon odlipi se od buusa u koji se bija upetlja i pusti nek ga struja nosi duboko uronjen u netom splovane svoje misli i sne.
.Aaaa.di ste škvadro mila moja, razbucali se ki rakova dica sva svoja…uzdahne duboko,priduboko.

-A šempjo jedna dabili,oli ne vidiš da pedalamo za tebon!-odjednom mu iza leđa zagrmi bas.

-B raadaaaa, o jebateee di si čoviče!-usklikne to sičušno tilo i vas se strese od sriče,čiste sriće.

-Kako di san? Pa tu san cilo vrime, samo me nisi vidija,nit čuja,a bogera mi nit primjetio nisi,a i di bi kad si zakuferija samoga sebe pizdunu dabili pizdunu uncutovski jedan.-odvali mu Brada od šuba.

-Viiidiii,al mi ga se otrese ovii, samo takoo!-ostade Galileo sad zbleušen.

-Vojkooooo, ooo Sabljaruuu, vamos dolazii-zadrekene se spram vitkoga pajde svoga koji mu je baš doplova ki kec na jedanaesticu da se izvuče od Bradinih opaski ,a bija je u pravu,nije da nije, al ovi to nebi prizna pa sad da ga na ražanj nabadaju.

- De,reci ti meni čemu tolika galama?- Vojko će bez trunke uzbuđenja.

-Jel ti modriš? Jes ti ucmeka onog svog opnokrilaša,an?-upita ga Galileo mrtav ladan.

-Ma ko ,šta , gdje,kad?-sad Sabljenko ostade nemalo iznenađen.

-Šta se praviš blesav sad?Lipo san te pita; jes spešta zunzaru noćobdijevića?-povisi sad za cilu oktavu Galileo.


10:39 | Komentari 0 | Print | ^ | On/Off |

subota, 02.06.2012.

Dakle, plovamo dalje:-))



Image and video hosting by TinyPic

Oki doki blogoplovci,
smorci, plovci mili dragi svi
Ispala san bila sa brodice svoje
U vir povuklo me
Nemilice
More moje
Vrtilice…
Još se trgan i
Batrgan
Plov mi brale
Ko tobogan,
Nema veze
Pa neka je
Plovimo u novi dan!:-)

Image and video hosting by TinyPic


E sad, vakoc :prvo ka prvo,fala van svima na svin darcima što dobi,
Zasuzili moje lice,
Ko bi sad izdvojit mogo?
Polomljenin krilon * tice
Na kolina padan svoja
Malena, velika moja.

Image and video hosting by TinyPic

Dobro zapantite *va dva lika
Novu priču kroje
Spavalice,sanjalice
Obojat će nebo -
More moje
U dugine boje!:-)

Image and video hosting by TinyPic

A ti Mitre, za dvi litre:-)
Zaboravit te nikad neću,
Pečen glinu
Škojke skupjan,
Sad pa već ih
Iman za bajkicu treću…:-)



Image and video hosting by TinyPic


Pa daaa!:-))


Image and video hosting by TinyPic


16:02 | Komentari 17 | Print | ^ | On/Off |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>