Svrbuckala mu je leđa i čekala da svane.Svako malo bi ga pinku turnila ili mu perajicom počeškala njuškac, tek toliko da provjeri jeli još uvijek živ.Svako toliko On bi zadovoljno zastenjao.
Bilo je dovoljno svitla da vidi oblik stine uz koju su se nalazili.Imala je tri vrha i nekoliko udubina u kojim a se sakrivalo nekoliko ježinaca.
Želila je ...al nije ga tila budit.Gledajuć stinu razmišljala je ;
-A šta sad?!-
Nekoliko galebova tužakalo se i brbočalo međusobno nad njihovim glavama.Zrak čist, osvježavajući donosio joj j e čudne zvuke pučine.Tresla se od misli koje su je preplavile-proživljene ,doživljenje prošle noći.Nekako kao da je znala ; razdililo ju je u komadiće.Nije se mogla skupit nikako.Sad je već bio probuđen i On .Naglo ju je gurnuo pod vodu ,nije znala kako mu je to uspilo, ili je stvarno bila toliko otplovala u mislima gledajuć u galebove i razmišljajuć o sebi da joj se učinilo kako besprovatno propada duboko pod površinu.Bila je spremna nestat u svojin dubinama,ali on nije.Nije znala kako je uspio,satima nakon što se ona nije više mogla pomaknut,on je i dalje plivao.
Ne samo za nju, već za oboje.Nebo čisto ,osuto zvijezdicama- krijesnicama koje je tako volila,a more-more mirno...
-Tko si ti? –tiho upita Ona.
-Tvoja sjenka- još tiše odgovori joj On.

/ autor snimke meni nepoznat /
Post je objavljen 09.06.2012. u 14:55 sati.