Blago in se
Blago Kaštelanima!  Jednoga dana, oni će svoj spomenik kolektivnom ludilu uz minimalni trošak i sasvim sitne kozmetičke preinake ipak moći zamijeniti nečim korisnim. Američke penzionere s kruzera koji nekim slučajem u obilazak Trogira krenu starom kaštelanskom cestom iznenadit će poznati lik. "Oh, look - isn't it Roy Orbison?!", uzviknut će vitalna baka u šarenoj bluzi. Minibus će parkirati, a vodič će razmiljelim turistima objasniti kako je spomenik velikom američkom pjevaču još za njegova života podigao vrijedni kaštelanski puk u sjećanje na svog mještanina Franu koji je pobjegavši od komunizma emigrirao u SAD. Slijedeći svoj američki san, promijenio je niz zanimanja, pa je sticajem okolnosti, jedno vrijeme radio kao berač pamuka i vozač kamiona u Louisiani i Tennesseeu. Kao i svi Kaštelani, i Frane je imao divan glas i često bi nakon napornog radnog dana uz gitaru sjetno zapjevao: "Marice divojko" ili "Lijepa su lijepa moja Kaštela". Jedne večeri tako, prišao mu je neki mladi momak, što je razvozio kabele za lokalnu elektranu, i koji je zainteresirano slušao taj neobični zvuk: "It sounds like doowop, but it's somewhat different". Frane mu je otpjevao još par klapskih pjesama i na svom mu lošem engleskom raznježeno pričao o sedam Kaštela, sedam bijelih labudova. Nekoliko godina poslije slučajno je na ulici u Memphisu opet nabasao na tog dečka, samo što taj više nije bio vozač, nego slavna zvijezda. "Elvis?", zapitat će u nevjerici turisti. "The King himself", potvrdit će ozbilljno vodič. Prepoznali su se i Elvis ga je odveo u šetnju Sun studijem. Iako su im muzički afiniteti bili različiti, Elvis nikada nije zaboravio osjećaje koje su mu izmamili umilni zvuci priprostih dalmatinskih težaka. "Imam prijatelja, kojemu je karijera u krizi", povjerio je Frani. Pedesetima se bližio kraj i zlatna era rockabillyja je počela blijediti. Među izvođačima u silazu bio je i mladi Roy Orbison. U trenutku kad ga je Elvis upoznao sa Franom, očajnički je tražio novi stil. Nadareni je Orbison odmah shvatio potencijal novog žanra. Jedna od prvih romantičnih balada koje je skladao bila je izravno inspirirana Franinim zanesenim sjećanjima na njegova prelijepa Kaštela. "The rest is, of course, history". "And what happened to Frane?", pitat će američki turisti. "Na kraju se obogatio. Roy se stalno vraćao dalmatinskoj pjesmarici kao vrelu svoje inspiracije, a i sam Kralj je uvijek jako cijenio melodijske linije našega naroda. Frane nikad više nije vidio svoj siromašni zavičaj, ali je svojim suseljanima sve do smrti slao izdašne donacije. Većina ovih kuća, i sve škole u Kaštelima sagrađeni su od tih novaca", završit će svoju priču vodič. Turisti će snimiti svoje fotografije i vratiti se u minibus.  A manje sretnim i dalekovidim provincijama ostat će ovo:     |
