Čabulja
|
Juče smo se pridružili prijateljima iz splitskog planinarskog društva "Mosor" na društvenom izletu na Čabulju. Začudo, ovog puta nije bilo broda u boci (koji je izgleda odlutao u pradjedovsku domaju) ni Vincija i Zizi (koji su vjerojatno bili s planinarskom školom), pa se inače sveprisutni aktiv blogera Mosoraša sveo se samo na moje malo slovo. Šteta, baš bih volio da sam ih sreo.  Čabulja, možda najpitomija hercegovačka planina (ako je promatramo s južne strane) nalazi se dvadesetak kilometara zapadno od Mostara.  Ovo najpitomija shvatite uvjetno, ipak je visine jednog Biokova.  Vrijeme je bilo lijepo, iako burno i prilično hladno - na vidjelo su opet izašle rukavice, flisevi, kape i druga zimska garderoba.  Put vodi golim pašnjacima i oštrom klimom oblikovanim šumarcima neka dva sata sve do finalnog strmog uspona na sam vrh, Veliku Vlajnu (1780 m) - ukupno ima oko tri sata hoda.  Dojam pitomosti na vrhu se naglo mijenja, jer se sjeverna padina, oštro odsječena, strmo ruši u kanjon Drežnice.  Fascinira panorama Čvrsnice, Prenja i udaljenih bosanskih, crnogorskih i hrvatskih planina.  Evo razvijenog stroja splitskih planinara na spustu s vrha.  I noćne panorame Mostara pri pohodu istih na baklave.  |
