Gosti
|
Zanimalo me koliko ekipe, i otkuda svraća na moj blog, pa sam mu još davno priključio statcounter.com – tako da periodično (ma što da se lažemo, katkad i po pet puta na dan) pogledam tko je tu. Juče tako povirim – skoro sam pao sa stolice kad sam vidio broj od skoro 2000 posjeta SAMO ZA JUČERAŠNJI DAN.  Uvidom u Recent came from opciju, skužih da je www.monitor.hr postavio link na onaj moj post sa slikama NATO – ovih brodova u Bračkom kanalu (falain!).  Analiza pokazuje da je to globalno zanimljiva tema – vidi odakle sve klikači stižu:  (Statistika je nažalost manjkava, odnosi se samo na posljednjih nekoliko stotina posjetilaca, jer koristim osnovnu, besplatnu verziju statcountera.) I sad meni nije jasno: kraj svih tih naših medija, zašto su ljudi morali doći baš kod mene za vidit okupatora? Kužim da se sa šaltera za kupnju dionica more ne vidi najbolje, ali gdje su bili novinari da naprave đir do brodova i snime ih iz blizine, di profesionalni fotografi sa onim velikim objektivima, oni bi mogli dobiti dobre snimke i sa obale. Ili recimo iz zraka. A sve je spalo na mog malog poludebilnog Kodaka. Evo, ja sam siguran da se većina od tih 2000 ljudi od jučer, i valjda još toliko koji će doći danas, razočara kad vidi moje slike. Mutne, sitne, ništa se zanimljivog ne vidi. I mene je pomalo sram, ali ne malog Kodaka – on je napravio najbolje što je mogao. A možda griješim dušu, možda su i naši istraživački novinari obavili posao, snimili fotografije i donijeli ih svom uredniku. "Šta je ovo?", pita urednik. "Pa slike brodova, šefe", kaže fotograf, "ispizdija sam se jutros – dva puta nam je vratilo helihopter, da će pucat, pa smo išli gumenjakom posli, ja i Frane. Došli smo na dvista metri od nosača, pa san zaronija i izaša jušto pedeset metri od njega. Taman sam ispuca desetak snimaka, kad su krenili sa gliserom na mene. Ali san ja bija pametan, pa se nisan vraća do Frane, nego san ronija sve do Stobreča. A njega je pokupilo, još je na ispitivanju." "Bravo", kaže urednik obradovan, "to ide udarno na naslovnicu!". Ali onda, kao u američkim filmovima, banu na vrata dvojica kratko podšišanih, u sivim odijelima, pokažu iskaznice mornaričke protuobavještajne službe i fotografije konfisciraju u interesu državne sigurnosti. Zapravo bih volio vjerovati u takav scenario, to bi značilo da još uvijek ima nekoga kome je stalo. I da neki ljudi još korektno rade svoj posao, uključujući i onu dvojicu u odijelima. Tome se, rekao bih, još uvijek nada ono 2000 gostiju što je juče doklikalo do mene, i ovih 600 danas do podne. I zato su od mene zaslužili jedan srdačan pozdrav. |
