STolica tvrda, a kurac mek
 Split News, nešto kao partijsko glasilo splitske vladajuće koalicije, dakle poduzetničke Liste Velog mista i ne manje poduzetnog HDZ, koje se dvotjedno besplatno distribuira, navodno u nakladi od 700000 primjeraka, u posljednjem je broju ponosno objavilo kako se grad Split u narednih nekoliko godina sprema podići 20 spomenika svojim zaslužnim građanima, ali i drugim znamenitim likovima. Pored neizbježnog Miljenka Smoje, spomenike bi trebali dobiti i Tin Ujević, Ivan Meštrović, Ivo Tijardović, Jakov Gotovac, Vladimir Nazor, te šaroliko društvo koje uključuje Markantuna de Dominisa, obaveznog Ivana Pavla II i naravno, Franju Tuđmana.  Bez namjere da u ovom postu komentiram izbor Komisije Gradskog vijeća za imenovanje ulica, trgova i spomenika, intrigira da se grad koji "u posljednjih 40 godina nije dobio nijedan spomenik a ima puno zaslužnih" baš sada sjetio odužiti im se, i to upravo gradnjom spomenika. Naime, više nego ikad u posljednjih 40 godina, Split doslovno puca po šavovima, što zbog neriješene komunalne infrastrukture grada, a još i više njegove okolice, afera s odlagalištem otpada, promjenama GUP–a, i s njima povezanim građevinskim lobijima te prijetećih ekoloških i socijalnih scenarija, "Hajduka" da ne spominjemo. Unatoč tome, a možda i baš zbog toga, sprema nam se spomenička hiperprodukcija/inflacija velikana. Nemojte me krivo shvatiti, nije demagogija, uvjeren sam da bi se svi pokojni zaslužnici (osim možda Tuđmana – taj je naime znao cijeniti važnost spomeničkog trenutka, jer ako se danas ne izboriš za spomenik, sutra ga možda i ne dobiješ) suglasili da se sredstva namijenjena spomeničkoj gradnji upotrijebe za boljitak grada. Smoje prvi, on je i za života bio ironičan prema svetim kravama. Uostalom, baš je Smoje potkraj života od dijela vladajućih struktura retuširan crnim flomasterom, istim onim čijim je potezom samo u Splitu nestalo preko stotinu obilježja antifašističke borbe. Spomenik Smoji ne bi izbrisao tu mrlju na gradu i dijelu njegovih stanovnika ni kad bi imao dimenzije onoga Grguru Ninskom. Inzistiranje na ovjekovječenju, tj. zalivanju u beton i broncu pravovjerne stvarnosti ispostavlja se kao potvrda vladavine ispraznosti i površnosti. Rezultati će, kao i uvijek, biti tragikomični. (Ako niste ranije primijetili, naslov je bezočno ukraden od pametnog zuba.) |
