Mljetskim stazama
|
Prije nekoliko dana vratio sam se s Mljeta – malo smo kampirali i razgledali u kompi sa starim prijateljima i rođacima iz robinzonske skupine HPD "Mosor" iz Splita. Oni vam svake godine odaberu neko lijepo i zabačeno mjesto na kojem jadranskom otoku i deset dana guštaju boga svoga hraneći se uglavnom iz prirode. Uglavnom se vrate deblji nego kad su krenuli. Smjestili smo se na poluotoku Pusti rt na ulazu u Sobru, dogovorivši se sa susretljivim vlasnikom zemljišta.  Sama Sobra je nelijepo mjesto novijeg datuma, zgurano uz more, sve zakrčenije betonskim novogradnjama i prometom.  Svidio mi se doduše morski ulaz u trajektno pristanište.  Ali teren na kojem smo kampirali...  Šumarak borova, rogača, lovora, zarastao pavitinom, okružen gotovo neprohodnim gušticima visoke česmine i kupina, u neposrednoj blizini mora.  Jedno od sve rjeđih preostalih mjesta kakvima je mogao prolaziti kakav polugoli grčki bog ili satir, o nimfama da ne pričamo.  Prošetajmo tim čudesnim vrtom zajedno.  Vi zamišljajte cvrčke.  Nekad je teren bio obrađen, o čemu svjedoči divlja loza i ostaci zidova. Ali to je bilo davno.  Pada ti na pamet Nazor, i ono njegovo: "O, rastite sve gušći, sve dračaviji... vi naše zemlje šiprazi i ševarje - vi posljednja nam nado."  I s pravom, jer je zemljište upravo prodano, kao turističko, norveškim investitorima, po cijeni od 200 EUR/m2.  Norvežani su kupili i susjedne parcele, nekoliko desetaka tisuća kvadratnih metara poluotoka, navodno već najesen tu namjeravaju raditi hotelsko naselje. Vama, naravno, ostaju ove slike kao dokument već gotovo minulog vremena.  A ako ste poput mene, i gorak okus jednog konačnog: "Ćao i – nema više!" |
