Prije nekoliko dana vratio sam se s Mljeta – malo smo kampirali i razgledali u kompi sa starim prijateljima i rođacima iz robinzonske skupine HPD "Mosor" iz Splita. Oni vam svake godine odaberu neko lijepo i zabačeno mjesto na kojem jadranskom otoku i deset dana guštaju boga svoga hraneći se uglavnom iz prirode. Uglavnom se vrate deblji nego kad su krenuli. Smjestili smo se na poluotoku Pusti rt na ulazu u Sobru, dogovorivši se sa susretljivim vlasnikom zemljišta.
Sama Sobra je nelijepo mjesto novijeg datuma, zgurano uz more, sve zakrčenije betonskim novogradnjama i prometom.
Svidio mi se doduše morski ulaz u trajektno pristanište.
Ali teren na kojem smo kampirali...
Šumarak borova, rogača, lovora, zarastao pavitinom, okružen gotovo neprohodnim gušticima visoke česmine i kupina, u neposrednoj blizini mora.
Jedno od sve rjeđih preostalih mjesta kakvima je mogao prolaziti kakav polugoli grčki bog ili satir, o nimfama da ne pričamo.
Prošetajmo tim čudesnim vrtom zajedno.
Vi zamišljajte cvrčke.
Nekad je teren bio obrađen, o čemu svjedoči divlja loza i ostaci zidova. Ali to je bilo davno.
Pada ti na pamet Nazor, i ono njegovo: "O, rastite sve gušći, sve dračaviji... vi naše zemlje šiprazi i ševarje - vi posljednja nam nado."
I s pravom, jer je zemljište upravo prodano, kao turističko, norveškim investitorima, po cijeni od 200 EUR/m2.
Norvežani su kupili i susjedne parcele, nekoliko desetaka tisuća kvadratnih metara poluotoka, navodno već najesen tu namjeravaju raditi hotelsko naselje. Vama, naravno, ostaju ove slike kao dokument već gotovo minulog vremena.
A ako ste poput mene, i gorak okus jednog konačnog: "Ćao i – nema više!"
Post je objavljen 16.08.2007. u 10:01 sati.