Mosor2

Feral Tribune od 22. ožujka, 2007.

EKOLOŠKI SKANDAL U KAŠTELIMA: TRI CEMENTARE "CEMEX-DALMACIJACEMENTA" VEĆ GODINAMA KORISTE RAZNE OBLIKE OPASNOG OTPADA KAO GORIVO U PROIZVODNJI CEMENTA



ZALJEV ZA TROVANJE



Piše: Petar DORIĆ

"Mi znamo da cementare ne dižu temperaturu na 2000 stupnjeva, kako to tvrdi državni tajnik za zaštitu okoliša", govori ing. Vinko Grgurović iz ekološke udruge "Zvona Kaštela" i pojašnjava: "One izvode proces spaljivanja na mnogo nižim temperaturama, od oko 1350 Celzijevih stupnjeva, tako da pritom dolazi do ispuštanja otrovnih dioksina i furana." Prema tvrdnjama iz ekoloških udruga, "Cemex-Dalmacijacement" godišnje spaljuje 260 tisuća tona petrol-koksa, ekološki neprihvatljivog ugljena, a za zaštitu koristi tek "vrećaste" filtere koji otklanjaju najkrupnije čestice cementne prašine, no čitav niz otrovnih plinova i dalje se ispušta u zrak.

Tri kaštelanske cementare Cemex-Dalmacijacementa već godinama koriste razne oblike opasnog otpada kao gorivo i potpuno je nejasno služe li im visoki dimnjaci za izgaranje domaćeg i uvoznog otpada ili za proizvodnju cementa "obogaćenog" otpadom. Feralu je ustupljen dio prepiske Ministarstva zaštite okoliša i lokalne ekološke udruge Zvona Kaštela iz kojeg je vidljivo kako je čak i lokalna tvrtka Cian, poznata po poslovima deratizacije, dakle rukovanja otrovima - slala svoj otpad u peći triju kaštelanskih cementara.

U dopisu od 6. studenog 2006. godine državni tajnik za zaštitu okoliša dr. Nikola Ružinski opravdava spaljivanje otpada u cementari kao odgovor pritužbi Vinka Grgurevića iz Zvona Kaštela: "Tvrtka Dalmacijacement posjeduje dozvolu ovog ministarstva za obavljanje djelatnosti upotrebe određenih vrsta opasnog otpada (otpadna maziva ulja i zauljeni tekući otpad) kao alternativnog goriva u tehnološkom procesu proizvodnje/pečenja klinkera do 30 posto udjela u odnosu na redovno gorivo. Tehnologija proizvodnje cementa je vrlo pogodna za upotrebu manje čistih goriva i otpada, a bez onečišćenja okoliša. Svi kiseli sastojci dimnih plinova (a to su praktički svi onečišćivači) reagiraju s lužnatim sirovinama za cement i postaju sastojci cementa, a sav pepeo je također potrebna sirovina za cement i ostaje u cementu.

Cijeli se tehnološki proces odvija na vrlo visokim temperaturama od 1500 Celzijusovih stupnjeva u zoni pečenja klinkera u ratacionoj peći, a u zoni plamenika i do 2000 stupnjeva. Cementare prihvaćaju samo određene vrste otpada kao alternativno gorivo zbog tehnologije pečenja klinkera... Tvrtka Cian d.o.o. Split posjeduje dozvolu ovog ministarstva za obavljanje djelatnosti gospodarenja opasnim otpadom prema uvjetima iz Zakona o otpadu, NN174/04. Ta tvrtka može tvrtki Dalmacijacement predati na suspaljivanje samo one vrste opasnog otpada koje su navedene u dozvoli koju posjeduje tvrtka Damacijacement – otpadna maziva ulja i zauljeni tekući otpad. Ostale vrste opasnog otpada kojima posluje tvrtka Cian d.o.o. moraju se na konačno zbrinjavanje predavati ostalim ovlaštenim osobama koje imaju propisane mogućnosti za njihovo zbrinjavanje ili izvoziti u zemlje EU, kako je navedeno u dozvoli tvrtke Cian d.o.o."

Uzaludni protesti

Ministarstvo zaštite okoliša potvrđuje, dakle, kako je i opasni otpad iz splitskog Ciana završio u pećima Dalmacijacementovih cementara, a opravdava spaljivanje opasnih otpada zakonskom regulativom. Kaštelanske ekološke udruge tvrde, međutim, kako je Dalmacijacement nesumnjiv zagađivač te sumnjaju u sposobnost nadležnog ministarstva u kontrolu rada na spaljivanju opasnih i drugih otpada u cementarama "Sv. Juraj", "Sv. Kajo" i "10. kolovoza".

- Mi znamo da cementare ne dižu temperaturu na 2000 stupnjeva – govori ing. Vinko Grgurović iz ekološke udruge Zvona Kaštela, i pojašnjava:
- One izvode proces spaljivanja na mnogo nižim temperaturama, od oko 1350 Celzijevih stupnjeva, tako da dolazi do ispuštanja otrovnih dioksina i furana.

Prema tvrdnjama iz ekoloških udruga, Cemex-Dalmacijacement godišnje spaljuje 260 tisuća tona petrol-koksa, ekološki neprihvatljivog ugljena, a za zaštitu koristi tek "vrećaste" filtere koji otklanjaju najkrupnije čestice cementne prašine, a preostali dio vraćaju u proizvodnju cementa. Čitav niz otrovnih plinova, međutim, i dalje se ispušta u zrak. Svojedobna inicijativa prikupljanja 10 tisuća potpisa lokalnog stanovništva Kaštela protiv zagađivača iz cementara nije, međutim, donijela nikakvo poboljšanje na zaštiti. Kaštelani, inače, često uzaludno protestiraju čak i u Zagrebu, no premda sve tri cementare trenutačno ne zapošljavaju više od ukupno 700 radnika, država se vrlo liberalno odnosi prema stranoj upravi Dalmacijacementa, dopuštajući joj da pored spaljivanja otpada koristi i čitav niz opasnih otpada, poput spomenutog materijala iz Ciana. Velik broj mještana Kaštela svjedoči o "kiselkastom smradu", koji se širi iz tvorničkih dimnjaka i sumnjaju kako se radi o česticama teških metala i radioaktivnim tvarima.

- Ne dopuštaju nam nikakav monitoring, premda je to svjetska praksa i nije samo ministarstvo ovlašteno nadgledati njihov rad - tuži se ing. Grgurović. - Ova, kao i prethodna vlada samo donosi demagoške uredbe o zaštiti okoliša kojima se zamagljuje, inače, očito zagađenje. Ljudi pričaju o radioaktivnosti koju nije lako izmjeriti ili dokazati, ali zašto se Dalmacijacement ne zaustavi već na zagađenju bukom koje je barem jeftino i lako dokazivo? Živim blizu tvornice i kada noću želim tišinu onda moram uključiti radioaparat tako da više ne čujem cementaru.

Bespravna gradnja

Na području Split–Solin–Kaštela nalazi se velika količina tupine, neophodne sirovine za proizvodnju cementa zbog koje je u prošlom stoljeću i sagrađena grupa triju velikih cementara, od kojih je jedna, današnji "Sv. Juraj", a nekadašnji "Partizan", svojedobno bila čak i najveća cementara u Europi. Tehnološko gorivo ugljen bilo je, međutim, zamijenjeno mazutom upravo zbog ekoloških razloga, no dolaskom stranog partnera, britanske RMC-Group, domaća regulativa je izmijenjena, te je ovim cementarama dozvoljena ponovna zamjena goriva sada kombinacijom ugljena i petrol-koksa.

Lokalna koalicija nekoliko ekoloških udruga nekoliko je puta bezuspješno pozivala na građanski neposluh tražeći od državnih institucija da cementaru prisili koristiti zemni plin umjesto ugljena, zabrani spaljivanje otpada te ugradi kvalitetne filtere. Također bezuspješno, lokalni su ekolozi upozoravali i na bespravnu gradnju terminala za prekrcaj, preradu i distribuciju ugljena, koji je izgrađen na pomorskom dobru uz nasipanje mora, te na širenje iskopa tupine unutar zaštićenog područja Kaočina gaja u Kaštel Sućurcu. Cementare su, pak, uspješno smanjile jedino brojku uposlenih - od sedam tisuća stigle su do sedam stotina, dok je zagađenje ostalo isto.