Mosor2

Feral Tribune od 28. veljače, 2007.

SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA JAVNOSTI PREDSTAVILA KONTROVERZNI PROJEKT VELIKE SPALIONICE SMEĆA U LEĆEVICI, PROTIV KOJEG VEĆ GODINAMA PROTESTIRA TRIDESETAK EKOLOŠKIH I DRUGIH CIVILNIH UDRUGA

TROVAČNICA ZA ZAGORU



Piše: Petar DORIĆ

Dalmatinske ekološke udruge protive se projektu u Lećevici iz dva razloga. Prvi je pogrešna lokacija, jer je zbog vodopropusnosti tla na čitavom području Dalmatinske zagore vrlo izvjesna mogućnost trovanja podzemnih voda koje se, desetak kilometara južnije na obali, koriste kao pitka voda, na primjer u Splitu. Drugi je razlog zastarjela tehnologija predviđena u samom centru u Lećevici, koja bi se, prema ekolozima, zapravo svela na spaljivanje otpada, dok bi ispravno bilo razvrstavanje odbačenog stakla, plastike, papira, limenki i ostataka hrane već u gradovima te daljnja reciklaža pri kojoj spalionica, poput predviđene, ne bi ni bila potrebna.

Već šestu godinu Splitsko-dalmatinska županija nastoji progurati projekt kojim bi se pod izgovorom zbrinjavanja otpada na području Lećevica-Kladnjice, u Dalmatinskoj zagori, imala graditi velika spalionica smeća. Šest godina, međutim, tridesetak lokalnih ekoloških i drugih civilnih udruga od Kaštela do Šibenika i Splita zaustavljaju ovaj projekt ponavljajući kako je nepotreban, štetan i krajnje opasan. Prosvjednici su svojedobno držali seoske straže pred ulazom u Nacionalni park Krka, bilo je više prosvjeda u okruženju policijskih interventnih vodova na zagrebačkom Markovom trgu, a u samoj Lećevici i fizičkih obračuna. Proteklog tjedna Županija splitsko-dalmatinska široj je javnosti predstavila projekt nazvavši ga "Gospodarenje otpadom – Suvremeni centar u Lećevici".

Feralovi sugovornici, predvođeni ing. Vinkom Grgurevićem iz ekološke udruge Zvona Kaštela, tvrde pak kako Županija splitsko-dalmatinska građanima želi podmetnuti ni manje ni više nego – Černobil u Zagoru.

Velike jame

"To je čista medijska manipulacija jer se ne radi o 'gospodarenju' otpadom nego o običnom deponiju smještenom u kršu na kojem bi se uništavali vrijedni sastojci sirovina koje sadrži otpad", govori ing. Vinko Grgurević i nastavlja: "Takav projekt, osim što je protuzakonit, predstavlja gospodarski kriminal i ekološki zločin, te je krajnje nemoralan."

Dalmatinske ekološke udruge protive se rečenom projektu u Lećevici iz dva razloga. Prvi je pogrešna lokacija, jer je zbog vodopropusnosti tla na čitavom području Dalmatinske zagore vrlo izvjesna mogućnost trovanja podzemnih voda koje se, desetak kilometara južnije na obali, koriste kao pitka voda, na primjer u Splitu. Drugi je razlog zastarjela tehnologija predviđena u samom centru u Lećevici koja bi se, prema ekolozima, zapravo svela na spaljivanje otpada, dok bi ispravno bilo razvrstavanje odbačenog stakla, plastike, papira, limenki, ostataka hrane... već u gradovima te daljnja reciklaža pri kojoj spalionica, poput predviđene, ne bi ni bila potrebna.

Prema tvrdnjama ekoloških udruga Zvona Kaštela, Zvona Zagore i Rast, obje studije o utjecaju budućeg centra otpada u Lećevici na okoliš, a koje su do sada korištene u ovom projektu, zapravo su proizvoljne i većim dijelom falsificirane. Prva studija zagrebačkog IPZ Uniprojekta MCF iz travnja 2005. godine uopće ne spominje velike jame koje se nalaze na prostoru oko Lećevice, a kojih, prema ekolozima, ima čak i do 300, dok su neke duboke po 170 ili 210 metara. Kako je konfiguracija tla, odnosno vodopropusnost, od velike važnosti za gradnju ovog centra otpada, nakon žestokih prosvjeda ekologa urađena je druga studija o utjecaju na okoliš koju je 2006. godine potpisao zagrebački Hrvatski geološki institut. Ovog su puta korišteni "traseri", odnosno svjetlucave razblažene kemikalije koje su se ubacivale u tlo oko Lećevice te se mjerilo vrijeme potrebno da se iste pojave na izvorima pitke vode od Šibenika do Kaštela i Splita.

Narodna predaja

"Krivotvorili su studiju", govori ing. Vinko Grgurević i pojašnjava: "Navedeno je kako se 'traser' pojavio na Jadru za 66 dana, što nije istina. Mi smo radili isti test, ali smo umjesto kemikalije koristili ljuske od žitarica. Prema našim testovima, iza kojih, dakle, stoji više od 30 lokalnih ekoloških i srodnih udruga, vodopropusnost od lokacije u Lećevici do izvora Jadra je 12 dana, od Lećevice do rijeke Krke iznosi 14 dana, a prema istom testu vodopropusnost do Gospe od Stomorja, u Kaštel Starom, je samo četiri dana."

Ekolozi godinama bezuspješno upozoravaju na uporno zanemarivanje narodne predaje prema kojoj je upravo na ovom području postojala rijeka Vinjakuša s izvorom na visokoj koti Krpušnjak planine Moseć i ušćem u moru u zaljevu Jadrtovac, u blizini Ražina kod Šibenika. Prema predaji, ova je rijeka nestala u potresu, odnosno vodeni tokovi nastavljeni su u podzemlju upravo pod lokacijom budućeg centra otpada. Bez obzira koliko ova narodna predaja ima smisla, čak i vodopropusnost "trasera" od 66 dana do izvora vode rijeke Jadro, a koja se koristi za piće u cijelom Splitu, trebala bi biti dovoljna za obaranje čitavog projekta u Lećevici.

Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća tadašnje socijalističke vlasti su nakratko bile planirale prebaciti tešku industriju s jadranske obale u zaleđe Dalmatinske zagore. Svi su planovi iz ambicioznog projekta tadašnjeg Urbanističkog zavoda Dalmacije iz 1975. godine, međutim, bili brzo odbačeni nakon što je zagrebački Geološki fakultet izradio hidrogeološku studiju terena Dalmatinske zagore. Studijom je, naime, utvrđeno da bi industrija koja imalo zagađuje okolinu, upravo, otpadnim vodama bila pogubna po izvore Jadra i Žrnovnice zbog vodopropusnog tla Dalmatinske zagore. Aktualni projekt Lećevica, međutim, uporno zanemaruje ove činjenice kao da se u nekoliko desetljeća, poput političkog sustava, izmijenio i sastav tla u Zagori. Prema projekcijama koje nude pobunjeni ekolozi, otpadni centar u Lećevici stvorio bi bazen otpadnih voda veličine 1000 puta 1000 puta 10 metara koji bi, uz isparavanja, bez sumnje "propuštao" u tlo štetne sastojke.

Bez dozvola

"U njihovom projektu je nedavno rečeno da će se otpadne vode ispuštati u sustav kanalizacije radi konačne obrade", govori ing. Vinko Grgurević i nastavlja: "Ali, gdje su oni to čuli da u Lećevici postoji kanalizacija i tko im u takvu glupost može povjerovati? Mi smatramo upravo suprotno, da bi sadašnji podzemni tokovi rijeka, koje se iz pravca Bosne i Hercegovine slijevaju prema Jadranu, u slučaju odobravanja projekta Lećevica – postali jedna velika kanalizacija. Takav projekt može imati smisla samo onima koji žele uvoziti flaširanu vodu, s obzirom da pitke u kućama više ne bismo imali, te onda tu istu praznu ambalažu eventualno reciklirati u Lećevici."

Prema sadašnjim planovima splitsko-dalmatinskog župana Ante Sanadera i pročelnika upravnog odjela za komunalne poslove Tomislava Mihotića, Centar u Lećevici trebao bi početi s radom 2009. godine, težak je četrdesetak milijuna eura, a u pripremi je i korištenje sredstava iz EU programa CARDS. Projekt, međutim, još nema lokacijsku ni građevinsku dozvolu, a prema uvjeravanjima iz lokalnih ekoloških udruga – nikada je neće ni dobiti.