Driving in my car (2)
|
Svašta vidiš dok se voziš po gradu Splitu. Odlučio sam češće nositi fotoaparat u autu. Evo recimo sasvim uobičajenog subotnjepopodnevnog krkljanca u jednom splitskom kvartu - radnim danom, ujutro ili uveče još je i gore. Kvart, izgrađen osamdesetih, doduše ima garaže, ali ih je neobjašnjivom odlukom gradskih vlasti uzurpirala lokalna HVIDR-a, koja niti ih je financirala, niti gradila, a po njihovom stanju izgleda da ih ni ne održava, što je ne priječi da po autu svakog mjeseca inkasira više od 250 kn (uz ugovorno upozorenje vlasniku kako za auto, kao ni predmete u njemu, čuvari parkirališta ne odgovaraju).  Uočite znak zabrane zaustavljanja i parkiranja. Nitko ga, iz razumljivih razloga, ne shvaća ozbiljno, a nitko ni ne nadgleda njegovo poštivanje. U čemu je onda bio smisao njegovog postavljanja?  Padne ti na pamet kako većina naših zakona i propisa tu samo uvjetno, kako bi se stvorio dojam pravno reguliranog društva, iako ih se pridržavamo tek povremeno (i to kad se nekom prohtje da nas malo pritegne), pa tako prolazimo kroz crveno kad mislimo da nas nitko ne vidi, lažemo, mažemo i podvaljujemo dok nam to prolazi i zamišljamo kako smo strašno lukavi i domišljati. Ustvari, mi cijelo vrijeme krademo spajalice i drugi sitni uredski materijal, dok neki drugi isisavaju koštanu srž čitavog društva. Hrvatski sustav je tako zamišljen i postavljen, nije neka tajna. I nije toliki problem što tajkuni i kriminalci koriste priliku, problem je što mi ostali, koji takvu priliku nemamo, ne uočavamo kako smo jedino mi na gubitku. Nego smo silno ponosni na svoje spajalice i drugu sitnariju. Sjećate li se kako je ono pisalo na stripovima iz našeg djetinjstva: - NASTAVIĆE SE - |
