Pa vi i dalje promatrajte...
|
Kako mi je lijepo napisao čovjek koji se prikladno nazvao Promatrač u komentaru na temu o onoj kući iznad Dubrave: "Promatrač: Daj, sinko, kupi si knjigu, nabavi život i gledaj svoja posla. Nije mi jasno zašto tebi smeta da čovik, koji je pošteno zaradio svoje novce, i dobio dozvolu da gradi na svojoj zemlji, te svoje novce potroši sebi u korist i ne drugima na štetu. A što se tiče septičke jame, imaju je i oni koji žive 10 metera niže kao i gotovo cijeli ostatak sela, pa ti to ne smeta. Šta ima loše u tome da čovik živi tamo di je odrasta i di se najbolje osjeća. Šta se tiče ceste kojom "će zabetonirat cili Mosor", to je laž! Smeta ti beton ali ti ne smeta auto koje je došlo do Studenca gazeći priko biljaka. Okani se neovlaštenih ulazaka u tuđe kuće(to šta nemaju vrata ne znaći da si pozvan na doručak!!!!), slikavanja tuđeg zemljišta, i zabadanja u tuđe LEGALNE živote. Posloži si prioritete i ostavi pošteni svit na miru. ( 01.02.2007. 14:51)"  Feral Tribune od 31. siječnja, 2007. Picaškandal DOZVOLA ZA DEVASTIRANJE Sječu i betoniranje novih tisuću četvornih metara guste šume splitskog Marjana, na spornoj parceli između ulica Lisinskog i Nazorove, pokojni prof. Ranko Tudor sprječavao je uspješno protekle tri godine. Pred kraj svojeg života umirovljeni profesor glazbe uporno se sporio sa županijskim uredom Državne uprave, pišući žalbe na spornu lokacijsku dozvolu kojom bi se omogućila gradnja jedne ili dviju stambenih zgrada usred guste šume na Marjanu, te se čak i otvorio pristupni put za daljnju gradnju novih pet, deset ili više kuća na susjednim sjeverozapadnim česticama. Prof. Tudor međutim, tragično je preminuo u studenom prošle godine pa već tri mjeseca nema valjanog pravnog kočničara novom valu sječe marjanskih stabala. Kako je riječ o zaštićenom području park šume brda Marjan nad Splitom, onda to znači da će nekoliko desetaka stoljetnih čempresa, borova, maslina, brijestova, lovora, bagrema i lopočika – uskoro pod gusjenice bagera. Osim pokojnog prof. Tudora, novom valu gradnje na Marjanu protivili su se i lokalni entuzijasti iz udruge Sunce i Društva Marjan, dok je javnosti ostala uskraćena izjava druge zainteresirane strane. Nasljednici spornog zemljišta, koje se inače vodi pod splitskim i zagrebačkim ograncima obitelji Šegvić i Tudor nisu, naime, zainteresirani izlaziti u javnost sa svojom verzijom priče o načinu dobivanja građevinske dozvole na vrlo vrijednoj parceli koja se dijelom nalazi u tzv. zelenoj marjanskoj zoni. Splitu pak nije dugo trebalo da se gradom proširi priča kako se iza formalnih nasljednika sporne marjanske čestice kriju lokalni čelnici iz gradske, odnosno, županijske uprave. Neuobičajena susretljivost inače tvrdih birokrata iz lokalne Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko–pravne poslove urodila je 2005. godine lokacijskom dozvolom za spornu česticu, koju je prof. Tudor osporavao uskraćujući svoj pristanak neophodnom pristupnom putu. Nema sumnje da će lokalni urbanisti znati iskoristiti predstojeće vrijeme bolje od nasljednika preminulog prof. Tudora i dok njegovi nasljednici ne formaliziraju svoj pravni status još uvijek sporna lokacijska dozvola vjerojatno će postati građevinskom. |
