Besmrtni ko zemlja
 Prije dvadesetak dana navršilo se 65 godina od pogibije boraca Prvog splitskog partizanskog odreda, jedne od prvih partizanskih jedinica na području Dalmacije. Odred je formiran u od Talijana okupiranom Splitu uglavnom od omladinaca, među kojima je bilo i dosta sportaša, i u noći 11.8.1941. krenuo preko Mosora prema Cetinskoj krajini i planini Kamešnici. Skrivajući se po danu, a putujući noću, zbog neiskustva su se previše približili selima u okolici Trilja, nakon čega su ih opkolile ustaško - talijanske snage i 14.08.1941. prisilile prihvatiti borbu na terenu iznad sela Košute. Slabo naoružan i nepripremljen, odred je brzo razbijen, nekolicina je boraca poginula, među njima i komandant Mirko Kovačević, dio se uspio povući natrag u Mosor, a dvadeset četvoro je uhvaćeno i sprovedeno u Sinj. Suđeno im je pred ustaškim "Priekim pokretnim sudom", skupa sa još dvojicom prije zarobljenih boraca Solinskog partizanskog odreda i desetak seljaka iz Dicma optuženih za sabotažu i pomaganje. Nakon mučenja, u kojemu je ranjeni Vinko Paić – Ožić podlegao, osuđeni su na smrt i 26.08.1941. strijeljani u Ruduši kod Sinja: Ante Čerina iz Solina, Ante Katić iz Solina, Šimun Stojanac iz Dicma, Josip Krstulović iz Splita, Josip Radetić iz Sinja, Dragutin Rogulj iz Mravinaca, Davor Urlić iz Splita, Branko Duplančić iz Splita, Dušan Frua iz Splita, Mirko Dujmić iz Splita, Josip Petrić iz Splita, Vjekoslav Ozretić iz Splita, Nebojša Borozan iz Splita, Ivan Marković iz Kučina, Marin Matković iz Kučina, Petar Jelaska iz Splita, Đordano Borovčić Kurir iz Splita, Fredo Santini iz Splita, Anton Torkar iz Makarske, Ivan Antonini iz Makarske, Antun Zelić iz Splita, Antun Popović iz Splita, Josip Markotić iz Splita, i Tadija Skopljanac iz Splita. Ostalo je zapisano da je najmlađem pripadniku odreda, 18-godišnjem Anti Torkaru ponuđeno pomilovanje ukoliko izjavi kako je od strane drugih podgovoren na pobunu i kako ustvari ne zna pucati. "Neka mi daju pušku, pa će vidjeti", odgovorio je mladić. U novije vrijeme, nakon 1991. uslijedilo je razdoblje revidiranja povijesti, s posebnim naglaskom na retuširanje tekovina antifašizma u Hrvatskoj. Promijenjena su imena ulicama koje su nosile imena strijeljanih omladinaca, minirana spomen - obilježja (npr. u Košutama), a ona koja nisu uklonjena, teško su devastirana (npr. u Ruduši, na kojem se nalazi smetište). U Splitu više nema ulice Prvog splitskog odreda, grad kojemu je trećina građana sudjelovala u NOP odrekao se bitnog dijela svoje povijesti i identiteta - današnjim Splićanima više ne trebaju partizani. O mentalitetu koji je to kadar neću trošiti riječi. Gornja slika zarobljenih partizana Prvog splitskog odreda i seljaka uzeta je sa stranice Axis History Foruma. Reći ću samo ovo: dođe ti milo kako se potomci bivših okupatora s pijetetom odnose prema nekadašnjim ogorčenim neprijateljima svojih predaka - našim djedovima, kojih smo se mi kukavno odrekli. |
