Putovanja, putovanja
 Malo sam apstinirao od interneta, pa tako i od vas, jer me nije bilo par tjedana (godišnji traje), a ja ipak nisam takav pacijent da nosim laptop sa sobom ili vam se javljam iz cyber cafea. Bili smo u dva navrata širom Bosne i nekoliko dana u Gorskom Kotaru. Posjetio neka mjesta gdje nisam bio dvadesetak godina. Dok sam bio klinac, moji i ja smo dosta putovali po tadašnjoj državi, a i šire. Kako smo u školi učili: "Putovati, putovati, zemlju svoju upoznati, i sa suncem drugovati". Što se tiče Jugoslavije, valjda nisam bio samo na Kosovu, a išli smo i u Italiju, Austriju, Njemačku, Rumuniju, Bugarsku, Grčku. Uglavnom poslovno, moji su starci posjetili Francusku, Veliku Britaniju, Švicarsku, Mađarsku, Čehoslovačku, Poljsku. U ta vremena, jugoslavenski crveni pasoš bio je dosta cijenjen, i putovalo se lako (na ovom mjestu moram napomenuti, perspektive radi, da moji nisu bili bogatuni, da su radili u tvornici "Jugovinil" u Kaštelima i da nisu bili članovi Partije). Putovati je dobro, upoznajete nove ljude i običaje, učite i stičete perspektivu. Razvijate toleranciju. Zanima me, koliko današnji klinci putuju. Uspostavljanjem novih država, lista stranih država koje mogu lako posjetiti proširuje se Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom, Makedonijom, Slovenijom i Srbijom, a postaju bogatiji i za dva strana jezika, bosanski i srpski, čijim se solidnim poznavanjem mogu pohvaliti i bez učenja. Wow! Međutim, koliko oni zapravo putuju, koliko znaju o drugim narodima, koliko su spremni učiti? Koliko vi putujete? |
