Ivica (Đovani) Matešić - Jeremija
(*1959. - +2020.)

Ova crtica između godine rođenja i godine umiranja je - Crtica Života.
Toliko toga u nju stane, napisanog i nenapisanog...
Počivaj u miru prijatelju
i nek ti je laka hrvatska zemlja

"Gromovi kidahu Velebit.
Sijevahu munje.
U metalnom odsjaju bljeska sjena.
Ptica se podigne uvis i kriknu.
Dječacima u rovu reče.
- Ne, ne tražim više vječnost.
Tu visoko među oblacima neba, ja dotakoh svemir.
Duboko upisan u meni.
Kao uzdah.
Kao opomena.
Kao Dom.
Čovjeka kad se rodi u porođajnoj muci Bog daruje bolom.
Kad umre, oslobodi ga bola.
Bol je život.
Rodih se.
Živjeh.
I umro sam tu na vrhu Velebita.
Uzvišeniji od najuzvišenijeg smrtnika" (Ivica Matešić)

photo: PressCentar

Oznake: in memoriam

kao Gregor Samsa...

under pressure

Oznake: motivacija

.
..
...
bilo je ljeto
majke su se u strahu
utapale
bilo je ljeto
i ništa nije izgledalo
stvarno
samo
djeca cvijeća
svojoj djeci
nose cvijeće
na grobove ...
(Ivanka Z.M.)

Boris Antičević (10 godina), Dražen Čečura (15 godina), sestra i brat: Sanja Garić, (18 godina), Milan Garić (12 godina), brat i sestra: Velimir Grebenar (12 godina) Augustina Grebenar (9 godina), Sanja Križanović (15 godina) i Dragan Ramljak (15 godina)

Oznake: zaborav je sudioništvo

Preskočili smo lagani fandango
kotrljajući kotači prelaze preko podija
Osjećao sam pomalo morsku bolest
Ali mnoštvo je pozivalo na bis
Prostorija je sve jače grmjela
Tad je strop odletio
Kad smo pozvali još jedno piće
konobar je donio pladanj

I tako, nešto kasnije
Kad je mlinar ispriča svoju priču

To njeno lice, isprva samo sablasno,
okrenuto svijetlijom nijansom blijede

Rekla je: "Nema razloga"
A istina je jasno vidljiva

Ali prošao sam kroz dodijeljene mi karte
ne htijući joj dopustiti da bude
jedna od šesnaest Vestalki
koje su plivali ka obali
I iako su mi oči bile otvorene
Možda su isto tako dobro bile zatvorene

I tako, nešto kasnije...

Oznake: Procol Harum