Preskočili smo lagani fandango
kotrljajući kotači prelaze preko podija
Osjećao sam pomalo morsku bolest
Ali mnoštvo je pozivalo na bis
Prostorija je sve jače grmjela
Tad je strop odletio
Kad smo pozvali još jedno piće
konobar je donio pladanj
I tako, nešto kasnije
Kad je mlinar ispriča svoju priču
To njeno lice, isprva samo sablasno,
okrenuto svijetlijom nijansom blijede
Rekla je: "Nema razloga"
A istina je jasno vidljiva
Ali prošao sam kroz dodijeljene mi karte
ne htijući joj dopustiti da bude
jedna od šesnaest Vestalki
koje su plivali ka obali
I iako su mi oči bile otvorene
Možda su isto tako dobro bile zatvorene
I tako, nešto kasnije...
Oznake: Procol Harum
