ma 3

31 ožujak 2019


Prvi "Matrix" je već star 20 godina, a već mu se broji više "proročkih" ostvarenja nego Orwellu i 1984.

- zagovornici transrodne zajednice u tom filmu vide metaforu kraja binarnog rodnog identiteta kao da je Thomas Anderson iz tih razloga uzeo blogersko ime Nemo. Još ima na ruku ide i to što su autori film(ov)a braća Wachowski danas - sestre;

- odvijanje života kao simulacije realnosti i nije više SF, uostalom to vjeruje i Elon Musk i još par multimlrd ljudi;

- Cypherovo buljenje u zaslon na kojem klizi ogromna količina zelenog teksta (jer je programerski kod matrice presložen za vizualizaciju) se poistovjećuje s funkcioniranjem Twittera koji danas dijeli beskonačne količine imformacija u realnom vremenu;

- u filmu su skoro sve akcijske scene borbi popraćene elektronskom glazbom, a danas je EDM nezaobilazan u filmografiji;

- e ali najbolja mi je teza što predstavljaju "plava tableta" (za zadržavanje iluzije svijeta) i "crvena tableta" (viđenja svijeta budućnosti onakvim kakav jest). Plava i crvena kao boja dječje oblekice?

za one koje zanima više

a za one koje zanima još

a za one koje ovo uopće ne zanima gore desno je X

photo by Matrix?

Oznake: nick name is real

Q

25 ožujak 2019



Sokratu ne pakirati

Oznake: demos

po djela

18 ožujak 2019


sjećanje:
kada smo dijelili i ono ništa

2 half nothings is
a whole nothing.

shuddup!


Oznake: cicibela

NN vs PP

11 ožujak 2019


interview: NouNarka NN & Poopie (PP)
(krivo slijepljeni isječak)

***
NN: Po mome mišljenju, pravi problem ne leži u problemu četničkog okupljanja u Višegradu, već u činjenici da PP taj problem ne vidi. I kada kaže da „ne vidi problem“, on zapravo ne iznosi zaključak, nego simptom, nakon kojeg valja obaviti pretrage i donijeti dijagnozu.

PP: Vi želite reći da sam ja slijep?

NN: LJepše je konstatirati da ste do ušiju zaljubljeni u sebe, a ljubav je, kao što sami znate, slijepa. U svakom slučaju, u vašem se vidnom polju prostire neprozirna tama. Tu noć proizvodi vaša moć. I po tome nipošto niste izuzetak. Svaki od vaših prethodnika pokazivao je slične simptome. Slobodno možemo govoriti o svojevrsnoj epidemiji.

PP: Kakvoj epidemiji?

NN: Kako se koja mrcina dokopa vlasti, tako joj pada mrak na oči. Sve skupa nalikuje polaganju mračnog zavjeta – zaklinju se da neće vidjeti ništa što bi moglo sličiti na problem.

PP: Ali to što pričate nije istina. Meni pred očima nije nikakav mrak!

NN: Naravna stvar, jer govorimo o mrklini iz vladajuće optike. U hrvatskome mraku vlada vječno proljeće. Permanentna idila. Kapljice rose klize po vlatima trave, ptičice cvrkuću, potočići žubore, cvijeće cvjeta… Tama s kamelijama.

PP: Što bi to značilo? Da ono što ja vidim ne odgovara stvarnosti?

NN: Može i tako. Mada je pravilnije kazati da stvarnosti odgovara ono što ne vidite. Bilo bi idealno kad biste se izvježbali da vam upada u oko samo ono što niste u stanju zapaziti, iako priznajem da je to dosta teško. Tako biste sve što „ne vidite“ uočavali kao neviđeni problem, a ne obratno.

PP: Gospođo, vi mene zajebavate! Mislim da smo završili s intervjuom.


NN: Ako uz takve materijalne činjenice vi ipak tvrdite kako je vaša partija bila „predvodnik u dostizanju standarda u zaštiti prava manjina“, to bi moglo značiti ili da ste ignorantski idiot ili da ste osoba sa stanovitim zdravstvenim teškoćama. Prvi bi slučaj ukazivao na to da je Hrvatska, s vama kao premijerom, spala na niske vrane.

PP: Kakve sad vrane?!

NN: Takve da građani ne znaju jesu li vam vrane iskljucale oči ili popile mozak. U drugom pak slučaju, ponavljam, prava nevolja nije u tome što „ne vidite problem po pitanju slobode medija“, već što ne vidite problem po pitanju vida. Općenito govoreći, prilično je problematično što vas građani doživljavaju kao nositelja vlasti, a ne kao pacijenta.

PP: Ma tko ste vi da mi govorite da sam bolestan?!

NN: Specijalist oftalmologije. Priznajem da sam se lažno predstavila kao novinarka, jer mi je vaš slučaj jako interesantan. Uostalom, zar nije bolje da je čovjek bolestan, točnije da ima izvjesnih teškoća s vidom, nego da je lažljiva bitanga? Evo, uzmite onog bolesnika iz Srbije…

PP: Kojeg bolesnika iz Srbije?

NN: Aleksandra Vučića. On je prije nekog vremena izjavio: „ Nema nikakvih problema.“ Ni on dakle, kao ni vi, „ne vidi“ problem. I njemu višak moći spušta mrak na oči. Korijen političkoga siledžijstva, znate, treba tražiti u žudnji vladara da svoju bolest disperzira na podanike, od kojih očekuje da mu slijepo vjeruju.

PP: Završili smo! Em ste ušli na prijevaru lažno se predstavljajući, em me uspoređujete s onim srbijanskim nitkovom, em me proglašavate invalidom. Ne izađete li sami napolje, zvat ću zaštitare!

NN: Ali zašto? Pa ja ovo govorim za vaše dobro. Sutra bi vas mogao zgaziti tramvaj jer ćete prelaziti preko pruge tvrdeći da „ne vidite problem“ koji juri po šinama.

PP: Kakav opet tramvaj, pobogu?!

NN: Gledajući iz slobodarske perspektive, tramvaj zvan čežnja.


* Napomena: Javnost se ne treba uznemiravati da netko nedajbože želi da Poopie-a zgazi tramvaj, jer u originali PP nije Poopie nego Plenky

original

Oznake: t(r)aman

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.