interview: NouNarka NN & Poopie (PP)
(krivo slijepljeni isječak)
***
NN: Po mome mišljenju, pravi problem ne leži u problemu četničkog okupljanja u Višegradu, već u činjenici da PP taj problem ne vidi. I kada kaže da „ne vidi problem“, on zapravo ne iznosi zaključak, nego simptom, nakon kojeg valja obaviti pretrage i donijeti dijagnozu.
PP: Vi želite reći da sam ja slijep?
NN: LJepše je konstatirati da ste do ušiju zaljubljeni u sebe, a ljubav je, kao što sami znate, slijepa. U svakom slučaju, u vašem se vidnom polju prostire neprozirna tama. Tu noć proizvodi vaša moć. I po tome nipošto niste izuzetak. Svaki od vaših prethodnika pokazivao je slične simptome. Slobodno možemo govoriti o svojevrsnoj epidemiji.
PP: Kakvoj epidemiji?
NN: Kako se koja mrcina dokopa vlasti, tako joj pada mrak na oči. Sve skupa nalikuje polaganju mračnog zavjeta – zaklinju se da neće vidjeti ništa što bi moglo sličiti na problem.
PP: Ali to što pričate nije istina. Meni pred očima nije nikakav mrak!
NN: Naravna stvar, jer govorimo o mrklini iz vladajuće optike. U hrvatskome mraku vlada vječno proljeće. Permanentna idila. Kapljice rose klize po vlatima trave, ptičice cvrkuću, potočići žubore, cvijeće cvjeta… Tama s kamelijama.
PP: Što bi to značilo? Da ono što ja vidim ne odgovara stvarnosti?
NN: Može i tako. Mada je pravilnije kazati da stvarnosti odgovara ono što ne vidite. Bilo bi idealno kad biste se izvježbali da vam upada u oko samo ono što niste u stanju zapaziti, iako priznajem da je to dosta teško. Tako biste sve što „ne vidite“ uočavali kao neviđeni problem, a ne obratno.
PP: Gospođo, vi mene zajebavate! Mislim da smo završili s intervjuom.
NN: Ako uz takve materijalne činjenice vi ipak tvrdite kako je vaša partija bila „predvodnik u dostizanju standarda u zaštiti prava manjina“, to bi moglo značiti ili da ste ignorantski idiot ili da ste osoba sa stanovitim zdravstvenim teškoćama. Prvi bi slučaj ukazivao na to da je Hrvatska, s vama kao premijerom, spala na niske vrane.
PP: Kakve sad vrane?!
NN: Takve da građani ne znaju jesu li vam vrane iskljucale oči ili popile mozak. U drugom pak slučaju, ponavljam, prava nevolja nije u tome što „ne vidite problem po pitanju slobode medija“, već što ne vidite problem po pitanju vida. Općenito govoreći, prilično je problematično što vas građani doživljavaju kao nositelja vlasti, a ne kao pacijenta.
PP: Ma tko ste vi da mi govorite da sam bolestan?!
NN: Specijalist oftalmologije. Priznajem da sam se lažno predstavila kao novinarka, jer mi je vaš slučaj jako interesantan. Uostalom, zar nije bolje da je čovjek bolestan, točnije da ima izvjesnih teškoća s vidom, nego da je lažljiva bitanga? Evo, uzmite onog bolesnika iz Srbije…
PP: Kojeg bolesnika iz Srbije?
NN: Aleksandra Vučića. On je prije nekog vremena izjavio: „ Nema nikakvih problema.“ Ni on dakle, kao ni vi, „ne vidi“ problem. I njemu višak moći spušta mrak na oči. Korijen političkoga siledžijstva, znate, treba tražiti u žudnji vladara da svoju bolest disperzira na podanike, od kojih očekuje da mu slijepo vjeruju.
PP: Završili smo! Em ste ušli na prijevaru lažno se predstavljajući, em me uspoređujete s onim srbijanskim nitkovom, em me proglašavate invalidom. Ne izađete li sami napolje, zvat ću zaštitare!
NN: Ali zašto? Pa ja ovo govorim za vaše dobro. Sutra bi vas mogao zgaziti tramvaj jer ćete prelaziti preko pruge tvrdeći da „ne vidite problem“ koji juri po šinama.
PP: Kakav opet tramvaj, pobogu?!
NN: Gledajući iz slobodarske perspektive, tramvaj zvan čežnja.
* Napomena: Javnost se ne treba uznemiravati da netko nedajbože želi da Poopie-a zgazi tramvaj, jer u originali PP nije Poopie nego Plenky
original
Post je objavljen 11.03.2019. u 15:45 sati.