monasticism

Nitko nikada nije toliko uzrastao u duhovnom životu kao Blažena Djevica Marija, jer nije bilo nikakvih unutarnjih prepreka koje bi zaustavljale njezin rast. Za nju je uzrastanje u milosti značilo rast usred ljudskih uvjeta sa svojim beskrajnim iskušenjima. Ona je zapravo imala najteže vrste iskušenja. Preobražavajuće zajedništvo čovjeka bi trebalo osposobiti da se nosi s većim iskušenjima nego što su iskušenja manje razvijenih kršćana. Kakva je korist izgraditi ovu prekrasnu duhovnu zgradu ako s njom nešto ne uradimo? Siguran sam da Bog nema namjeru samo gledati te ljude koji su postali tako sveti. On želi s njima nešto učiniti. Ako ih je oslobodio njihovog lažnog ja, to je bilo upravo zbog neke velike svrhe.

Pretpostavimo da je netko dosegao unutarnje uskrsnuće, preobražavajuće zajedništvo i više ne doživljava uzburkanost svojih osjećaja, stoga što su svi pretvoreni u vrline. Na izuzetan način Krist živi u takvim osobama, i one su svjesne neprestanog zajedništva s njim. Pretpostavimo da Bog od njih zatraži da se odreknu tog stanja prosvijetljenosti, i da se vrate prijašnjim, ili još gorim iskušenjima. Njihovo zajedništvo s Bogom bi se zadržalo, ali bi od njih bilo potpuno skriveno na psihičkoj razini. To je jedan oblik patnje umjesto drugog čovjeka. Preobražavajuće zajedništvo nije slobodna karta za sreću na ovome svijetu. Za neke to može značiti život u potpunoj osami i osamljenosti; za druge, djelatno propovijedanje koje ih sprečava da uživaju ugodnosti božanskog zajedništva; za treće, snažnu patnju - tjelesnu, mentalnu ili duhovnu - koju podnose zbog neke posebne namjere, ili za sveukupnu ljudsku obitelj. Zbog njihove preobražene ljudskosti njihova je patnja od ogromne vrijednosti iz istog razloga zbog kojeg je Isus, poradi svog božanskog dostojanstva, postao Spasitelj svakog ljudskog bića u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Terezija od Lisieuxa tijekom svoje posljednje bolesti više nije mogla razmišljati o nebesima, iako joj je to sve do tada bila ponajveća radost. Pa ipak je očigledno dosegla preobražavajuće zajedništvo, koje je posvjedočila probadanjem vlastitog srca. Kao što je i sama nejasno bila svjesna, prolazila je kroz još jednu tamnu noć, za nevjernike svog doba. Živjela je na vrhuncu razumskog doba, kada je oholost ljudskog razuma vjerojatno bila na svojim najvišim visinama.

Tako se najveća iskušenja duhovnog putovanja mogu pojaviti nakon preobražavajućeg sjedinjenja. Ta iskušenja ne poništavaju zajedništvo, ali će zajedništvo biti toliko čisto da, nalik zraci svjetlosti koja prolazi kroz savršeni vakuum, neće biti zamijećeno. To bi bio najdublji način oponašanja Sina Božjeg, koji se odrekao bivanja Bogom, kao što je to Pavao rekao, da bi na sebe preuzeo posljedice ljudskog stanja. Isus se odrekao prednosti svog jedinstvenog zajedništva s Ocem, da bi iskusio našu slabost i prisvojio naše patnje. Tu bi žrtvu mogao oponašati samo onaj tko je dosegao božansko zajedništvo i koji tada, na Božji zahtjev ili traženje, nazad Bogu preda prirodno uživanje tog stanja da bi još jednom uronio u nepodnošljiva iskustva. To je očigledno u životima brojnih mistika i svetaca. A ja se usuđujem reći kako Bog neće promijeniti Svoj način postupanja.

Kada je čovjek jednom u zajedništvu s Bogom, život postaje ono što Bog želi da bude. Pun je iznenađenja. Možete biti sigurni da se neće dogoditi ono što očekujete da se dogodi. To je jedino u što na duhovnom putovanju možete biti sigurni. Tek će vas odricanje od svih vaših očekivanja odvesti do Iscjeliteljskog Jezera, što je izraz američkih Indijanaca za kontemplativnu molitvu. Meditacija je lijek koji je svakome potreban, i koji sam po sebi vodi preobrazbi.

Kontemplativna molitva prolazit će kroz različite stupnjeve i promjene. Možete doživjeti iskustva koja će vas zbuniti. Gospod će vam poslati pomoć putem neke knjige, osobe ili vaše vlastite strpljivosti. Katkad je Božja volja ostaviti vas same, bez ikakve pomoći. Možda morate naučiti živjeti u nemogućim situacijama. Ljudi koji u nemogućim situacijama mogu smireno živjeti brzo će napredovati na duhovnom putovanju. Naići ćete na osamljenost i egzistencijalni užas. Možete osjetiti kao da vas nitko na svijetu ne razumije, niti vam može pomoći, i da je Bog milijardu svjetlosnih godina daleko. Sve je to dio pripremnog postupka. Bog je nalik poljodjelcu koji tlo naše duše priprema da donese ne četrdeset ili šezdeset puta veći urod, nego stostruko veći. To znači da tlo mora biti dobro obrađeno. To je kao da Bog preko polja naše duše vozi traktor, i ore u jednom, a onda u drugom smjeru, a zatim ore u krug. To isto ponavlja ponovo i ponovo, sve dok tlo ne postane sitno kao pijesak. Kada je sve spremno, posijat će sjeme.

Ili zamislite drvo koje raste. Ponajprije vidite stablo i grane. Lišće dolazi kasnije. Ono poljepšava drvo, a to je stupanj rasta koji bi se mogao usporediti s uživanjem koje se javlja kada prvi put naučite kako zaci u unutarnju tišinu. Nakon lišća dolaze cvjetovi, još jedan trenutak snažnog zadovoljstva. Ali oni brzo umiru i padaju na tlo. Plod dolazi tek na kraju razdoblja, a čak i tada mu je potrebno neko vrijeme da sazri na stablu. Tako, kada se pojavi lišće i cvjetovi se rascvjetaju, ne mislite da je to kraj putovanja. Duhovno je putovanje dug put.

Štoviše, činit će vam se da se vaša iskustva ponavljaju, i osjećat ćete se kao da ste se vratili nazad na početak, bez ikakvog napretka. Ponavljanje s malim izmjenama nalikuje uspinjanju uz zavojite stube. Čini se kao da se vraćate na točku s koje ste krenuli, ali zapravo ste na višoj razini. Orao koji se uzdiže prema suncu neprestano se vraća na isto mjesto na vodoravnoj crti, ali je na višoj točki okomite crte.

Prema Ivanu od Križa, dotok božanskog svjetla u naše duše zraka je tmine. U tamnoj prostoriji svjetlo vidimo zahvaljujući prašini. Da nema prašine, zraka bi svjetla prošla izravno kroz prostoriju, a da je nitko ne bi zamijetio. To je simbol punog razvoja kontemplativne molitve, koja je tako čista da je onaj koji je prima ne može zamijetiti. Međutim, pokazuje se u naprednoj preobrazbi osobe. Takva osoba utjelovljuje Boga više od bilo kojeg sakramenta.

Nije li to značenje svetkovine bezgrešnog začeća? Pozvani smo da postanemo ono što je Naša Gospa bila od početka, čisti prijenosnik Božje nazočnosti i djelatnosti. Kontemplativna je molitva škola koju polazimo da bismo došli do kontemplativnog stanja, sredstva koje Bog uobičajeno rabi da bi ljude doveo do stanja neprekinutog zajedništva. Kada su jednom u tom stanju, ljudi možda nemaju svjesnost o dotoku Božjih milosti, ali je Sveti Duh nadahnuće ili poriv za sve koji su ih svjesni.

Thomas Keating, Otvoreni Duh, otvoreno srce