Sunčana subota. Fenomenalno. Kavica odavno popijena, na playeru Joy Division, chatovi s nekim novim ljudima uz pokojeg starog druga. Dane provodim uz glazbu i zabavu jer život su glazba i zabava. Puno psujem jer neke stvari trebaju izaći van. Tražim novi posao. Izbjegavam ljude u kurcu jer mi idu nakurac. Svi mi imamo problema, cut the crap, popij pivu, zapali cigaru i riješi križaljku. Nije da možeš nešto drugo učiniti ako je sve u kurcu. Meni je oduvijek pomagalo druženje. Kad god bih bila u banani, neka kava s bliskom osobom je pomogla. No pozitivnom bliskom osobom. I ne želim više pričati o poslu, pitaju ljudi kad se vidimo nakon dugo vremena. Kaj da kažem? Radim s razmaženom gamadi, ljudima bez ikakvih vrijednosti, bez ikakve svjesnosti, bez ikakvog entuzijazma i dubljeg pogleda na život. I to s onima koji imaju sve kad im se sprdne. A ja jebena stranka. Ok, to je to, ajmo sada promijeniti temu. Nije vrijedno držanja u toj vibraciji.

Dan je dulji, jeste li primijetili? Nije da mi je mrak smetao, ja volim mrak, no sunce mi je ipak draže. Sunce je život, radost, naša alma mater, hraniteljica i glavni energetski izvor. Treba biti na suncu. Treba se napuniti. I otići u prirodu. To mi malo nedostaje, otići u prirodu. Fali mi pesica. Jučer me tuga obuzela. Gledala sam slike kada je bila štene od dva mjeseca, kada se uselila kod nas. Život je fascinantan. Baš sam nju izabrala. Ili je ona mene. Privlačimo jedni druge vibracijom. Ništa nije slučajno i nijedna osoba u našem životu nije slučajnost. To malo ipak olakšava stvari, zar ne? Kad ipak znaš da postoji neka smislena pozadina u naoko besmislenoj situaciji. Iako, daleko od toga da je lako nositi se s nekim sranjima. But, one must keep on going.

Želim si kupiti onu majicu Unknown Pleasures, već 10 godina, ali nikako da pronađem veličinu. I neki novi CD. Možda da kupim bolji CD player umjesto da tražim aparat za kavu? Možda da se opet sasvim bacim na svoju najveću radost- muziku? Bacila sam se, danas idemo van na jedno novo mjesto. A sad puniti baterije na sunce.
Have a good day.

Oznake: Sunce, glazba, Joy Division, chillaona

Ja u potrazi za unutarnjim Suncem

petak , 25.03.2016.

Još kao dijete su me zaokupljala vječna pitanja o smislu i sreći i znala sam o tome pisati pjesme, a ponekad bih napisala i nešto prozno. Ovaj tekst je objavljen kada sam imala 12 godina, a moja teta koja je dosta aktivni vjernik, ponudila ga je jednom katoličkom listu u kojem je tada objavljen.

U svojoj želji da se vratim sebi kroz sebe, sjetila sam se te priče i mislim da je pravo vrijeme da se podsjetim na neke spoznaje koje su mi onda bile dane.

Evo kako glasi priča male Atme (objavljeno 17.01.1999. u jednom katoličkom listu):


Gledam kroz prozor. Pada kiša. Kiša nikada nije umorna. Uvijek negdje pada. I pitam se:"Što je zapravo kiša?" Tada mi netko odozgo reče:"Kiša je oblak napravljen od anđeoskih suza radosnica." Uopće se nisam začudila kada sam čula taj čudan, tajanstveni glas te sam ga odmah upitala:"Ali kako? Kada kiši mnogi se ljudi osjećaju žalosno jer nema Sunca. Ne vole kišu. Kako onda kiša može biti napravljena od anđeoskih suza radosnica?" Glas reče: "Ljudi su čudni. Nije stvar u Suncu kao zvijezdi koja sja na nebu. Stvar je u Suncu koje je u srcu. To Sunce ljude grije i čini ih sretnima, ne zvijezda."

Sada sam već skupila toliko pitanja da se ne bih začudila kada bih se sama pretvorila u jedan veliki upitnik. No, ovo sa zvijezdom me ipak nekako najviše interesiralo pa sam upitala: "Zašto je onda Sunce (zvijezda) stvoreno?" Na to će glas: "Neki ljudi prije, a neki kasnije spoznaju svoje Sunce. Baš za one koji kasnije spoznaju stvorena je zvijezda, da ih ona, dok ne spoznaju svoje unutarnje Sunce, može činiti sretnima. Oni misle da ih zvijezda čini sretnima, a njih njihovo unutarnje Sunce čini sretnima. Znaš, vani je 27 °C, a tebi je baš taj dan hladno. Nezadovoljna si nečim iznutra i koliko god vani prži, tebi je hladno. I sada mi reci, kakve veze ima Sunce s tvojim raspoloženjem i osjećajima? Nikakve. Na tvoje raspoloženje djeluje samo tvoje unutarnje Sunce (ti sama) i kada ga sasvim upoznaš nitko te neće učiniti nezadovoljnom. Tvoje Sunce može pržiti jače nego zvijezda. I zato ga što prije upoznaj. Vidiš kako su anđeli sretni? Sretni su što su slobodni, što su zajedno. To ih čini toliko sretnima da se rasplaču. To je kiša. Njihove suze su kiša, a nebo je sivo jer su suze slane. Ne može baš sve biti savršeno. U ovom slučaju savršeno bi bilo kad bi suze bile slatke. Ali dovoljno je imati svoje Sunce, a to je iskrenost, poštenje, skromnost, dobrota, darežljivost, sreća i pomoć. Znaš li kako doći do svog Sunca?" "Kako?" upitala sam. "Vrlo jednostavno", reče glas. "Molitva, poštenje, iskrenost."

I tada je glas nestao. On je uvijek tu, ali ga više ne mogu čuti. I zapravo, on nije došao odozgo nego iznutra. Jer upravo ono što je gore (na nebu), to je u našim srcima. Samo to trebamo pozvati. Molitvom, dobrotom, iskrenošću. I ono će uvijek doći.

Oznake: Sunce, unutarnji glas, Molitva, anđeli

I zasja Sunce

ponedjeljak , 01.02.2016.

Nakon malo duže stanke, vrijeme je za koje slovo. Malo me i prehlada ulovila pa imam tu neke kombinacije raznoraznih prirodnih eliksira i ayurvedskih bombi koje bi trebale pomoći. Jučer je izgledalo da ću morati otvoriti bolovanje, no danas je stvar drugačija.

Ovo je najdosadniji period godine. Svi se razboljevaju, vrijeme se ne može odlučiti bi li bilo toplo i lijepo ili hladno i ružno. Očito je period nekih većih čišćenja. Ja pak samo mislim na proljeće. Na vrijeme kad će biti dovoljno toplo za prošetati se bez jakne po parku i popiti kavicu na terasi nekog birca. Pretplatila bih se na proljeće da je moguće.
Sunce ima poseban sjaj tada.

U meni opet svakojake promjene. Izgleda da imam unutarnju generalku. Isplivavaju stare tuge i čemeri, krepavaju nekakvi obrasci mišljenja, tresu se tektonske ploče i slična sranja. Imam novu opciju kad završim s ovim "sezonskim" poslom. Otići u ašram. Ništa mi drugo trenutno ne pada na pamet.




Bilo bi lako živjeti u sadašnjosti. Zdesna šalica crnog čaja, s lijeva knjiga. Zrake sunca na prozoru, zvuk tek pristiglog autobusa na stanici.

Ali što s tim?

Što s tim u odnosu na Univerzum, moju misiju u ovoj inkarnaciji, što s tim u odnosu na početak koji je nedokučiv? Čas osjećam veliku zahvalnost što sam tu, čas mi nije jasno kako ovdje pronaći smisao. Gdje je kraj tim kontradikcijama?

Ne znam...idem obaviti još pokoju svjetovnu dužnost jer trenutno mi ništa bolje ne pada na pamet.

Oznake: Sunce, smisao života