I zasja Sunce

ponedjeljak , 01.02.2016.

Nakon malo duže stanke, vrijeme je za koje slovo. Malo me i prehlada ulovila pa imam tu neke kombinacije raznoraznih prirodnih eliksira i ayurvedskih bombi koje bi trebale pomoći. Jučer je izgledalo da ću morati otvoriti bolovanje, no danas je stvar drugačija.

Ovo je najdosadniji period godine. Svi se razboljevaju, vrijeme se ne može odlučiti bi li bilo toplo i lijepo ili hladno i ružno. Očito je period nekih većih čišćenja. Ja pak samo mislim na proljeće. Na vrijeme kad će biti dovoljno toplo za prošetati se bez jakne po parku i popiti kavicu na terasi nekog birca. Pretplatila bih se na proljeće da je moguće.
Sunce ima poseban sjaj tada.

U meni opet svakojake promjene. Izgleda da imam unutarnju generalku. Isplivavaju stare tuge i čemeri, krepavaju nekakvi obrasci mišljenja, tresu se tektonske ploče i slična sranja. Imam novu opciju kad završim s ovim "sezonskim" poslom. Otići u ašram. Ništa mi drugo trenutno ne pada na pamet.




Bilo bi lako živjeti u sadašnjosti. Zdesna šalica crnog čaja, s lijeva knjiga. Zrake sunca na prozoru, zvuk tek pristiglog autobusa na stanici.

Ali što s tim?

Što s tim u odnosu na Univerzum, moju misiju u ovoj inkarnaciji, što s tim u odnosu na početak koji je nedokučiv? Čas osjećam veliku zahvalnost što sam tu, čas mi nije jasno kako ovdje pronaći smisao. Gdje je kraj tim kontradikcijama?

Ne znam...idem obaviti još pokoju svjetovnu dužnost jer trenutno mi ništa bolje ne pada na pamet.

Oznake: Sunce, smisao života