Transformacije i rezanje

nedjelja , 30.09.2018.

Možda su planetarni utjecaji, a možda je novo razdoblje za nove transformacije, one malo žešćeg tipa. Opet je na snazi raskrčivanje odnosa. Opet su neki ljudi pokazali svoju pravu bit, inače prekrivenu čisto dobro izrađenim maskama. Samo što zaboravljaju da maske padnu kad - tad i onda neovisno o njihovoj ljepoti i privlačnosti gube svoju vrijednost. Pomislimo si: "Ah, dobro odglumljeno, ali sada idemo dalje." Ili nas možda prođe: "Lijep dizajn, jako temeljito isklesano i pošmirglano, ali nije stvarno."

Atma je umorna od tuđih karnevala, dragi dnevniče. Nije joj se nikada dalo maskirati, ali znala je mahnuti veselo maskiranoj povorci, ponekad prošetati uz povorku, popiti koju s maškarama i tome slično. Međutim, vrijeme za podržavanje takvog tipa povorki je prošlo. Atma je spremna pokupiti sve svoje prnje i ne okrenuti se.
I nije to ništa što radim na silu, iz neke frustracije ili negodovanja već se naprosto prelomilo u meni. A u meni se puno toga sve češće prelama , i onog što izgleda strašno i onoga što izgleda smiješno, a ja se usprkos svom svojem umijeću racionalizacije ipak često vodim za osjećajima. Kada mi osjećaj kaže "reži", ja režem. Kada mi osjećaj kaže "idi", ja odem.

Rekla mi je moja I. da sam ja biće koje ne oprašta. Ne bih se uopće složila s tom tvrdnjom jer nemam doista nikakav nelagodan osjećaj koji me prolazi na pomisao situacija i povreda iz prošlosti. Nemam nekih repova i nerješenih priča. No znam što neću u životu. I znam gdje vrijeme i energija mogu biti ubijeni, nepovratno.
Ako saznate da vas se opanjkava iza leđa, mislim da tu nemamo što dalje razmišljati nego naprosto eliminirati opanjkavatelje iz života. Ako njih veseli to raditi, nitko im ne brani, ali sa mnom se neće igrati karnevala.

Ista je stvar ako vam netko pokušava prodati maglu. Vi ju, dakako, imate pravo kupiti ako vas to iz kojeg god razloga razloga zabavlja ili usrećuje, ali ja znam da maglu ne mogu uhvatiti, ali da ju džabe mogu gledati kada se spusti pa radije to činim bez uplitanja svog emocionalnog novčanika. Ili ako vam se u životu pojave militantni dobrotvori. Ti su najopasniji, tipa kao oni vegani koji preziru mesojede, a nekoć su se sami davili u šniclima. Ili velike mecene koji vas podržavaju misleći kako će kroz svoje pokroviteljstvo od vas napraviti projekt koji su zamislili, a onda kada vide da vi niste ni tražili pokroviteljstvo, a kamoli da ste spremni biti nečijim projektom, okome se na vas da niste ono što biste trebali biti, da ste ih razočarali, da vas ne podržavaju, ali će pokušati prihvatiti da je to tako, teškog srca koje zapravo ni nemaju.

Evo od takvih se ličnosti, s maskama i bez maski, s projektima i bez projekata Atma udaljava. Bez imalo zadrški, sumnji ili kajanja. I nije da sada pritisnem gumb da se to dogodi, već se to spontano desi na dubinskom nivou. A do toga dođe kad vidim istinu i kad me netko povrijedi. A ne povrijedi me jer se izdere na mene i pošalje me u kurac. Povrijedi me jer mi glumi dobronamjernika, a onda me ne prihvati u mojoj suštini ili me opanjkava iz neke zavisti, ega ili čega god. I nije tu stvar oprosta jer po meni se loš karakter ne tretira oprostom već odmakom. Nemam ja ništa protiv svih tih maškara, neka one žive svoj život, no ja nisam dio tog cirkusa i ne želim biti.

Zanima me što vi mislite o ovome. Režete li kada treba biti rezano, odlazite li kada je vrijeme da se napravi slobodan prostor za nešto bolje ili se kupusate u uvijek iznova pomiješanoj kaljuži jer mislite da to morate?

Oznake: odnosi, lažni prijatelji, neprihvaćanje