Transformacije i rezanje

nedjelja , 30.09.2018.

Možda su planetarni utjecaji, a možda je novo razdoblje za nove transformacije, one malo žešćeg tipa. Opet je na snazi raskrčivanje odnosa. Opet su neki ljudi pokazali svoju pravu bit, inače prekrivenu čisto dobro izrađenim maskama. Samo što zaboravljaju da maske padnu kad - tad i onda neovisno o njihovoj ljepoti i privlačnosti gube svoju vrijednost. Pomislimo si: "Ah, dobro odglumljeno, ali sada idemo dalje." Ili nas možda prođe: "Lijep dizajn, jako temeljito isklesano i pošmirglano, ali nije stvarno."

Atma je umorna od tuđih karnevala, dragi dnevniče. Nije joj se nikada dalo maskirati, ali znala je mahnuti veselo maskiranoj povorci, ponekad prošetati uz povorku, popiti koju s maškarama i tome slično. Međutim, vrijeme za podržavanje takvog tipa povorki je prošlo. Atma je spremna pokupiti sve svoje prnje i ne okrenuti se.
I nije to ništa što radim na silu, iz neke frustracije ili negodovanja već se naprosto prelomilo u meni. A u meni se puno toga sve češće prelama , i onog što izgleda strašno i onoga što izgleda smiješno, a ja se usprkos svom svojem umijeću racionalizacije ipak često vodim za osjećajima. Kada mi osjećaj kaže "reži", ja režem. Kada mi osjećaj kaže "idi", ja odem.

Rekla mi je moja I. da sam ja biće koje ne oprašta. Ne bih se uopće složila s tom tvrdnjom jer nemam doista nikakav nelagodan osjećaj koji me prolazi na pomisao situacija i povreda iz prošlosti. Nemam nekih repova i nerješenih priča. No znam što neću u životu. I znam gdje vrijeme i energija mogu biti ubijeni, nepovratno.
Ako saznate da vas se opanjkava iza leđa, mislim da tu nemamo što dalje razmišljati nego naprosto eliminirati opanjkavatelje iz života. Ako njih veseli to raditi, nitko im ne brani, ali sa mnom se neće igrati karnevala.

Ista je stvar ako vam netko pokušava prodati maglu. Vi ju, dakako, imate pravo kupiti ako vas to iz kojeg god razloga razloga zabavlja ili usrećuje, ali ja znam da maglu ne mogu uhvatiti, ali da ju džabe mogu gledati kada se spusti pa radije to činim bez uplitanja svog emocionalnog novčanika. Ili ako vam se u životu pojave militantni dobrotvori. Ti su najopasniji, tipa kao oni vegani koji preziru mesojede, a nekoć su se sami davili u šniclima. Ili velike mecene koji vas podržavaju misleći kako će kroz svoje pokroviteljstvo od vas napraviti projekt koji su zamislili, a onda kada vide da vi niste ni tražili pokroviteljstvo, a kamoli da ste spremni biti nečijim projektom, okome se na vas da niste ono što biste trebali biti, da ste ih razočarali, da vas ne podržavaju, ali će pokušati prihvatiti da je to tako, teškog srca koje zapravo ni nemaju.

Evo od takvih se ličnosti, s maskama i bez maski, s projektima i bez projekata Atma udaljava. Bez imalo zadrški, sumnji ili kajanja. I nije da sada pritisnem gumb da se to dogodi, već se to spontano desi na dubinskom nivou. A do toga dođe kad vidim istinu i kad me netko povrijedi. A ne povrijedi me jer se izdere na mene i pošalje me u kurac. Povrijedi me jer mi glumi dobronamjernika, a onda me ne prihvati u mojoj suštini ili me opanjkava iz neke zavisti, ega ili čega god. I nije tu stvar oprosta jer po meni se loš karakter ne tretira oprostom već odmakom. Nemam ja ništa protiv svih tih maškara, neka one žive svoj život, no ja nisam dio tog cirkusa i ne želim biti.

Zanima me što vi mislite o ovome. Režete li kada treba biti rezano, odlazite li kada je vrijeme da se napravi slobodan prostor za nešto bolje ili se kupusate u uvijek iznova pomiješanoj kaljuži jer mislite da to morate?

Oznake: odnosi, lažni prijatelji, neprihvaćanje

It's a sin

subota , 29.09.2018.

Kad je čovjek mlad osjeća se neprilagođeno, otuđeno, ako je drugačiji diskrimirano i često takve osjećaje pripisujemo nekoj mladenačkoj krizi, odrastanju, osjetljivijem životnom periodu. I premda mnogi samo prolaze kroz takva emocionalna iskustva jer su dio nekog kraćeg razdoblja, neki su pak na njih osuđeni svojom urođenom različitošću. Nekima niti nakon djetinjstva i adolescentske krize ne prođu situacije u kojima ih se nastoji popraviti, osuditi pa čak i izliječiti. I sve to bez da su ti isti koje se treba popraviti, ispraviti, izliječiti napravili išta krivo, išta nekome nažao. Samo su bili ono što po prirodi jesu - drugačiji. Jer eto, možda im je bio pogođen centar za motoriku pa su ostali permanentno oštećeni na tom polju, možda su bili zaljubljeni u osobu istog spola, tko će ga znati... puno je toga zbog čega "normalno" društvo, ono isto društvo koje potiče klanje (bilo na televiziji bilo u stvarnosti). mobing; evo vijesti na TV-u neki dan kažu da većina profesora proživljava mobing, ili od kolega ili učenika (znam da je tako, radila sam u prosvjeti), diskriminaciju i osudu zamjera onima koji su drugačiji.

"Neka to rade u svoja četiri zida bolesnici", "Što će mi kripl uzimati radno mjesto?", "Njemu je mama psihički bolesna, otac se raznio puškom", "Sestra mu je počinila samoubojstvo jer je zarudnila" itd. Zar su razlozi uopće bitni? Zar su ove informacije pokazivač ikakve vrijednosti jednog ljudskog bića? Njegove suštine ili karaktera? Zar je to nešto vrijedno spomena?!

Zar ljudi sa usranom životnom situacijom, pokošeni bolestima, tragedijama ili naprosto rođeni s drugačijom ulogom i postavkama moraju biti stigmatizirani jer nisu kao dio jebene osrednje kaljuže u kojoj se većina vrlog nam i divnog svijeta kupa?? Tog divnog svijeta koji svakim danom potiče bol, patnju, nasilje i opustošenje mjesta koje mu je dano kao dom? Koji svakim danom ubija duh ljudskog bića koje bi moglo iskusiti svu svoju božanstvenost kada taj vrli divni svijet ne bi bio govno koje vadi mačetu i reže mu svaki pokušaj da raširi krila i poleti? Koji ubija druga bića jer misli da su stvorena da bi mu služila, njegovoj osobnoj pohlepi i potrebi za eksploatacijom i iživljavanjem? Jebi se, svijete! Jebi se! I jebite se svi vi ograničeni, netolerantni, homofobni, čovjekofobni, dušofobni kvazi-otvoreni smradovi koji ne možete izaći iz svog konteksta. Udavite se u svojoj uskogrudnosti i duhovnoj tami i nemogućnosti voljenja.

I da završim ovaj post jednom divnom pjesmom koja će lijepo pokriti trenutno stanje stvari:



Pet Shop Boys - It's a sin

Oznake: netolerancija, primitivizam, Homofobija, mizantropija