It's a sin

Kad je čovjek mlad osjeća se neprilagođeno, otuđeno, ako je drugačiji diskrimirano i često takve osjećaje pripisujemo nekoj mladenačkoj krizi, odrastanju, osjetljivijem životnom periodu. I premda mnogi samo prolaze kroz takva emocionalna iskustva jer su dio nekog kraćeg razdoblja, neki su pak na njih osuđeni svojom urođenom različitošću. Nekima niti nakon djetinjstva i adolescentske krize ne prođu situacije u kojima ih se nastoji popraviti, osuditi pa čak i izliječiti. I sve to bez da su ti isti koje se treba popraviti, ispraviti, izliječiti napravili išta krivo, išta nekome nažao. Samo su bili ono što po prirodi jesu - drugačiji. Jer eto, možda im je bio pogođen centar za motoriku pa su ostali permanentno oštećeni na tom polju, možda su bili zaljubljeni u osobu istog spola, tko će ga znati... puno je toga zbog čega "normalno" društvo, ono isto društvo koje potiče klanje (bilo na televiziji bilo u stvarnosti). mobing; evo vijesti na TV-u neki dan kažu da većina profesora proživljava mobing, ili od kolega ili učenika (znam da je tako, radila sam u prosvjeti), diskriminaciju i osudu zamjera onima koji su drugačiji.

"Neka to rade u svoja četiri zida bolesnici", "Što će mi kripl uzimati radno mjesto?", "Njemu je mama psihički bolesna, otac se raznio puškom", "Sestra mu je počinila samoubojstvo jer je zarudnila" itd. Zar su razlozi uopće bitni? Zar su ove informacije pokazivač ikakve vrijednosti jednog ljudskog bića? Njegove suštine ili karaktera? Zar je to nešto vrijedno spomena?!

Zar ljudi sa usranom životnom situacijom, pokošeni bolestima, tragedijama ili naprosto rođeni s drugačijom ulogom i postavkama moraju biti stigmatizirani jer nisu kao dio jebene osrednje kaljuže u kojoj se većina vrlog nam i divnog svijeta kupa?? Tog divnog svijeta koji svakim danom potiče bol, patnju, nasilje i opustošenje mjesta koje mu je dano kao dom? Koji svakim danom ubija duh ljudskog bića koje bi moglo iskusiti svu svoju božanstvenost kada taj vrli divni svijet ne bi bio govno koje vadi mačetu i reže mu svaki pokušaj da raširi krila i poleti? Koji ubija druga bića jer misli da su stvorena da bi mu služila, njegovoj osobnoj pohlepi i potrebi za eksploatacijom i iživljavanjem? Jebi se, svijete! Jebi se! I jebite se svi vi ograničeni, netolerantni, homofobni, čovjekofobni, dušofobni kvazi-otvoreni smradovi koji ne možete izaći iz svog konteksta. Udavite se u svojoj uskogrudnosti i duhovnoj tami i nemogućnosti voljenja.

I da završim ovaj post jednom divnom pjesmom koja će lijepo pokriti trenutno stanje stvari:



Pet Shop Boys - It's a sin

Oznake: netolerancija, primitivizam, Homofobija, mizantropija