Zaboravljena filozofija

nedjelja , 20.12.2015.

Jučer sam na svom dodatnom studiju slušala kolegij s Odsjeka filozofije. Udarila me nostalgija, jako. Naime, davnih dana studirala sam filozofiju, no na samom kraju, usprkos svim položenim ispitima, bacila sam sve u vjetar i prebacila se na nešto drugo. Nisam htjela na nastavnički smjer koji nam je naglo bio nametnut.
Ironično, godine nakon toga nalazim se na istom mjestu gdje se specijaliziram za nastavnika jer nemam druge opcije u životu trenutno.

Filozofija me oduvijek privlačila. Moja želja za smislom i glasnim divljanjem po njemu, razglabanja o njemu, potreba da mijenjam svijet koja je išla isključivo iz srčane čakre; sve je to bilo toliko intenzivno. A danas...danas je sve ishlapilo.

Godine su počele nagrizati ideju smisla dok se smisao vješto skrivao pod svakim kamenom moga spoticanja, a potreba za mijenjanjem svijeta počela je nestajati u mom odvajanju od svijeta jer- kakav je to svijet koji se ne da mijenjati? Kakav je to svijet koji se ne želi mijenjati?
Došla sam do zida svog filozofskog sustava.

Mogu li ja išta učiniti za ovaj globalni Weltschmerz u kojem se svi pomalo kupaju? Mogu li ja izbaviti ikoga iz svijeta lažne pojavnosti, iz podređenosti defektnim čulnim manifestacijama? Mogu li izbaviti sebe od osjećaja da sam obavijena ništavilom usred najjače potrage za smislom? Mislim da su mi sva oružja za to oduzeta. U mom svijetu ne postoje ratovi, osim onih koje vodim sama sa sobom. A jedan je takav rat započeo u trenutku kada sam shvatila da ne mogu voditi tuđe bitke.

Što je filozofija donijela čovjeku?

Donijela mu je depresiju. Donijela mu je ogorčenost, zaluđenost, a nekima i samoubojstvo. Filozofija nije za slabe, ali je za jadnike. Za jadnike koji se ne mogu pomiriti sa svijetom, a najčešće ni sa samima sobom. Jadni su onda kada shvate da su živjeli za ideale koje apsolutno nitko ne šljivi. A hej, mi smo društvena bića. Mi moramo biti prihvaćeni barem od nekoga. Barem netko mora voljeti pojavu našeg bića, barem netko mora dijeliti s nama našu misao- inače bi se utopili u osamljenosti.

Zašto postoji toliko društvenih grupa, zašto postoje institucije, zašto postoje sustavi? Osim kao prilika za postizanje moći nepravednih, naravno, zato da društveno biće ne bi bilo bez društva. Mi ne možemo podnijeti usamljenost jer nam ona nije prirodna. Samoću da, no samoća je nešto sasvim drugo. Samoća je kada smo sa sobom, a usamljenost je kada smo bez svijeta. Mi trebamo svijet jer smo njegov dio, jer smo savršena puzzla koja mu treba, no ako ne možemo naći polje kojemu pripadamo, mi ostajem bez smisla. To nije umišljaj depresivca, to je stvarnost. Pa bili vi polje knjige s kojom komunicirate, vama je netko potreban.

Kome treba ovakav svijet dovraga?

Uistinu, kome takav svijet treba? Kome trebaju planine nepravde, iskorištavanja, nerazumijevanja i tereta bola? Kome treba sustav pod kojim će se svaki dan iznova slamati? Kome trebaju vođe koji će učiniti sve da ubiju posljednju kap čovjekove osobne moći? Kome trebaju sva ova sranja koja nas dovode pred zid plača?

Tebi, čovječe, jer tu si gdje jesi sa svrhom koju tek moraš otkriti. Da bi spoznao da više ne želiš biti dio tog sustava i povukao se u svijet koji će te od njega osloboditi. Samo tvoj, unutarnji, jedino tvoj vlastiti svemir.

Sve te divne zamisli



Filozofi su zamišljali idealnu državu u kojoj bi vladali najmudriji i najpravedniji, idealni sustav u kojemu bi se ljudi samodisciplinirali, idealno društvo u kojemu ne bi bilo izrabljivanja, idealan odgoj u kojemu bi se savršeno očuvao integritet pojedinca bez da ga se prekomjerno manipulira. Filozofi su svašta zamišljali i o svačemu pisali.

Otkako je svijeta ljudi se bore s njim. I vrte se u krug. Napretka ima na površini, no u dubini sve ostaje isto- kaos i vapaj za smislom.
Imamo li mi smisla tu takvi gdje jesmo? I da ga spoznamo- kako biismo se njime koristili?

Na neka pitanja jednostavno se ne da odgovoriti. To je kao da tražimo posljednji broj na svijetu. Mi smo vječni lovci na vječnost i to je naš filozofski sustav koji stoji iznad svega. Konstantan, apstraktan i trenutno nerješiv.

Oznake: filozofija, društvo, smisao, kaos