< | kolovoz, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Ali, pozor, ne od stabla previdjeti šumu! Jer poanta nije u tome da je Hasanbegović po ne znam koji put uhvaćen u bezočnoj laži kao kvarna jabuka u inače zdravoj bačvi ili kao zabludjela iznimka među ispravnima (jer naravno da jest vidio, i prvi i drugi i treći i svaki put kad se javno odavao privatnim filoustaškim sentimentima), već ona leži u tome da se tehnički ministar kulture u laži izdvojio kao pravilo – crv među crvljivima, jedan u mnoštvu. Gotovina u društvu desnice na otkrivanju Barešićeva spomenika: "Došli su i generali Josip Lukić i Ljubo Ćesić Rojs, savjetnik predsjednice RH Ante Deur, a tajnik HSP-a AS Pero Ćorić i predsjednik Ivan Tepeš pojavili se u društvu Vesne Balenović, nove pravaške zvijezde za parlamentarne izbore. U Dragama su bili i Velimir Bujanec i Dražen Keleminec, koji je po kuloarima najavljivao novi 'pohod na Srb' čim mu istekne policijska zabrana pristupa, izvještava Jutarnji list. Jer kojim se uopće povodom ta creme de la creme ekstremnog desničarstva i cvijet hrvatskog nacionalističkog maloumništva našla u isto vrijeme na istom mjestu u tako velikom broju? Koji je kontekst cijele priče? Viđeni su i saborski zastupnik, general Željko Glasnović, Miro Bulj i splitski psihijatar Goran Dodig, te neki lokalni političari, među kojima je bio i predsjednik zadarskog GO HDZ-a Joso Nekić. Spomenik je izradio akademski kipar Ivan Kujundžić, otvorili su ga članovi obitelji Mira Barešića, a blagoslovio ga je umirovljeni nadbiskup ličko-senjski Mile Bogović. Tehnički ministar branitelja Tomo Medved pozvao je da se Barešića 'sjećamo kao hrvatskog branitelja i domoljuba koji je bio junak Domovinskog rata i simbol borbe za slobodu'. Povjesničar Josip Jurčević je Barešića nazvao 'mučenikom i herojem koji je kroz sve svoje najbolje godine zastupao hrvatske vrijednosti'." Pa baš kao i pri dočeku sad već pokojnog Bušića (a živih Norca, Glavaša, Kordića, etc.): da bi jednako čoporativno, svečano, pred visokim državnim službenicima, pod službenim državnim stijegom (a pred kamerama i pokojim nezgodno neslužbenim), pod maskom legitimnosti, još jednom potvrđujući normativ trenutne hrvatske nenormalnosti - glorificirali osuđenog teroristu i ubojicu (čovjeka koji je kao nacionalistički fanatik ubio ambasadora Jugoslavije u Švedskoj, zbog čega je u istoj zemlji i osuđen na kaznu doživotnog zatvora) kao hrvatskog heroja i viteza. Jer čim u(bija) (u) hrvatsko ime, zna se -automatizmom svakog nacionalističkog dogmativa- ma kakav god zločin netko nekad bilo gdje počinio, indulgencija mu slijedi (štoviše, nagrada, slava, spomenik, "viteštvo", potencijalno proglašenje blaženim), „Heroj, a ne zločinac!“. Ili riječima „slijepog“ siročeta lucidnog sebi unatoč: "'Na skupu je bilo više tisuća ljudi i ni na koji način nisam mogao utjecati, niti sam utjecao, ni vidjeti bilo koje obilježje koje su sa sobom imali ili nosili oni u mnoštvu koji su se poželjeli sa mnom slikati. Moje je jasno stajalište da se u svim takvim i sličnim prigodama trebaju isticati isključivo službena državna obilježja', poručio je ministar Hasanbegović za tportal." Igzekli, ovim je riječima poantu i kontekst cijelog slučaja podcrtao upravo Hasanbegović (naravno, potpuno nesvjesno da autodiskreditirajuće). Nabasalo stablo na šumu neznajući. Naravno da je nije vidio! Lol. Dakle ništa Nobel za mir, ništa Plava vrpca Vjesnika, ništa otvaranje pučke kuhinje ili doma za nezbrinutu djecu! Ma jok, nije to "takva prigoda" niti okupljanje. Naime, „u svim takvim i sličnim prigodama“ čoporenja, ovaj brojni nacionalistički čopor programatski normalnim podrazumijeva da se nacionalnim stijegom (i turbodomoljubnim folklorom) službeno pokriva, štoviše, da se treba pokrivati veličanje zločin(c)a. |