MODESTI BLEJZ

Čemu služi potporni zid?

Ponekad se pitam znaju li uopće današnji ljudi čemu služi potporni zid? Na razmišljanje me potakla kolegičina odiseja pri prodaji/kupnji stana, ali i zgodna slučajnost prodaje/kupnje jednog stana u vlastitom susjedstvu (ovo ´zgodna´ uzmite s rezervom, uskoro će vam se objasniti zašto).
Danas je sasvim normalno da novi vlasnik prije useljavanja u svoj friško kupljeni dom preoblikuje taj dom prema nekim svojim potrebama, razmišljanjima, zamišljanjima, pa čak i dječjim maštarijama (u kojima nerijetko taj dom poprima oblike srednjovjekovnog dvorca, pariškog kupleraja ili kaubojske krčme, pametni bi rekli: de gustibus non…) a da pri tome investitor ne štedi na znoju, novcu, mehanizaciji, a bogami ni pivi.
Tako da vrlo često renoviranje nekog starog stana više sliči na gradilište autoceste Ravča-Ploče, nego na kozmetičko uljepšavanje stambenog prostora. Osim macola, brusilica, bušilica, pila, krampova, lopata i sličnog ´sitnog´ alata, nerijetko će se tu naći onaj izuzetno iritirajući stroj za brušenje parketa, mješalica za beton, a ako ste stvarno rođeni pod nesretnom zvijezdom (ili kućnim brojem) bogami i - pikamer. I sva će ta mehanizacija naravno neprekidno raditi po cijele dane do kasno u noć, ujedinjena u kakofoniji zvučne torture.
Ali ni zvučna tortura ne bi strpljivom susjedstvu bila problem, da se današnje ´renoviranje´ uglavnom ne svodi na ´otvaranje prostora´ koje je sada izuzetno popularno iliti trendi (ta tko ne voli prozračne i svijetle prostore).
Najčešće to otvaranje prostora podrazumijeva kompletno rušenje svih zidova unutar stana, bez obzira radilo se o pregradnim ili potpornim zidovima, a da se pri tome uopće nije provjerila dokumentacija o statici objekta ili originalni nacrti arhitekta. A ako je objekt toliko star da originalnih nacrta već odavno nema (što je u nas čest slučaj), ne bi se ne daj bože – sjetilo pitati struku za stručno mišljenje.

Vi ćete dotle kao strpljiv susjed:

1. bespomoćno sa jastukom na ušima svjedočiti čerupanju, devastaciji i podrhtavanju poda pod vlastitim nogama ili plafona nad vlastitom glavom,
2. pri odlasku u dućan izbjegavati cigle i ostali građevinski otpad koji slobodnim padom kroz prozore sleće u neograđeno dvorište,
3. očajno buljiti u ogoljene armirano-betonske grede na mjestu gdje je nekad bio potporni zid (a sad ga nema pa dakle ni armirano-betonske grede više u sebi nemaju onaj atribut ´betonsko´, a kad bolje promislim ni imenicu ´grede´),
4. čupati kose u uzaludnom pokušaju objašnjavanja nekih osnovnih arhitektonsko-fizičkih zakona novom susjedu,
5. gutati velike količine apaurina

Pridružimo tome još par faktora kao što su starost objekta, još poneke nedopuštene nadogradnje kao što su rušenja i bušenja kat iznad ili kat ispod dotičnog stana – i možemo slobodno reći da se tu neodgovorno igra sa ljudskim životima, odnosno o čačkanju mečke.
Pregradni i potporni zid, zar postoji razlika - rekao bi ponosni vlasnik novog stana.
Pa kako da vam velim gospodine, pričekajmo prvi potres pa ću vam razliku moći zorno predočiti - odgovorite vi, dok vam ni sami ne znate zašto, pred očima leprša slika kule od karata.
A potresi su nepredvidljiva elementarna nepogoda, tako kažu. No ljudska glupost? Za nju sa najvećom sigurnošću možemo ustvrditi da će udariti baš svugdje, ama baš svugdje gdje je kročila ljudska noga, pa prema tome sigurno nije nepredvidljiva, iako se i ona može smatrati elementarnom nepogodom.