dalmatinska kućica
Često kad uhvatim malo slobodnog vremena znam prošetati našim krajem, našim malim mistom i njegovom okolicom, u šetnji tako prikupljajući energiju i friške dojmove o događajima i promjenama oko nas. Sa proljepšanjem vremena i prestankom kiša u zadnje sam vrijeme primijetila dobrodošlu građevinsku užurbanost pred ljetne vrućine; kao vrijedni proljetni zukuljavi kukci ili još je bolje reći kao gljive poslije kiše - građevinci niču po našim krovovima sa prvim zrakama sunca. Ljudi grade, adaptiraju, mijenjaju, nadograđuju kuće, garaže, stanove - što je dobro, neka se radi, a čak na nekoliko mjesta u našem malom mistu primijetih kako vrijedni radnici na krovovima zgrada mijenjaju stare – crijepove.
Stari krovovi na našim zgradama često su odradili svoje, crijepovi su dobrano načeti zubom vremena, pa mi je drago vidjeti da su stanovnici ponekih zgrada očito pronašli način kako da iz skromnih zajedničkih pričuva nađu sredstva za nužno ulaganje u vlastiti dom i kvalitetu življenja.
No razmišljala sam kako mi je neizmjerno žao što ljudi nisu iskoristili ovu jedinstvenu priliku kad već stidaju stare krovove da od tih najčešće zapuštanih i neiskorištenih starih potkrovlja/šufita naprave - visoka potkrovlja i adaptiraju ih u stančiće. Samo dodati dva reda cigala, dignuti razinu krova za pola metra i visoko potkrovlje je tu, investicija ne puno veća od one u koju su se upustili a dobit – višestruka. Na ovaj način zgrada i stanovnici dobijaju vrijednu nekretninu koju mogu prodati i sredstva ponovo uložiti u recimo obnovu fasade, dimnjaka, terase, stubišta, liftova, balkona, otvora ili nečeg sličnog. Tako bi se uložena sredstva iz pričuve ponovo u istu pričuvu višestruko vratila. A iz nje bi zatim mogli dalje poboljšavati svoju zgradu, podizati njenu vrijednost, vrijednost vlastite nekretnine (stana) i svoj užitak života u njoj. Čak se te nove prostore ne bi trebalo nešto posebno adaptirati već izvesti struju i vodu i po sistemu roch-bau budućim vlasnicima predati gole zidove, a oni neka dalje uređuju svoj prostor kako žele. Ovaj sistem u većim gradovima funkcionira, vidjela sam bezbroj primjera. Ljudi pametno o tome razmišljaju ne kao o skupom trošku već o mudroj investiciji u vlastitu budućnost.
Naravno, tu postoji i druga strana priče, pitanje mogu li zgrade starije izgradnje statički izdržati i držati nadogradnju i sve ostale promjene koje bi se na njoj vršile, no u tom slučaju postoje stručnjaci koji na to mogu odgovoriti. Sve me to podsjetilo na jedan stari tekst kojeg sam davno davno napisala, a kako mi se učinio zgodnom ´nadogradnjom´ ove priče ponavljam ga u cijelosti, nadam se da mi nećete zamjeriti…