MODESTI BLEJZ

< siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.




- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

da? SLUŠAONICA 1


Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail



"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


SERIJE





Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory





FILMOVI




Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Kit Harington (aka Jon Snow)



sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

26.01.2009., ponedjeljak

Ljubav

Od kad sam otprilike sredinom 90ih prvi put vidjela ovu zadivljujuću umjetnost Cirque du Soleila koja mi je doslovno napojila dušu, nosim je u sebi kao jedan od onih veličanstvenih trenutaka kada zemlja dotakne nebo te tijelo i duh čovječji dosegnu neke više sfere. U ovom vremenu tjeskobe i ljudske nesigurnosti prečesto zaboravljamo one iskonske vrijednosti, te smo čak i ljubav iskomercijalizirali, ograničili datumom i obezvrijedili imenom, stoga vam uz ovo mistično gotovo mirakulozno utjelovljenje ljubavi želim da se i vi podsjetite što to ljubav jest.
Više od riječi..



..i više od toga..

ljubav jest.

(preporučujem potpuno stišati zvuk videa i gledati uz glazbu sa bloga koja kreće automatski, mom ukusu Clannad i I will find you više paše, no izbor nek´bude osoban i vaš)
- 11:00 - Reci da se čuje (13) - Isprintaj - #

23.01.2009., petak

Hladni rat il´topli brat?

Image Hosted by ImageShack.us
neodgovorna nami-buša na djelu
Bush je svemu kriv i to od samog početka. Naime - Bush je volio namigivati. Doduše znao se on u društvu kojekakvih pernatih urođenika iskreno američki razgaliti, pa bi opustivši kravatu, skinuvši sako, te stopivši se sa sredinom - čudnovato skakutao, jaukao, grlio domoroce i pravio kojekakve blesave grimase; no u takozvanoj casual atmosferi, kao što je recimo slučaj bio u nas, nad kakvom slasnom dalmatinskom rožatom i dobrim vincem, šeretski bi namigivao samo on zna kome, bjesomučno slao srdačne puse i pričao loše vicove, dakle slobodno možemo reći da je bio ajmo reći prava nekontrolirana – namiguša.
A Putin je cijelo to vrijeme patio! Patio kažem vam! rofl Naizgled hladan i nezainteresiran, ovaj KGBovac pokeraškog lica samo je u dubini svoje tople nutrine tražio ravnopravnog suparnika/partnera na međudržavnoj razini s kojim će podijeliti najintimnije toplo-političko-dijabolične planove.
Image Hosted by ImageShack.us
brokebackputin solira ruskom tundrom, šmrc
Pa kad je Bush zavodnički namigivao, Puto samo naizgled nije ta jenkijevsko-teksaška-budimo-svi-prijatelji sranja fermao pet posto. Ama sve što bi njegov američki predsjednički kolega po svijetu činio -skakutanje, tancanje, cerekanje, namigivanje- sve, ama sve ga je naizgled ostavljalo hladnim (o koja žrtva za očuvanje predsjedničkog digniteta!) rolleyes Netko bi rekao - zamisli koje hladno i proračunato srce taj tip ima, ne reagirati na šeretsko američko namigivanje – pa to je neosvojivo, neranjivo, srce tame čak lud
Ta tko je mogao slutiti da se ispod te čelik-planine krije osjetljivo i tankoćutno srdašce cerek
No on se stoički držao dobre stare rusko-mačističke škole, pokeraškog lica i napumpanih mišica, čvrstog stiska i čelične šake, govorio tiho i nosio psa sa sobom, odnosno kao što je šarli/euklid pronicljivo primijetio:
´@u godinici dana se fotografira kao karate kid, spasi novinare od tigra, spasi tigra od ljudi, naslika velebne i vrlo umjetničke slike i sad, najzadnje, kaže Americi et orbi: velike nade završavaju veliki razočaranjima.´
Image Hosted by ImageShack.us
da, teško je samovati uz nabijenu pušku
Da, eto vidite kako je on uz nadljudske muke potiskivao, supresirao svoju duboku strast i goruću čežnju za namigušinim društvom nut trackajući platna i karatajući tigrove, sve do trenutka kad se nagomilane inhibicije nisu eruptirajući probile na površinu te se napokon u afektu strasti, raspamećen i ražešćen - razgolitio do pasa, nauljio svoje slavensko-bjelasaste-KGB bicepse zaliven zagrizao lovačku nožinu pa otišao po Sibiru pecati pastrve majčice Rusije te onako talasasto nabildan vaditi mlohavon Bushu mast, to jest odgovoriti na njegov zavodnički izazov thumbup
No što se tada događa, o živote!!! blabla
Bush blento Junior, emocionalni retard, namiguša i totalno nesportski neinformiran tip kakav već jest - uopće nije skužio ovu razinu visokodržavne komunikacije i diplomacije, pa umjesto da razdrlji havajsku košuljetinu na kakvoj USS nuklearnoj podmornici u južnom Pacifiku, ispali svoj projektil naughty i pokaže zapadnjačku umjetnost plastične kirurgije, on se hvata Guantanama i teksaškog barbikjua namcor
Tja, kad partneri nisu u ravnopravnim odnosima – stvari šepaju. Sve je u mišićima, znate.
Koji je to udarac ruskom caru bio! cry U očaju zbog neuzvraćenih simpatija čak se okreće drugom zemljopisno i potencijalno fizički bližem partneru, od kojega ga neće odvajati ocean razlika,
Image Hosted by ImageShack.us
mlaka utjeha u prijateljskim odnosima
ali Sarkozy iako naizgled europski susretljiv pa čak i u emocijama iskreno razgolićen, ubrzo se pokazuje kao labilan i u najmanju ruku neiskren partner, dvojbenih sklonosti.
Image Hosted by ImageShack.us
koje je bruni ubrzo razvrgla nedopuštenim diplomatskim sredstvima
Tja, Francuz rolleyes što drugo i očekivati.
Ali falatibože leti vrijeme prođe rok i eto Obame skok po skok! thumbup Svanulo je i u Ojmerici crno sunce, sunce mu ljubim. Napokon Predsjednik koji se kuži u međunarodne odnose, napokon preplanula ebanovina cool okupana morem, solju i žarkim suncem divljeg zapada - napokon na zapadu nešto novo! Obama je za razliku od prethodnika odmah prokužio duboku i potisnutu Putinovu čežnju za.. khm.. intelektualno ravnopravnim društvom i njegov poziv na odmjeravanje čiji je.. jeli.. biceps veći – i odmah se čovik na plaži razgolitijo i pokaza´ mišice, bez sustezanja razotkrio svoje namjere i sklonosti, svoj plan i program! njami
Vidiš - vidiš šta ti je intelektualac! rofl
Image Hosted by ImageShack.us
no ipak stiže nova nada, što bi se tek zbilo da nisu bile boxerice? smokin Boktemazo!
Tako da uopće ne sumnjam u Obaminu sposobnost da se sa novim ruskim carem Putinom, kako na intelektualnoj tako i na političkoj razini – ravnopravno nosi. Pred nama je vrlo uzbudljivo vrijeme međudržavnih odmjeravanja naughty
Putinu – viđu-viđu dostojnog protivnika! Stoga budi odvažan i slobodno se predaj nadi jer odvažnost nade daje ti nadu da se nadaš! lud I kao što pjesmica pjevaše...

´Neka cijeli ovaj svijet još sjaaa u suncuuuu
Neka naša zemlja svaaa postane sretnaaaaa... ´
neka cijeli ovaj svijet zoveee se bajkaaaaa
zelena i mirisna, cvijetna sva i nevina, livada iz snaaaaa...´
rofl


- 14:16 - Reci da se čuje (23) - Isprintaj - #

19.01.2009., ponedjeljak

Šeki je imao pravo

Image Hosted by ImageShack.us

Na početku mali apel. DAJTE MI ONOGA KO JE ONU Anju Šovagović-Despot UVJERIO DA ZNA PIVAT – DA MU SE KRVI NAPIJEM! rofl
To mi meketanje nanosi duševne boli, života mi. Ženo božja drži se glume.

A sad, kad smo već u kazalištu, u sjeni ove rusko-ukrajinske predstave (igrokaza, zapišavanja teritorija ili kako vam više paše) odigrao se čini mi se jedan posebno groteskan međučin to jest farsa ove plinske tragikomedije, koju izgleda nitko nije imao ili hrabrosti ili želudca prokomentirati iako su je svi svjetski mediji uredno zabilježili. To valjda dođe kao oni tv-prilozi u dnevno-političkim magazinima kad piči samo slika a ispod slike piše - bez komentara, jer očito prikazana faličnost ponekad nadilazi svaku suvislost, pa ni oči ne vjeruju što uši čuju nut
Pa je eto u ovom slučaju bez komentara prošlo to da je njemački Dresden, grad u kojem je bivši KGBovac, špijun, predsjednik a sada i ruski premijer Putin pošteno odradio svoj špijunski radni staž – dodijelio tom istom Putinu koji ga je špijao posebnu nagradu za promicanje kulture lud Ts!
I to uz veliku pompu, kulturalije i narodno veselje. Balerinice, baletani, vatromet i državna opera, znate već – sveopći EU dernek. Ovu posebnu nagradu *čičizbeo Putin je kupio/zaslužio vraćanjem tri otuđena vrijedna umjetnička djela u grad svoga špijanja.
To je kao da Indijanci nagrade kaubojce jer su im donijeli civilizaciju, a nema veze što su ih do tada genocidirali, jer su im ovi sada vratili ukradenu lulu mira headbang
Bože koja travestija. Sa elementima ulizničke idolatrije čak. Iliti po definiciji Rječnika stranih riječi:
idol -varka, pogrešno predočavanje kad se mišljenje ne odnosi kritički prema stvarnosti; slika ili kip koji prikazuju neko božanstvo pa i sami postaju objekt kulta; pren. stvar, ideja ili osoba kojem se ukazuje preveliko poštovanje.
idolatrija -štovanje i obožavanje kipova.

To je što se ruskog Romea 007 tiče, a Julija… plavokosa Julija sa mrtvom živinom oko glave - pljunuta naci-čuvarica konc-logora dead Samo joj još uniforma fali, lederhoze i mini brčić pod nosom. Pa kad je čovjek vidi, taj pomno dotjeran ukrajinski vulkan inhibicija, vječno stegnuta i ukopčana do grla, srnećeg pogleda i zalizane zurke, utjelovljenje potisnute arijevske seksualnosti – Heil Helga! rofl
Oko čega oni pregovaraju i šta ona njemu na takozvanim pregovorima iza zatvorenih vrata radi… naughty … plinska kriza? Ma hajte, hajte, molim vas! To se tamo tucka pardon kucka *čin-čin i *čing-čing, otvara šampanj i mlati kavijar. Sva ta međudržavna koškanja njima su samo predigra to jest uvertira za nešto…khm, khm… veće.

Image Hosted by ImageShack.us
čipkica
Stari Šeki je, iako Englez no ne uzmimo mu to za zlo, imao pravo - Cijeli svijet jest pozornica…

*čičizbeo – u 16.st poklonik, pratilac i zaštitnik žene; plaćeni ljubavnik bogate aristokratkinje; kućni prijatelj naughty
*čin-čin! – u zdravlje! (talijanska uzrečicakod nazdravljanja i kucanja čašama)
*čing-čing – u zdravlje! (kineska uzrečica kod nazdravljanja)
@ajde nabaci ti svojih pet mjesta.... da ne bude samo Zg u pitanju!!!! (seoska idila)

Eh, lako je vama reći Maksimir, a šta ću ja reći?! Pa moje malo misto je toliko malo da samo jednom destinacijom pokrivam cijeli grad, a kamoli da ih nabrojim pet smijeh No dobro, ajde nek´ vam bude:

-budući Dom Kulture (bivši Dom JNA a zatim Dom HV) na brdašcu iznad grada sa pripadajućim vidikovcem na Močvaru, crkvu i rivu, zapušteno a nekoć kultno mjesto kazališnih i kino-predstava, najosunčanije mjesto u gradu, niz čije padine i plavu ogradu u određeno doba godine padaju bogati slapovi prekrasnog ljubičastog cvijeća koje lipo miriše i još ljepše figura cerek
-ŠC(športski centar) Močvara, par otvorenih terena sa tribinama i reflektorima u centru grada, friško obnovljeno i ofarbano mjesto nekadašnjih sletova i kojekakvih priredbi, a sada žarište gradske košarke, nogometa i boćanja. Nekoć doslovno bila močvara koja je nasipanjem postala sportski teren, otud ime smokin
-Učilište iznad grada, nekoć najdraža ljetna destinacija zbog gradske knjižnice na drugom katu a još više zbog ljetnog kina i vrućih ćevapa Ace Trovača njami i nikome nije smetalo što cesta prolazi ispod samog kina niti što svaki kamion koji prođe osvijetli ekran niti što Acu Ćevapa zovu Trovačem, guštalo se, veselilo se, gužvalo se u redovima za karte i gledalo filmove uz buku i dim - živjelo se.
-riva isprid robne kuće, palmice, sunce, brodići, najlipša kamena šetnica koja je sad i dodatno uglancana, ma čisti gušti.
-brdo iznad grada, Izvidnica, najdraža polusatna penjačka destinacija svakog pločanskog diteta, polako okolo-naokolo makadamom kroz šumu ili popriko strmom izviđačkom stazicom, a na vrhu najveća nagrada – talijanski bunker i pogled koji puca na cijeli grad, luku pa sve do ušća Neretve i Pelješca hrvatska

- 20:11 - Reci da se čuje (21) - Isprintaj - #

12.01.2009., ponedjeljak

Veličina kobase

Image Hosted by ImageShack.us
u potrazi

Znate, ja vam posjedujem neobičnu sposobnost zamijećivanja naizgled potpuno nebitnih stvari koje nemaju veze s vezom ali meni isto zapnu za oko pa mi ne daju mira.
Recimo gledam ja nekidan jednu od onih priglupih forenzičarskih serija u kojima svako malo do zuba naoružani FBIovci provaljuju nekome u stan spektakularnim probijanjem vrata - i u jednom trenutku skužim blajhanu i pomno našminkanu kokoš u pancirki, zaštitnoj maski i svoj onoj high-tech opremi koja bi je kao trebala zaštititi, kako sa pištoljčinom u desnoj ruci provaljuje u stan razbijajući vrata isto s desne strane - i hvala bogu čistim zakonom fizike, tj.akcije i reakcije, vrata koja je raspizdila nogom čine odbijanac od zida i raspižđuju je po onoj istoj ruci u kojoj drži pištolj.
Čisto da se bilo koje dite koje veze nema sa specijalnom obukom, Mossadom ili krav-magom, ali redovito guta akcijske filmove Stevena Seagala pa zna kako se pravilno provaljuju vrata - lupi po čelu, jer mališan vrlo dobro zna da sve te visoko sofisticirane igračkice, teflon pancirke, bube u uhu, infra-termo-vizijske očale i štatijaznam što još sve, ne vrijede ni pišljivog boba - ako ih nosi debil. Svi bi ti holivudski likovi već u prvoj pravoj akciji upucali samo - sami sebe.
I na kraju krajeva čemu to silno provaljivanje vrata? Zar lijepa riječ nije učinkovitija? Fino brate dođeš, pokucaš - dobar dan gospodine kriminalac, dobar dan, biste li molim vas bili tako ljubazni da nam otvorite vrata ipak je to kvalitetna slavonska hrastovina, puno drvo, pa bi bilo šteta, naravno, naravno, vrlo ste ljubazni gospodine kriminalac – i problem riješen. A ako je već stislo pa se čovjeka mora ali ono baš mora uhvatit na prepad - onda uopće ni ne kucaš, fino lagano za kvaku i tiho uđeš bez da tip zna da si ušao i zaskočiš ga tamo za tušom il´ na školjki dok rješava skandinavku (papina plaća tri okomito). Mislim, zar se specijalci ne znaju služit kvakom? Možda je manje spektakularno ali brate ima manje mrtvih.
No to nije jedina stvar koja mi je dala za razmišljati ovih dana, evo neki dan je u povodu Tesline godišnjice smrti ponovo prikazan onaj blentavi film u kojemu se tu i tamo natuknulo ono razvikano Teslino čudaštvo, znate o čemu se radi, ono kako se užasavao bresaka, nije rukovao s ljudima, prao ruke po 20ak puta na dan, brisao ih svaki put sa novim ručnikom isl. – čovjek je bio u vječnom strahu od bakcila, maltene ko danas Michael Jackson (bolesnik i pervertit) ili nekoć Howard Hughes (kao i Tesla ekscentrik-genijalac, mada ne toliko konzistentan u čistunstvu jer je skončao na dijametralno suprotnom polu svoje mentalne bolesti - u odvratnoj prljavštini).
E pa ovaj argument da je T. prao ruke 20ak puta na dan nije mi baš sjeo kao najlogičniji dokaz njegova čudaštva. Naime, palo mi je na pamet da stvari treba staviti u svoj kontekst. Tesla je uvijek naglašavao da to čini iz higijenskih razloga, a stanje sa higijenom u to vrijeme kraja 19.og i početka 20og.st. - nije bilo najsjajnije, ako me razumite. Da prostite veći dio čovječanstva tada još nije poznavao niti vodovod niti kupatilo niti tekuću vodu u stanovima, a o WC-ima da ni ne govorim. Ako su sela i imala polje ili kakvu jamu pa se smrad gubio u širini nut dotle je grad imao samo tute a pokoja viša gospoda - i krčage sa cvjetastim uzorkom dead Od higijenskih sredstava ne znam što je i dali osim domaćeg sapuna još išta postojalo, a higijenske navike su bile sve samo ne – higijenske. Ne znam kad su ono doktori prije operacija počeli prati ruke i kada je ono dokazano postojanje bakterija, ali prije toga uopće ih prali nisu niti instrumente iskuhavali pa su bolesnici umirali ko muhe. Pa sad vi zamjerite jednom iznadprosječno inteligentnom čovjeku što se u neke stvari kuži više nego njegovi suvremenici. Čovjek je radio sa strojevima, rukovao se sa milijun poznatih i nepoznatih koji se prali nisu i čovjek je znao znanje - prao je ruke i šta sad. Uostalom kao da ih mi danas peremo manje (čast šporkim iznimkama),
ta dignem se umijem se operem ruke,
ako odem na wc tri puta dnevno svaki put operem ruke – to je već četiri,
prije svakog obroka operem ruke a to je opet u prosjeku tri puta mada ima i međuobroka u vidu kakvog voća il´ keksića, znači još ajmo reći četiri,
zakecam ruke masnom, slatkom ili ljepljivom hranom pa perem – još tri,
odem do dućana diram lovu na povratku perem ruke – još jedan,
prije kuhanja i pripreme namirnica – perem,
ako kupim novinu čitam, ruke crne od olova – perem,
bacam smeće – perem,
koristim kompić, nešto pišem, črčkam ili kopkam – perem,
falabogu nešto čistim po kući – opet perem,
i koliko je to već do sada – 17 pranja ruku a dan još traje?
Eto, čistom matematikom dokazujem da Tesla nije bio lud ili da sam i ja luda ko´ Tesla što ću shvatiti kao kompliment hvalalijepo rofl
I još nešto. Danas sam skužila da su kobasice manje. Manje nego prije. A Gavrilović su. Što znači da nije dobro – dobro nije ljudi moji. A čak su i hrenovke kraće. I to one iz važa koje jedine priznajem kao što bi moja tetka rekla kao - krenovke. Jesu manje su - kažem vam, prije su dosezale do poklopčića, a sada su na dvi trećine važa. Ta me spoznaja u trenu vratila tamo negdje pred kraj 80ih i početak 90ih kad rat još nije počeo, ali se sve pred njega opako zakuhavalo i ka njemu nezaustavljivo klizilo.
Bila je u našoj široj familiji jedna polica za pehare na kojoj su se godinama skupljale te kičaste ali drage nagrade sa kojekakvih dalmatinskih fešta i seoskih derneka na kojima su priređivane trke konja i magaraca, a u to doba za razliku od sada seoskih familija koje su još držale konje, magarce i blago općenito - nije falilo (mada ni sada u pojedinim kako seoskim tako i gradskim familijama konja i magaraca ne fali) smijeh Prvi i najstariji pehari sjećam se bili su najveći i najljepši, pogotovo oni za konjske trke koji su za razliku od magarećih (koje su uvik više bili šprdnja nego trke) – visinom dosezali i do metra ipo, izrezbareni, s ukrasima i dodacima, poklopčićima, zvijezdama, ručicama, posrebreni ili sa pozlatom ovisno od osvojenog mjesta u trci. Magareći pehari su uvijek bili onako više simbolični, malešni, bez ukrasa, kao malo lipši rosfraj vrčići.
I tako godine su išle, 80te polako odmicale, pehari se uporno nizali i s odmicanjem tih godina kako se polica redovito ispunjavala, a pehar pored pehara pravili si društvo, mogla se primijetiti jedna zanimljiva stvar – pehari za konjske trke su malo po malo, iz godine u godinu, centimetar po centimetar bili sve niži i niži, sve manji i manji, sve neugledniji i neugledniji no dok se konačno zadnji pehar a taj zadnji je pao u godinu pred rat – visinom nije u potpunosti izjednačio sa onim magarećim. Evidentna linija konstantnog pada na toj polici pehara za konjske i magareće trke mogla je malo promoćurnijima govoriti više nego bilo kakav gospodarski i astrološki grafikon, gotovo da bi se moglo reći da se i u prenesenom i doslovnom smislu - palo s konja na magarca.
Velim vam ja da zamjećujem naizgled nebitne stvari.

Zato drage žene a i muževi, ako i vi primijetite da se vaše kobase smanjuju, znajte da je vrag odnio šalu rofl
- 22:07 - Reci da se čuje (29) - Isprintaj - #

07.01.2009., srijeda

U sjećanje - Tesla

Image Hosted by ImageShack.us

S obzirom na današnji datum prigodno ponavljam jednu svoju staru priču...

Tesla 1.dio

Mister Tesla? Is everything allright? Would you like me to call someone, a doctor? A friend? –uslužno, ali i oprezno zapitao je hotelski stjuard na zadnjem katu hotela New Yorker. Upravo je na stolić odložio tacnu sa jabukom, suhim pecivom i čajem. Gospodin Tesla bio je stari gost, vrlo kulturan, vrlo tih i profinjen. Ali ujedno i neobičan, povučen, gotovo pa tajnovit, upravo zbog čega je John i bio tako oprezan. Nije bio siguran kako će na ponuđenu pomoć stari gospodin reagirati, no savjest mu nije dala mira, prometna nesreća nije mala stvar, pogotovo kad se desi gospodinu u godinama kao što je bio Tesla i sigurno nije nešto što bi trebalo ignorirati.
No need. Thank you John. That would be all –otpravi ga starac iz postelje utiskujući mu par novčića u dlan. Stjuard zabrinuto promotri Teslino ispijeno lice, lagano se nakloni i nevoljko izađe iz sobe. Zatvarajući za sobom vrata pomisli kako i kad bi htio nazvati nekoga ne bi imao koga, nije mu bilo poznato da Tesla uopće ima prijatelja. Uzdahne i nastavi gurati kolica za posluživanje ka liftu.
Tesla se u postelji polako podupre jastucima te rukom dirne prsa. Opipa polomljena rebra. Bila su dobro namještena, zavoj je čvrsto stegao, ni doktor to ne bi bolje napravio. Pažljivo posegne za tacnom, u krilu raširi rupčić te na njemu stane nježno mrviti suho pecivo koje mu je donio stjuard. Taj mu je ritual bio posebno zadovoljstvo, unaprijed se radovao odlasku u Central Park i susretu sa svojim malim pernatim prijateljima. Golubovi su uistinu posebna bića, je li im nedostajao ovih dana, pitao se.
Znate Tesla, te vaše ptice su vam vjerojatno zahvalnije nego što će ljudi ikada biti –odjekne iz sjenovitog kuta u dnu sobe. Tesla iznenađeno digne pogled. U ogledalu više nasluti nego uoči mutni odraz elegantnog muškarca u crnom. Sjedio je duboko u fotelji, prekriženih nogu, lagano uvlačeći dim cigara umotanih u pozlaćeni papir. Sve na njemu, odijelo, cipele, kaput, djelovalo je skupo i prvoklasno, no lice.. lice ispod šešira - nije se moglo nazrijeti.
Vi… govorite naš jezik? –upita Tesla, još uvijek u krilu držeći sad već zaboravljeni komadić peciva.
Ja govorim sve jezike –lakonski odvrati neznanac i položi ruku sa cigarom na koljeno. Prsti su mu bili nevjerojatno vitki i profinjeni, kao u pijanista, primijeti Tesla - No Vi ipak dolazite iz našeg kraja? Da?
Mislite Vašeg? –vitki kažiprst pokaže na Teslu- Da.. moglo bi se reći da dolazim i iz Vašeg kraja Tesla. No.. –lagano nagne cigaru promatrajući zažareni vrh- ..tko može reći što je naš kraj?
Teslu je neznanac pomalo zbunjivao: Zar možemo mijenjati gdje smo rođeni? Zar to nije naš kraj?
Naš kraj je tamo gdje nam dođe kraj –britko otpovrne neznanac- Uostalom.. i Vi ste izabrali svijet, zar ne? Većinu života ste i Vi proveli van Vašeg.. kraja –zatinja užarena točka.
Samo zbog njegove dobrobiti! Dobrobiti cijelog čovječanstva –ispravi ga Tesla, previše je dobro znao koju je žrtvu u svom životu prinio za napredak, bolje sutra, bolju budućnost. Otrgnut od doma, od roditelja, bez obitelji, bez korijena, bez nasljeđa.. bez prijatelja. Cijena osamljenosti se činila strašnom, ali on ju je bio spreman platiti. Sve za čovjeka. Sve za čovječanstvo. Njegov rad biti će njegovo nasljeđe.
Sigurni ste da oni tu žrtvu zaslužuju? –neznanac mu pročita misli: Neće Vas zbog toga više cijeniti, znate.. –promeškolji se u fotelji- ..ponajmanje tamo.
Nisam radio da bi me cijenili, ni tamo ni igdje –na to će Tesla tiho, rebra su ga boljela- ..čovječanstvo mora napredovati, mora biti bolje, i zasluge tu ne igraju ulogu, ja ih jednostavno moram usmjeriti u pravcu koji je jedini ispravan. Ja ih moram uvesti u budućnost. Dobio sam zadaću koju moram ispuniti i ja moram prenijeti svoja saznanja, ja to jednostavno moram prije nego bude prekasno!
Već je prekasno –ruka se opet mirno spusti na koljeno. Tišina zaplovi sa plavičastim dimom cigare umotane u pozlaćeni papir.
Tko ste Vi? –napokon upita Tesla.
Image Hosted by ImageShack.us
Tesla 2.dio

Što –ispravi ga neznanac: Što bi bilo točnije. No pitanje Vam je suvišno, Vi vrlo dobro znate tko sam ili.. što sam, Tesla. Zar ne?
Neka daleka ili davna spoznaja zasjeni Teslino lice. Lagano se namršti i pusti da mu ruka s pecivom padne na posteljinu - Ne.. ne.. meni je obećano.. to je nekakav nesporazum.. meni je obećano i još nije vrijeme..
-Vrijeme je –neumoljivo će bijela ruka.
Teslu ispod rebara propara oštra bol, gotovo pa vikne - Ali nisam dovršio svoj rad! Nisam ih pripremio! Oni još nisu spremni!
-Oni nikada neće biti spremni. Rekao sam Vam da je prekasno. No i to već znate Tesla. Vrijeme je da..
Tesla uzrujano zbaci posteljinu i stane ustajati, nezgrapni pokreti odavali su da mu to pričinja strašnu bol - Ne! Ne! Ne!!! Svijet nije spreman! Još ih toliko toga moram naučiti! Toliko toga za napraviti! Meni je obećano! –zapara ga napad suhog kašlja, zatetura natrag i padne na rub kreveta.
Tesla! I ovaj primjer govori da je vrijeme da počnete misliti na sebe! –gotovo pedagoški podigne se, Tesli se sad već učini, neljudski proziran dlan. Sa vrha cigare otkine se komadić pepela i zaleprša na sag - Oni, oni, oni!!! Čovječanstvo, čovjek, budućnost! Zar i u ovakvom trenutku samo na njih mislite?! Zar samo o njima brinete?! Možda oni to nisu zaslužili? Možda ne žele čuti? Ili ne žele znati? Čemu ih to još možete naučiti, a da to isto neće odbaciti! To vam nikad nije palo na pamet, hm?
Cigara se priljubi ustima, put Tesle zaplovi novi plavičasti oblak - Nemojte mi reći da Vam to nikada nije palo na pamet? Hm?
Tesli ne promakne sarkazam u pitanju došljaka. Naslućivao je da upravo prisustvuje nekoj poduci.. ili proučavanju? Nekoj vrsti lukavog testiranja u kojem je on sam bio subjekt. Bila je ovo čudna igra u kojoj on mora izvojevati pobjedu, jednostavno mora. Zavrti mu se, ili mu se to od boli pričini kao da umjesto čovjeka u fotelji sjedi golema crna zvijer, golema mačkasta pojava uvijena u oblak plavičastog dima.
Zašto ste rekli da je prekasno? –umjesto odgovora upita Tesla - Ne može biti prekasno. Ne smije biti prekasno! Ja još mogu..
-Atom je cijepan. Više nema povratka. Znate to i sami –prekine ga glas.
-Da, ali..
-Nema ali! Od mogućnosti koje su mu pružene, čovjek je izabrao najgoru, izabrao je ići protiv prirode samog svemira. Zlo je već učinjeno, kocka je bačena, ne? –ruka teatralno zamahne po zraku kao da se klanja nekoj nevidljivoj publici.
-Baš zato! Baš zato moram dovesti svoj rad do kraja! Oni u svom neznanju ni ne naslućuju koji su zločin nad prirodom počinili, oni ni ne naslućuju granice užasa koji bi se mogao dogoditi! –zažareno stane objašnjavati Tesla.
Koji ´će´ se dogoditi –opet upadne glas- Koji se dogodio, uostalom. Vi Tesla ni ne naslućujete što se ima dogoditi, odnosno što se u tom ´ima dogoditi´ već dogodilo. Vrijeme je znate, kao što bi Vaš kolega rekao.. relativno.
Tesline su oči odavale strašna kovitlanja misli, borio se sa navalom užasnih vizija, jezivih slika, predosjećaja, slutnji, tjeskobe. Vatra, more vatre, svijet koji je gorio. Na kraju uspije procijediti - Vjerujte mi, ja to itekako mogu naslutiti.
Figura ga prvo promotri, pa izusti - Da. Vjerujem da Vi to možete -poravna hlače na koljenu i nadoda - Onda nemamo više što razgovarati, sve Vam je jasno, kraj je tu..
-Ne! To ne prihvaćam! Sve se može ispraviti i ja to mogu! Meni je dana zadaća! Ja mogu čovječanstvu donijeti..
-Svjetlo? –prekine ga smijeh- Ha-ha! Jeste to htjeli reći Tesla? To je preobvezujući citat da bi ga tako olako izrekli. Preuzimate previše na svoja leđa prijatelju.. –zastane, pa lukavo nadoda- ..ili samo gubite objektivnost? Što je Tesla? Mirišem li to strah? Za njih ili.. sebe?
Negdje daleko dolje čuo se prigušeni zvuk newyorškog prometa.
-Obećanja ne dajem olako. Niti ikad jesam niti ikada bih. Znam što mogu i znam što mi je dano. A znam da ovo mogu –tiho, ali sigurno starac odgovori.
-Ha-ha-ha Tesla –naruga se figura- Vaša ustrajnost je upravo dirljiva. Vi nikad ne gubite nadu!
-Ja nikad ne gubim vjeru –vrati Tesla- u svoje poslanje.
-Svoje poslanje ili Pošiljatelja? –zaječi glas.
Tesla ne odgovori. Obuzme ga slabost. Nekako se osjećao starim, starijim nego prije. Žudio je za odmorom, a opet, sebi ga nikad nije mogao priuštiti, bilo je previše toga za učiniti, previše posla.. a još toliko toga ima. Odmor će čekati.
Kao dijete.. –započne polako - Možda sam imao četiri godine, ne sjećam se točno oprostite mi, no.. obično sam se prije spavanja igrao sa svojim mačkom znate. A bio je to krasan veliki crni mačak, pametno i mudro biće. Volio se dragati, maziti, sve samo da se uvuče sa mnom u postelju gdje je toplije, lukavac jedan. I tako se jedne noći desilo da sam ga u mraku išao pogladiti kao i mnogo puta do tada, no.. ovaj put se desilo nešto čudesno! Naime, dok sam rukom prolazio kroz Mačkovo krzno - u mraku su zaiskrile varnice! Vidite, bio je to moj prvi susret sa elektricitetom. Bilo je to nešto što me tada, priznajem, uplašilo i iznenadilo, ali i.. Bilo je to nešto što tada kao dijete nisam shvaćao, a opet - od tada nisam prestao tražiti da shvatim! Razumijete? Od tada nisam prestao tražiti!
Iz nečega nepoznatog, što me eventualno moglo uplašiti, zbuniti, sputati, ja sam izabrao krenuti dalje.. izabrao sam otkriti! To nepoznato, ma koliko strašno se činilo tada, omogućilo mi je nove spoznaje. To nepoznato postalo mi je polazište. To nepoznato postalo mi je izazov! Ja ga se nisam bojao. Ja sam odabrao da ga se ne bojim. I ja ga se još uvijek ne bojim. –završi Tesla otvoreno izazivajući reakciju neznanca.
Ha-ha-ha! –iz kuta odjekne ovaj put, srdačan smijeh- Tesla, Vi ste uistinu jedinstveni!
-Ja sam samo shvatio da i nepoznato i odgovori, i počelo i kraj, i život i Smrt - dolaze iz jednog izvora. Iz Jedinog Izvora! I da ga se stoga nemam razloga bojati –nadoda Tesla ohrabreno- A Vaša reakcija potvrđuje da sam u pravu.
-Ha! Uistinu Vas nisam smio podcjenjivati –odobravajući pljesnu bijele ruke.
-Onda shvaćate zašto je bitno ljudima uvijek pružiti i drugu šansu? -netrepnuvši uzvrati Tesla.
-O Tesla! Kad bi svi bili kao i Vi! Čvrsti i nepokolebljivi. No dobro.. možete biti mirni. Vaša vjera očito dokazuje da ta šansa još uvijek postoji -figura se ustane- Ma što ja tvrdio –šaljivo nadoda.
Zatim odloži cigaru, priđe najbližem prozoru i naglo trzne teškom zavjesom. Svjetlo bljesne. Obasja figuru, fotelju, odbije se od ogledala i poljubi Teslino goruće čelo.
Neznanac se okrene. Predivno, simpatično, nasmiješeno muško lice gledalo je u Teslu. Njemu se učini da takvo lice ostaje vječno mlado, lebdeći na granici svježine momaštva i nagovještaja zrelosti, izrazito privlačno za svakog tko ga promatra. Takozvani neznanac mu priđe i pruži ruku, srdačno govoreći - Tesla, vidim vrijeme je da se oprostim od Vas. Moja zadaća je završena.
Zar me nećete povesti? Niste zbog toga došli? –začuđeno upita Tesla.
-O da, naravno da idete Tesla. Ali ne sa mnom, na moju žalost. Vi ćete sa kolegom –meko potvrdi i pokaže kroz prozor. Na izbočini s vanjske strane stakla budno ih je promatrala snježno bijela golubica.
I ne zaboravite ponijeti to –kimne prema rupčiću sa pripremljenim mrvicama- Dobro će vam doći.
Tesla nespretno, ali i razdragano skupi šaku oko rupčića. Srce mu je bilo spokojno, sva bol je minula.
A sad zbogom gospodine Tesla –mladić uz naklon takne šešir- Bila mi je čast upoznati Vas.
Tesla prihvati pruženu ruku- Čast je bila meni. Z´bogom.

Nikola Tesla rođen je točno u ponoć sa 9/10.srpnja 1856. u Smiljanu/Lika, a umro je 7.siječnja 1943. godine u hotelskoj sobi u New Yorku.
- 13:17 - Reci da se čuje (23) - Isprintaj - #

03.01.2009., subota

HDZovac i okultist

Image Hosted by ImageShack.us
rasplesani Djedica

I tako uđosmo vatreno u još jednu Novu, zadnjih godina najveća mi je fora pratiti lude ideje koje ljudima diljem svijeta u ovo novogodišnje doba padaju na pamet. Viva ludež!
Iako mi otrcani podvodni dočeci i kićenje borića 10 metara pod morem već izlaze na nos (dajte ljudi smislite nešto novo), moram priznati da mi ledena kupanja svjetskih golaća nisu dodijala (kao recimo bikini dočeci na užarenim pijescima australskih plaža, ali ne obraćajte pažnju, to iz mene progovara čista zavist). Kad ih vidim onako goluždrave, mlohaste i ljubičaste (kupače! kupače šporkaćuni jedni) rofl od Moskve preko Osijeka, Splita, Norveške, Njemačke pa sve do Kanade, kako se praćakaju među santama leda ko mladunčad od tuljana – ne mogu a da se ne divim i ne ježim. Ljudi ne znam koji van je vrag, koja vas je nevolja u ledenu vodu natirala, kad vas gledam proživljavam šokove, ali vam skidam kapu.
No ipak bih voljela da se malo više počne upotrebljavati mašta, a ne samo kopirati tuđe već stoput probavljene ideje. Bilo bi lijepo osmisliti originalni hrvatski doček. Kakvo sanjkanje na drniškim pršutima - novogodišnji turnir 4 sušionice ili nešto tako, kićenje maslina umjesto jelki, osvijetljeni maslinici isl. Ono čekanje Nove u podne umjesto ponoći nije loše, kad bi se tome još dodalo kakvo novogodišnje masovno gađanje fritulama ili sarmama, kakva tradicionalna trka nojeva preobučenih u sobove ili da nam se kompletna Vlada ko od majke rođeni samo sa Kravatom Croatom oko vrata i skijama na nogama spusti niz Sljeme – ta gdje bi nam na CNNu bio kraj. Gledajte samo što se dogodilo kad je jednom čovjeku proradila mašta pa se dosjetio cipelu upotrijebiti za nešto drugo osim hodanja. Cipela se trenutno vratila na svjetsku i političku scenu na kojoj je nekoć igrala bitnu ulogu! Poslije Hruščova jadna je cipela zanemareno životarila na kojekakvim smrdljivim stopalima diljem svijeta, a sada već stižu vijesti iz Amerike da je neku autocestu zatrpalo i blokiralo tonama cipela, a pojma nemaju otkud su se tamo stvorile niti što je postolar htio reći. U svakom slučaju – bravo majstore! I u Sarajevu opet pokazuju da su u korak sa svijetom pa prvo zabranili Djedicu Mraza a onda priredili grupno cipelarenje uvećanih fotki lokalnih političara. To je prava stvar ljudi, okačite peraje i podvodne maske o klin - i cipele u ruke, to vam je sad in.
Ili recimo ono zaskakivanje beba, ajde objasnite vi sad meni zašto političari inzistiraju baš na Novu godinu toliko zaskakivati bebe? Razmile se po lokalnim rodilištima božemiprosti ko novogodišnje uši pa zaskakuju jadne bebe i mjere im minute od porođaja, ono kao - minutu poslije ponoći Osijek, minutu poslije ponoći Osijek, dvije minute Split, dvije minute Split, devet Šibenik, devet Šibenik - kao da slušamo riječne vodostaje. Neka beba i dalje, dođe čovjeku prigodno milo oko srca dok za Novu gleda te male friško zgužvane smotuljke, ali bojim se da su nas malo razmazili, sljedeće godine očekujem najmanje da Bandić sa kamerom u ruci prisustvuje samom porođaju i uživo za HRT reže prvu novogodišnju pupčanu vrpcu. Jadne matere i bebe po nečijem mišljenju očito nisu dovoljno patile u porođajnim mukama nego za kaznu još moraju gledati i nakečeno lice Jadranke Kosor.
Bilo bi poželjno, umjesto Jace i zatravljenih beba, smisliti nešto posve originalno što će s vremenom postati jedinstvena novogodišnja tradicija, recimo kao što su one tradicionalne masovne tučnjave u azijskim parlamentima (okinem svaki put kad vidim kakvog Koreanca kako mlati drugog aktovkom) ili kao što Izraelci tradicionalno taracaju bidnu i izmrcvarenu Gazu ili kao što Medvedev i Putin pred kamerama i očima nacije prcaju Ukrajinu. Pa kad njih dva u finim odjelcima sjednu za onaj stolić od mahagonija, jedan sučelice drugom, iza njih okićeni borić, a između njih na stoliću dvije šalice vrućeg ruskog čaja, pa krenu uljudno…
-Vladimire Vladimiroviču!
-Dmitri Dmitrijeviču?
-Vladimire Vladimiroviču, možeš li nam molim te ponuditi rješenje ukrajinskog problema?
-Naravno Dmitri Dmitrijeviču, ja bi njih raskupusao kao i Gruziju ali su preblizu Europi pa ćemo im zavrnut plin i ucjenjivat mater kad ih već Staljin nije dokrajčio gladomorom ´43e, harašo?
-Harašo!

Čisto da od ruskih čestitki čovjeka uhvati sraćka. Doduše i naši Stipe i Bozanić pred kamerama drže novogodišnje čestitke, ali gdje se to može usporediti sa ovim ruskim dvojcem, hej! Oni više naginju gandizmu (a Stipe i humorizmu), što u konačnici i sama preporučujem, jer ni u originalnosti ne treba pretjerivati.
Baš u Hrvatskoj imamo friški primjer kako neke stvari ne treba raditi. Pogledajte samo koje posljedice pretjerana revnost može izazvati. Ideš biti originalan i jedinstven, dočekati Novu ne uz prasence i sarmu, već uz buniku i travu, ne kao Hrvat nego kao Indijanac uz totem, wigwam i lulu mira i doslovno – izgoriš. Originalno, hrvatsko, morbidno, nešto posve suprotno novogodišnjem slavlju novog života, nešto ajmo reći kao novogodišnje slavlje smrti/ novogodišnji sprovod, hm da, ali bojim se da kao ideja neće, kako bih rekla - zaživjeti.

I tko kaže da u Hrvatskoj ima deficitarnih zanimanja, nema toga u nas, mi imamo svega. Imamo svih mogućih kombinacija - kriminalac i političar, profesor i kuvertist, Doktor i šamanist, HDZovac i okultist, samo biraj. Mi smo ipak zemlja znanja.
- 22:15 - Reci da se čuje (21) - Isprintaj - #

01.01.2009., četvrtak

SRETNA NOVA GODINA!

SRETNO VAM NOVO LJETO PRIJATELJI DRAGI! party


BESPLA / FOR FREE (Canon 5D mark II movie) from Marko Butrakovic on Vimeo.

Naletih na ovaj simpa filmić, vidim kruži netom, pa da ga prigodno podijelim sa vama uz zagrljaje i par riječi. Zadnjih godina su jako popularne kratke-sms-čestitke u stihovima, među kojima ruku na srce ima i teškog kiča no i pravih umjetničkih minijatura, a kako osobno nisam preveliki stihoklepac dopustite da vam svima čestitam na svoj nezgrapan način, jednostavno i iskreno - SRETNA VAM NOVA GODINA! party
- 14:59 - Reci da se čuje (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>