< | siječanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Naprosto je gadljivo ovo što se događa, a događa se. Po ne znam koji put, Hrvatima se na sam spomen tajnih službi i njihovih od nikoga-i-svakoga (ne)kontroliranih djelatnosti – diže kosa na glavi. Tko, koga, zašto, kako, ništa se, ama baš ništa sa sigurnošću ne zna u ovoj Zajebanoj Našoj. Netko Neovlašten-Netko izdao je po svemu sudeći protuzakoniti Istražni-Nalog za protuzakonitom Sigurnosnom-Provjerom Nekih-Tamo Tko-Zna-Možda-I-Nas. I što slijedi? Mislili ste istraga, utvrđivanje odgovornosti, ne daj bože rasvjetljavanje cijele papazjanije? Ma jok! Po nepisanom pravilu u Zajebanoj Našoj, ono što slijedi su: međusobne optužbe, borba za očuvanje pozicija, nedostatak ikakova stida, ja lažem, ti lažeš, ona laže… Kakogod da okreneš i u bilo kojem padežu, činjenica jest da - Jadranka laže. Jedna Jadranka laže, vjerojatno i obe, piramida sestrinsko isprepletenih interesa urušava se sama u sebe. I s obzirom na tu dosadašnju isprepletenost, to bratsko/sestrinsko djelovanje - naprosto je gadljiva lakoća s kojom ministrica Jadranka Kosor odbacuje ´zapovjednu odgovornost´ i optužuje drugu Jadranku, Jadranku Cigelj da laže. Ta lakoća prelazi svako poimanje posjedovanja obraza i pristojnosti i to iz više razloga. Prvi Dok je ministrici i njenoj stranci odgovaralo imati takav simbol stradanja i herojstva u svojim redovima, odnosno dok je ministrici i njenoj stranci odgovaralo podgrijavati takav simbol stradanja i herojstva kao što je Jadranka C. u svojim redovima - dotle je Jadranka s Jadrankom bila kao prst i nokat. Bliska suradnja, pozicioniranja, slikavanja i poziranja, ruka je ruku mila, tekli su med i mlijeko. No ministrica sada, optužujući ženu simbol, pokazuje kratko pamćenje (koje HDZ, što se generala i heroja tiče, poslovično pokazuje). Drugi Ministrica osim toga pokazuje da uopće ne poznaje elementarna pravila kućnog odgoja. Samo zbog svega što je ta žena prošla u četničkim logorima – trebalo bi po pravilima pristojnosti izbjeći javne svađe. Normalnoj osobi -naprosto iz elementarnog osjećaja stida- ne bi na pamet palo, javno se sa ženom obračunavati pred TV kamerama i upuštati u bijedne kokodakajuće obračune. Ne bi joj na pamet palo, sebe i tu ženu, izlagati ´stručnoj´ analizi opskurno kontra-obavještajno kicoških likova kao što je Domazet ´Nostradamus´ Lošo etc, etc… Treći No ministrica Jadranka očigledno elementarnog osjećaja stida nema - ali ima osjećaj straha - od svoga šefa Premijera. Naprosto je gadljiva spremnost kojom Jadranka žrtvuje obraz i dojučerašnje najbliže suradnike (ako me sjećanje ne vara, mislim da joj nije prvi put) - kako bi sačuvala fotelju, koja joj po svemu sudeći izmiče. Tko tu koga laže posljedično gubi na bitnosti, jer uopće ne sumnjam da će Sanader u predizbornoj godini nogirat´ i svoju desnu suzu - Plačnu Jadranku, a da bi pred zabludjelim biračkim tijelom sačuvao iluziju svoje odlučnosti i transparentnosti HDZa. Danas/sutra Ivo će žrtvovati i Jadranku, ne zato jer je uhvaćena u laži, već samo zato jer je – uhvaćena. Zgazit će taj, ako mu zasmetaju - i veće zvjerke. Netrepnuvši. Kako ono reče: ´Ima da te nema?´ A sad zapjevajmo onu staru istinitu: LAŽE SELO, LAŽU LJUDIIIII…. |
A licemjera u ovoj Maloj Našoj, a licemjera u trpćkmtr! Čovjeka prije koju godinu zaskočilo striptizetom, prid facom mu mahalo guzičicon, lipo njoj, lipo njemu bilo, dabogda i nama tako, a sad svi moralisti, svi - veliki katolici! Da triba dat otkaz, da ovo-da ono, da di mu je moral, da kako ga nije sram - a svaki u zapećku drži ljubavnicu-dvi. Ali brate šta me Banditić iznevjeri! Od njega bi prvog čovik očekivao praštanje, ali vidi ti moraliste, vidi ti pravednika kako se uzdreča, sve mu oreol nad glavon svitli! Došlo mi ga pitat: A Milane srca ti, oli je čovik tu striptizetu, da prostiš – oborija, pa pobiga s mista nesreće u alkoholiziranom stanju? A to, jeli Šostar nju ili nije oborija – kad ovako pogledaš – šta se to uopće koga tiče? Da je bila koja umitnica skidanja i više, ma na kraju krajeva ljudi, budimo otvorena uma – da je bija i striper, šta se to koga tiče i kakve veze to ima s ičim? Jeli čovik ikoga s tom striptizetom doveja u opasnost (osim sama sebe, jer kad ga se dohvati plaha mu ženica… gulp, jadna mu majka)? I s otim aj rest maj kejs. A Bush Amerima osobno objavija izlaznu strategiju iz Iraka. Neko je taj nevjerojatno genijalni plan osmislija i napisa, a on ga je naciji pročita. Je-je, potrudija se – ne možete reći da nije. Nije ćak ni slovka. A u čemu se nevjerojatna genijalnost tog nevjerojatno genijalnog plana oćituje, pitate se vi sad? Sad narode slušaj pažljivo da ti ne bi štokod promaklo, opako intelektualno je to štivo… dakle, Ameri će iz Iraka izić tako da… pazi sad, jel´paziš… dakle, Ameri će iz Iraka izić tako - da pošalju još 20 000 Amera koji će u Irak uć. Nevjerojatno, i naravno - genijalno, jelda! A u Rvackoj Maloj Našoj – nema droge. Je-je, nema toga ode, ni čut´, božesaćuvaj, ko je za to u nas uopće čuja. Nema ote šporkice u nas, to ima u Crnoj Gori ili štatijaznan Makedoniji, ali u nas – jok! Nema u nas ni drogaša ni švercera drogon. Ma kakvi. U nas se ne mere desit da neko šverca auton, vlakon ili božesaćuvaj – brodon. Nemere rvacki brod švercat rvacku drogu kad Rvacka otoga nema. Ko je za to uopće čuja? Da rvacki brod šverca. Ma jok. Nema toga u nas. Nema toga nigdi u nas, ni gori ni doli, ni livo ni desno, pa štajaznan, ćak ni recimo u – Lošinju. Nema, nema. Garant nema. Eno pitajte Korčulane. Aj živili! a ovdje o satovima i zašto naš Premijer trenutno strašno pati |
5 stvari koje niste znali o meni – odgovor na Irin izazov uz kopi-pejstanje jednog jer se totalno prepoznajem (tenkju Ire), no da bude pošteno – dodajem još 5 svojih Lijenost - lijenčina sam samo takva. Radim sve u zadnji tren. Tek kad dođe voda do grla, ja sam ubacim u warp drive i obavim sve uz veliku količinu stresa, kletvi i zaklinjanja da više nikad tako. A onda svizac ... Čitanje – ne surfam i ne čitam blogove. Odnosno čitam ih vrlo mali-mali jednoznamenkasti broj. Nemam živaca. Nedostatak koncentracije , pažnje, prevelik utjecaj televizije štoli, uglavnom neki čitalački poremećaj . Isto i s knjigama, nakon stranice-dvi ne mogu više, moram se prebacit na nešto drugo, pa čitanje pojedinih naslova zna trajati i trajatiiiii. Tete u knjižnici na svu sreću imaju razumijevanja (i strpljenja) Veliko uho – ne čujem baš najbolje, odnosno ono što je nekoć bio izvor dobre zajebancije mojim frendovima, sad se zna pretvorit u neugodnjak. Ono kao, ljudi misle da sam čudna ako im ne odgovorim na neko pitanje, a ja nit´kriva nit´dužna (samo gluha) buljim u njih nedužno i - pojma nemam da je pitanje i postavljeno . Posljedica preglasnog slušanja walkmana u mlađim danima. Ništa strašno, samo.. zbog vlastite sigurnosti - telefonsko naručivanje pizze nemojte prepustiti meni. Ah, duga je to priča Tarik – priznajem, i ja sam se neko vrijeme palila na Tarika. Ona tijesna prugasta odijelca, roza kravate, šminkerske očale, dubok glas i ofucani vicevi - grrrrrrrr No izliječila sam se kad je dobio podbradak. A da ne spominjem da, od kad ne gledam Milijunaša, sebe smatram puno pametnijom Drugi blog – nekoć imah još jedan blog potpuno drugačije tematike (i ne, NIJE bio Tarik-fan-club.blog!) Lanci sreće – ja mrzim lance sreće i sve njihove mail, SMS i net/blog inačice. Smatram ih agresivnim dosađivanjem, što je ujedno i razlog zašto ovo simpatično memanje neću proslijediti na sljedećih 5 blogerskih adresa, nego ga stopiram tu, baš tu. Aj živili! |
Crni je, sudeći po svim simptomima navedenim u Gloriji, očito patio od - postblagdanske depresije. JA ŽELIM DA I MENE NETKO TAKO VOLIIIIII, UA-A-A-AAA! –zašmrče tako glasno da je Mrvica digao pogled sa ženskog časopisa kojeg je upravo čitao i to baš u trenutku kad je na telki promočenog Aragorna slinio njegov – konj. U nevjerici pogleda svog najboljeg prijatelja koji je na kauču kraj njega trusio maramice gledajući Dvije kule (pretjerana osjećajnost, ranjivost, osjećaj nedostatka ljubavi, simptomi broj devet, deset i jedanaest) - Želiš kućnog ljubimca? Sad je Crni bio taj koji je, s komadićem maramice u desnoj nosnici, njega gledao u nevjerici – A?! O čemu ti!?! -Pa jesi rekao da želiš da i tebe netko tako.. jeli.. –Mrvica kimne prema konju na ekranu- voli? ARWEN! ARWEN KRETENČINO!! –popizdi Crni (nagle promjene raspoloženja, simptom broj dvanaest) precizno bacajući jedan kartonski pak maramica prema njegovoj glavi – NETKO KAO ARWEN!!! Aaaaaa! –bolno dahne Mrvica skutrivši se iza Glorije glumeći shvaćanje, iako da ga se pita, baš sada nije shvaćao baš ništa – A Arweeeen! Da-da! Arwen! Crni nakon dugog, nijemog i bijesnog pogleda upućenog najboljem prijatelju, samo odmahne rukom - Ah, ti ništa ne kužiš. Zar ti ne vidiš poetičnost ovog prizora, zar ti ne vidiš tu dubinu, zar ti ne shvaćaš što je Jackson htio reći, kako je on s ovim htio pokazati duboku povezanost Aragorna i Arwen, pa iako je on miljama i svijetovima udaljen od nje, ona nad njim bdije i čuva ga i daje mu snagu i razloga za život i.. i.. i.. to je takoooo dir-lji-vooooo, ua-a-a-aaaaaa!!! –i opet zaslini. Da, baš dirljivo –potvrdi Mrvica kojemu je prizor slinavo-bijesnog prijatelja bio sve samo ne dirljiv, ali se utješi jer je ova scena bila pri kraju, a do Haldirove pogibije i novog izljeva suza bilo je još dovoljno vremena, taman da nešto na miru prigrize. Naravno pod uvjetom da se Crni smiri. -Jesu šta danas rekli na Dnevniku? -Crni se napokon smirio. -Ništa. -A na vijestima Nove, RTLa, kasne vijesti na Drugom? -Ništa, samo ponavljaju ono o infarktu. Majkuim pokvarenu! –Crni tresne šakom po stoliću, a sa jelke se na izlizani laminat skotrlja crvena kuglica – Već sedmi dan ništa! Sedmi dan! Pa zar Ga baš nitko neće?!? Mrvica nemoćno slegne ramenima – A, izgleda da je tako. -Ma zamisli ti! Nitko nije odgovorio na naše ucjenjivačko pismo, ma ni odgovorio, a kamoli nešto poduzeo!!! -Ako ne računaš Premijerov mejl! -Pih! ´Čini što je korisno za Hrvatsku´, a ispod smajlić Mraz koji nam čestita Božić i Novu Godinu! Majkuim pokvarenu političarsku nemoralnu – prodali bi i rođenu mater! –ponovo tresak o stolić, ovaj put se prevrne svijeća Djeda Mraza i skotrlja na tepih pored zgažene napolitanke. -Da smo barem koju i oteli umjesto Njega, sad bi imali friških kolača -Mrvica promrmlja gledajući u smrvljen keks, a glasnije –Zapalit ćeš nam kuću jebate! Ništa nije vrijedno tih živaca! -Nije vrijedno živaca!? NIJE VRIJEDNO ŽIVACA!?! A šta ćemo sad s Njim, ŠTA ĆEMO SAD S NJIM!?! Mrvica je bio u iskušenju reći: Dat ga kvragu?, uostalom to je tako očajnički želio. Ali se sjetio dvanaestog simptoma postblagdanske depresije koji mu je u obliku čvoruge rastao na glavi. Pa se ugrizao za jezik. Bilo je stvarno vrijeme da nešto prigrize, stomak mu je krulio kao pobješnjeli ork, a slike iz Glorijine blagdanske kuharice nisu ništa pomagale. -Crni? –tren kasnije procijedi, dok je blijedo stajao pred otvorenim frižiderom. -Mm? -Gdje je.. sarma? Gdje je.. piva? Gdje je moja.. Jagoda-banana sa žitaricama? Gdje je - SVE?!? -Nema. -Nema? -Ošlo. -Ošlo? -Popapala maca. Mrvica je na dnu želudca osjećao nešto čudno, nešto kao.. nešto gadno.. nešto kao nešto stvarno gadno. A onda mu je to nešto puklo – UBIĆUGA!!! UBIĆUGA KUNEM SE SVIM SVETIM MAJKEMI UBIĆUGA!!! KOLKO TAJ MOŽE POJEST I POPIT TO NI BOG NE MOŽE NAJEST – U-BI-ĆU-GAAAAAA!!! –urlikao je bacajući se prema vratima smočnice sa pjenjačom u šaci (jedino je ona ležala na kuhinjskom pultu, iako je on da budemo iskreni poželio sataru). Sad Crni skoči s kauča skuživši da je vrag odnio šalu - Nemoj Mrvice, nemoj tako ti boga! Daj se smiri čovječe, ej! To je samo jogurt, daj ne zajebavaj i uostalom –zastane, sad se već previjajući od smijeha - Šta si mislio s tom pjenjačom, zamutit mu jaja? -Samo jogurt!?! Crni to nije samo jogurt, to je I jogurt I čokolino I puding I frutella I AB kultura s okusom vanilije I frutekove kašice I Bebi papa!!! Bebi papa čovječe!!! Proždro mi je sve zalihe šta mi je doktor prepisao za održavanje crijevne kulture a ti znaš kako me kiselina muči i.. i.. I SAD MI GA JE STVARNO DOSTA! Ubićuga majkemi, ubiću ga samo me probaj zaustavit!!! –pjenjača je prijetila u smjeru smočnice. -Mrvek, bolje ti je da te ja ne zaustavljam –jednim kung-fu potezom hladnokrvno mu izbije ´hladno oružje´ iz ruku. -Ali Crni, čovječe - Bebi papa! Smazao mi je Bebi papu! –ne opirući se zakmeči Bebi Mrvek. -Mrvek, nemoj da se ponavljam –vraćajući se na kauč Crni zaključi cijelu priču. -Šmrc –Mrvica se tužno zapilji u prazan frižider –Jebiga, kolko taj može pojest i popit, nije ni čudo da Ga nitko neće. Na polici su otužno ležale samo kockica leda i kocka svježeg kvasca, pa slegne ramenima i nakon kratke procjene u usta ubaci - kvasac. Crni je tamo na kauču nesvjesno čupkao ofucanu božićnu jelku koja se već počela trusiti po laminatu, kineske svjećice su tako smušeno žmirkale - Stvarno ga nitko neće. Nemoš vjerovat. A jesan ja lipo govorija, jesan ja lipo govorija - otmimo Stipu - ali ne, ti da ne, ti da je Stipe fikus, da bi to bija zajeb, vic, da bi nan se cilo podzemlje smijalo… Mrvica je žvačući kvasac radio grimase kao da žvače žabu krastaču – Ti govorio?! A kad sam JA govorio, kad sam ja govorio-ajmo Crni lipo opljačkat benzinsku ili upast u Finu ili banku ka sav pošten svit-ne, ti nisi tio! Da je to primitivno, da to radu samo drogaši, da triba ić stepenicu više, da triba ić u otmičare da je to finije, gospockije, manje rizično! Da triba ulagat u kriminalni imiđ – čuj da - imiđ! Jebenti sad imiđ da ti jeben! Oćemo sad imiđ jest, oćemo sad imiđ žvakat ka´ ovaj plisnjivi kvasac jebenti srceimiđovo da ti jeben i tebi i Njemu! -Mrvek! -Crni! Crni nakon novog dugog, nijemog i bijesnog pogleda upućenog najboljem prijatelju, opet samo odmahne rukom – Ah, štaje-tuje, ako ga ni do Tri kralja niko ne bude htio.. ah, ma daćemo ga kvragu! Mrvica se zagrcne i pljucne odvratni kvasac u pijatić sa božićnom pšenicom (koja, unatoč tomu što ju je Mrvek posadio još na svetu Lucu i od tada brižljivo prskao svaku večer, još nije nikla) – Nećemo ga valjda..? –i pređe prstom preko vrata. -Ma jesi ti normalan?! –s gađenjem drekne Crni – Ako smo otmičari, nismo ubojice! Ej! Ostavit ćemo ga u Konzuma ili Mercatora ili.. štajaznam! Nek tamo radi štetu. -Konzuma! Konzuma!! –stane navijati Mrvek –Da usput kupim Jogsi i Čokolino! Crni samo zakoluta očima, s kim on radi, pa to je za nevjerovat! Tren kasnije zgrabi dekicu i zajauče - Joj! Evo ga! Sad će.. Haldir! Šmrc. Zar ti ne vidiš poetičnost ovog prizora, zar ti ne vidiš tu dubinu, zar ti ne shvaćaš što je Jackson htio reći, kako je on s ovim htio pokazati kraj doba vilenjaka, njihov odlazak, poezija, čista poezija… Gnijezdeći se opet na kauč Mrvica samo zakoluta očima i posegne za Tenom, tko je njemu najbolji prijatelj, pa to je za nevjerovat! I baš dok je uz zvukove Međuzemaljske bitke i Crnovog šmrcanja (i glasnog hrkanja iz smjera smočnice) proučavao najbolje i najlošije odjevene javne osobe u 2006oj, Mrvici se učini da čuje još jedan neobičan zvuk.. neki zvuk.. struganja i.. grebanja.. iz pravca.. dimnjaka. Osmijeh mu ozari lice – Djed Mraz! Crni, ej! DJED MRAAAAAZ! Crni na tren prestane šmrcati - Djed Mraz?! O čemu ti!? Kakav Dje…?!? –i tad shvati. Nije to bio nikakav Djed Mraz –MRVEK BUDALETINO JEDNAAAAA!!! Pet minuta poslije, dok su specijalci iz smočnice iznosili ko majka zemlja pijanog, utovljenog i nasmiješenog Predsjednika Sabora, Crni je vezan i neutraliziran potrbuške ležao na šporkom laminatu, a policijska mu doga dahtala u facu i zaljubljeno ga lizala kao veliki čokoladni kornet – Majkuim pokvarenu! Sad su se sjetili borbe protiv kriminala! Mrvica, jednako sputan kraj njega, veselo šapne - Ej.. Crni? -E? -Ispunila ti se želja stari! Gle, i tebe netko voli, baš kao onaj konj Aragorna! -GRRRRRRRRRR!!! Mrvica je shvatio. Razdražljivost. Simptom broj trinaest. Ts. P.S. BESTSELEROV NATJEČAJ ZA KRATKU PRIČU |