Pregled posta

-Jesu šta danas rekli na Dnevniku? -Crni se napokon smirio.
-Ništa.
-A na vijestima Nove, RTLa, kasne vijesti na Drugom?
-Ništa, samo ponavljaju ono o infarktu.
Majkuim pokvarenu! –Crni tresne šakom po stoliću, a sa jelke se na izlizani laminat skotrlja crvena kuglica – Već sedmi dan ništa! Sedmi dan! Pa zar Ga baš nitko neće?!?
Mrvica nemoćno slegne ramenima – A, izgleda da je tako.
-Ma zamisli ti! Nitko nije odgovorio na naše ucjenjivačko pismo, ma ni odgovorio, a kamoli nešto poduzeo!!!
-Ako ne računaš Premijerov mejl!
-Pih! ´Čini što je korisno za Hrvatsku´, a ispod smajlić Mraz koji nam čestita Božić i Novu Godinu! Majkuim pokvarenu političarsku nemoralnu – prodali bi i rođenu mater! –ponovo tresak o stolić, ovaj put se prevrne svijeća Djeda Mraza i skotrlja na tepih pored zgažene napolitanke.
-Da smo barem koju i oteli umjesto Njega, sad bi imali friških kolača -Mrvica promrmlja gledajući u smrvljen keks, a glasnije –Zapalit ćeš nam kuću jebate! Ništa nije vrijedno tih živaca!
-Nije vrijedno živaca!? NIJE VRIJEDNO ŽIVACA!?! A šta ćemo sad s Njim, ŠTA ĆEMO SAD S NJIM!?!
Mrvica je bio u iskušenju reći: Dat ga kvragu?, uostalom to je tako očajnički želio. Ali se sjetio dvanaestog simptoma postblagdanske depresije koji mu je u obliku čvoruge rastao na glavi. Pa se ugrizao za jezik. Bilo je stvarno vrijeme da nešto prigrize, stomak mu je krulio kao pobješnjeli ork, a slike iz Glorijine blagdanske kuharice nisu ništa pomagale.
-Crni? –tren kasnije procijedi, dok je blijedo stajao pred otvorenim frižiderom.
-Mm?
-Gdje je.. sarma? Gdje je.. piva? Gdje je moja.. Jagoda-banana sa žitaricama? Gdje je - SVE?!?
-Nema.
-Nema?
-Ošlo.
-Ošlo?
-Popapala maca.
Mrvica je na dnu želudca osjećao nešto čudno, nešto kao.. nešto gadno.. nešto kao nešto stvarno gadno. A onda mu je to nešto puklo – UBIĆUGA!!! UBIĆUGA KUNEM SE SVIM SVETIM MAJKEMI UBIĆUGA!!! KOLKO TAJ MOŽE POJEST I POPIT TO NI BOG NE MOŽE NAJEST – U-BI-ĆU-GAAAAAA!!! –urlikao je bacajući se prema vratima smočnice sa pjenjačom u šaci (jedino je ona ležala na kuhinjskom pultu, iako je on da budemo iskreni poželio sataru).
Sad Crni skoči s kauča skuživši da je vrag odnio šalu - Nemoj Mrvice, nemoj tako ti boga! Daj se smiri čovječe, ej! To je samo jogurt, daj ne zajebavaj i uostalom –zastane, sad se već previjajući od smijeha - Šta si mislio s tom pjenjačom, zamutit mu jaja?
-Samo jogurt!?! Crni to nije samo jogurt, to je I jogurt I čokolino I puding I frutella I AB kultura s okusom vanilije I frutekove kašice I Bebi papa!!! Bebi papa čovječe!!! Proždro mi je sve zalihe šta mi je doktor prepisao za održavanje crijevne kulture a ti znaš kako me kiselina muči i.. i.. I SAD MI GA JE STVARNO DOSTA! Ubićuga majkemi, ubiću ga samo me probaj zaustavit!!! –pjenjača je prijetila u smjeru smočnice.
-Mrvek, bolje ti je da te ja ne zaustavljam –jednim kung-fu potezom hladnokrvno mu izbije ´hladno oružje´ iz ruku.
-Ali Crni, čovječe - Bebi papa! Smazao mi je Bebi papu! –ne opirući se zakmeči Bebi Mrvek.
-Mrvek, nemoj da se ponavljam –vraćajući se na kauč Crni zaključi cijelu priču.
-Šmrc –Mrvica se tužno zapilji u prazan frižider –Jebiga, kolko taj može pojest i popit, nije ni čudo da Ga nitko neće.
Na polici su otužno ležale samo kockica leda i kocka svježeg kvasca, pa slegne ramenima i nakon kratke procjene u usta ubaci - kvasac. Crni je tamo na kauču nesvjesno čupkao ofucanu božićnu jelku koja se već počela trusiti po laminatu, kineske svjećice su tako smušeno žmirkale - Stvarno ga nitko neće. Nemoš vjerovat. A jesan ja lipo govorija, jesan ja lipo govorija - otmimo Stipu - ali ne, ti da ne, ti da je Stipe fikus, da bi to bija zajeb, vic, da bi nan se cilo podzemlje smijalo…
Mrvica je žvačući kvasac radio grimase kao da žvače žabu krastaču – Ti govorio?! A kad sam JA govorio, kad sam ja govorio-ajmo Crni lipo opljačkat benzinsku ili upast u Finu ili banku ka sav pošten svit-ne, ti nisi tio! Da je to primitivno, da to radu samo drogaši, da triba ić stepenicu više, da triba ić u otmičare da je to finije, gospockije, manje rizično! Da triba ulagat u kriminalni imiđ – čuj da - imiđ! Jebenti sad imiđ da ti jeben! Oćemo sad imiđ jest, oćemo sad imiđ žvakat ka´ ovaj plisnjivi kvasac jebenti srceimiđovo da ti jeben i tebi i Njemu!
-Mrvek!
-Crni!
Crni nakon novog dugog, nijemog i bijesnog pogleda upućenog najboljem prijatelju, opet samo odmahne rukom – Ah, štaje-tuje, ako ga ni do Tri kralja niko ne bude htio.. ah, ma daćemo ga kvragu!
Mrvica se zagrcne i pljucne odvratni kvasac u pijatić sa božićnom pšenicom (koja, unatoč tomu što ju je Mrvek posadio još na svetu Lucu i od tada brižljivo prskao svaku večer, još nije nikla) – Nećemo ga valjda..? –i pređe prstom preko vrata.
-Ma jesi ti normalan?! –s gađenjem drekne Crni – Ako smo otmičari, nismo ubojice! Ej! Ostavit ćemo ga u Konzuma ili Mercatora ili.. štajaznam! Nek tamo radi štetu.
-Konzuma! Konzuma!! –stane navijati Mrvek –Da usput kupim Jogsi i Čokolino!
Crni samo zakoluta očima, s kim on radi, pa to je za nevjerovat! Tren kasnije zgrabi dekicu i zajauče - Joj! Evo ga! Sad će.. Haldir! Šmrc. Zar ti ne vidiš poetičnost ovog prizora, zar ti ne vidiš tu dubinu, zar ti ne shvaćaš što je Jackson htio reći, kako je on s ovim htio pokazati kraj doba vilenjaka, njihov odlazak, poezija, čista poezija…
Gnijezdeći se opet na kauč Mrvica samo zakoluta očima i posegne za Tenom, tko je njemu najbolji prijatelj, pa to je za nevjerovat!
I baš dok je uz zvukove Međuzemaljske bitke i Crnovog šmrcanja (i glasnog hrkanja iz smjera smočnice) proučavao najbolje i najlošije odjevene javne osobe u 2006oj, Mrvici se učini da čuje još jedan neobičan zvuk.. neki zvuk.. struganja i.. grebanja.. iz pravca.. dimnjaka. Osmijeh mu ozari lice – Djed Mraz! Crni, ej! DJED MRAAAAAZ!
Crni na tren prestane šmrcati - Djed Mraz?! O čemu ti!? Kakav Dje…?!? –i tad shvati. Nije to bio nikakav Djed Mraz –MRVEK BUDALETINO JEDNAAAAA!!!