Čitanje – ne surfam i ne čitam blogove. Odnosno čitam ih vrlo mali-mali jednoznamenkasti broj. Nemam živaca. Nedostatak koncentracije
, pažnje, prevelik utjecaj televizije štoli, uglavnom neki čitalački poremećaj
. Isto i s knjigama, nakon stranice-dvi ne mogu više, moram se prebacit na nešto drugo, pa čitanje pojedinih naslova zna trajati i trajatiiiii. Tete u knjižnici na svu sreću imaju razumijevanja (i strpljenja)
Veliko uho – ne čujem baš najbolje, odnosno ono što je nekoć bio izvor dobre zajebancije mojim frendovima, sad se zna pretvorit u neugodnjak. Ono kao, ljudi misle da sam čudna ako im ne odgovorim na neko pitanje, a ja nit´kriva nit´dužna (samo gluha) buljim u njih nedužno
i - pojma nemam da je pitanje i postavljeno
. Posljedica preglasnog slušanja walkmana u mlađim danima. Ništa strašno, samo.. zbog vlastite sigurnosti - telefonsko naručivanje pizze nemojte prepustiti meni. Ah, duga je to priča
Tarik – priznajem, i ja sam se neko vrijeme palila na Tarika. Ona tijesna prugasta odijelca, roza kravate, šminkerske očale, dubok glas i ofucani vicevi - grrrrrrrr
No izliječila sam se kad je dobio podbradak. A da ne spominjem da, od kad ne gledam Milijunaša, sebe smatram puno pametnijom
Drugi blog – nekoć imah još jedan blog potpuno drugačije tematike (i ne, NIJE bio Tarik-fan-club.blog!)
Lanci sreće – ja mrzim lance sreće i sve njihove mail, SMS i net/blog inačice. Smatram ih agresivnim dosađivanjem, što je ujedno i razlog zašto ovo simpatično memanje neću proslijediti na sljedećih 5 blogerskih adresa, nego ga stopiram tu, baš tu. Aj živili!