MODESTI BLEJZ

Krke je već rivom valja´ kamenčinu amo-tamo – Kupi se, kupi – zadihano dobaci čim nas ugleda i nastavi sizifijadu -Kupi se kuac tebe – prihvati Pice –Tribaš nalipit, a ne valjat, gledaj – pomete s prve šoferšajbe i na kamen nalipi šaku gnjecavog snijega, ovaj se odlipi ko omekšalo govno. Triba još – Pice mudro zaključi i počne strugat šoferšajbe redom. Krke na to sav oduševljen stane skakat po brodicama, ko skakavac na snijegu, krakovi u vodi, nezgoda se zgodi, pljas.
-Jebeni harakiri – pljucne Pice zamišljeno u koncentrične valiće, pahulja mu padne na nos.
-Haiku.
-Pa jesan to i reka, jebeni haikuiri.
-A da mu damo ruku, a? Mogli bi, jelda bi mogli?
-Mala će, ne mrdaj – pogledam, s lijeva stvarno dovesla mala u kanuu. Na trenerci piše SLOV_KIA KANU TEAM, cijela ekipa već desetak dana trenira na Neretvi, bidni pobigli od zime u zimu, mislim se. Mala ´utopljenika´ dovuče do kraja, Krke se sav raširija po vodi i pluta ka da je uvježbava – J-j-j-jebate umalo san se u-u-u-utopija, i bija bi se utopija znaš, ma-ma-ma-ma me s-s-s-spasilo!
-Spasilo te, spasilo, u po metra dubine. I šta sad čekaš? Oš usta na usta? –pljucne Pice.
-Ja-ja-ja-ja bi da me ma-ma-ma-mala..
-Bogati! I ja bi, aj izlazi – Krke drhtureći išljapka iz plićaka, s nosa mu se stane formirat siga – On-on-on-ona je me-me-me-me-ne spa-spa-spa-si-la! Ni-ni-ni-ni-ko dr-dr-dr-dru-gi!
Pice tek sad popizdi – Kako moš bit tako nezahvalan!?! Jesi tija snjegovića, jesi ga tija?! Pice oću snjegovića, oću snjegovića, oću snjegovića cilo si me jutro davija i sad ka smo ti došli napravit jebenog snjegovića ti okolo zajebavaš! Aj u kuac! Radi ga sam! –tresne grudom o rivu i uvrijeđeno otpiči pod palmu.