MODESTI BLEJZ

Kao zakleti desničar deve..deve..devedesetih (ali, napominjem odmah, to je njegova osobna stvar), ovaj žestoki branitelj svega sve´rvackoga, zaogrnut plaštom svete rvacke zemlje, svete grude, svete vode, svetog zraka, svetog Vranje, kamena iz svetog stoljeća sedmog, svetosti Domovinskog rata, svetosti branitelja, generala, alkara, skupova na Rivi, Ive tada, (osuđenog)Norca, (neuhvaćenog)Ante i Marka i Perkovića i Thompsona… a samim time i žestoki mrzitelj svega što se njegovu konceptu ´rvatstva protivilo, dakle: Europe, opozicije, tranzicije, nostalgičara, srbo-četnika, komunjara, Ivice, Stipe, Ive sada, Milorada, Steve, Čede, Sorosa i svega ostaloga nervackog – dirigirano je preko stranica Slobodne rigao govor mržnje i netolerancije. No i taj je period, sa odlaskom nekih pod ploču, a nekih u zaborav – prošao. U Slobodnoj su se ljudi promijenili, stvari vratile u ´normalu´, a gospodin J, iako više nije urednik, još uvijek piše svoju kolumnu. I pazite - to je dobro!
Osobno J-a čitam, iako se u većini slučajeva sa njegovim mišljenjem ne slažem, a na neke se ´ivankovićevske´protu-europske paranoje čak i nasmijem – no priznajem, tu i tamo, svake prijestupne, dam mu za pravo. Jer i u toj protu-E paranoji, valjda kao i ćorava koka na zrno, zna pogoditi skrivene ne-baš-tako-plemenite motive zapadnih moćnica. A osim toga, cenzura nečijeg mišljenja samo zato što je ono drugačije od tvoga – za mene je neprihvatljiva! Spuštati se na razinu onog perioda kontrole medija, također je neprihvatljivo! Svačije mišljenje se smije i mora čuti, pogotovo onoga suprotnog tvomu, jer je to osnovna tekovina demokracije! Iza toga čvrsto stojim. No jedino što ne smije biti prihvatljivo, i tada i sada, i uvijek i zauvijek, jest – govor mržnje. Govor mržnje - NO PASARAN!
A gore navedeni citat iz današnje kolumne gospodina J. jest upravo – to. Govor mržnje, netolerancije, šovinizma, i na kraju krajeva – pokazatelj osobne ne-kulture i kućnog ne-odgoja gospodina J. Taman kad se ponadamo da je Hrvatska jednom za svagda završila sa brojanjem krvnih zrnaca, desi se nešto što tu nadu razbije. A tempiranje ovakvog teksta, par dana nakon slučaja Ostrovica - nije nimalo bezazleno. Konkretno, ako se na terenu uvijek nađe neka nepismena budaletina koja je spremna kamenovati Srbe na vrbe (i koju policija nikad i nikako neće pronaći), zar se diskurs koji potiče takvo ponašanje smije tolerirati i u´pismenom´ okružju medijskog prostora? Da budemo precizni – Jović je u kolumni ciljano išao na uvredu njemu toliko mrskog Predsjednika, usputno očešavajući njegovu suprugu aludiranjem na njezinu nacionalnost. A kad se sutra počne izvlačiti da on nije vrijeđao, već samo iznosio činjenice – ogolit će svoj šovini-obraz do kraja. Jer brojati krvna zrnca… stvarno jadno!