Bijahu postojani
Dakle, bili smo u Varaždinu, i bilo je stvarno odlično.
Vjerujem da te to doživljaj koji nitko ne bude zaboravio.
Iako smo u kada smo čuli da smo
smješteni po obiteljima negodovali,
ugodno smo se iznenadili. Ljudi su toliko dobri
i ugodni da smo svi bili i pre zadovoljni.
Ja nisam od nikoga čula da je nekome
bilo loše u obitelji u kojoj smo bili smješteni.
Ovako: kretalo se u subotu oko 10 sati ispred crkve.
Čim smo krenuli dobili smo majice, ali i doručak
jer je mama Šemper pekla kiflice (barem mislim)
tako da smo se svi najeli, i zahvaljujemo se na tome.
Čim smo krenuli atmosfera se "podigla"
tj. svi smo bili jako dobro raspoloženi.
Pjevalo se (dobro, neki su i kartali), smijalo, sve kako treba biti.
Oko podneva smo bili u Varaždinu na parkiralištu autobusa
gdje smo svi dobili tzv. ulaznice, bijele šilterice.
Polako smo krenuli prema samom stadionu gdje se
cijeli susret i održavao. Na putu do tamo smo sreli
neku djevojku i dečka koji su vjerojatno snimali za
neku televiziju, tako da smo Anamarija i ja rekle
neke sitnice što se tiče samoga susreta, a i nas.
Uglavnom, dosta dugo smo hodali prema stadionu, ali i to nije prošlo
bez pjesme. Jedno vrijeme smo se i zadržali na tru kako
bi otpjevali Santo :).
Uglavnom, na stadion smo stigli oko 13 h,
a u sami stadion smo ušli oko 13.30 h. Smjestili smo se na
tribinama i uživali u programu gdje su svoja svjedočenja
pričali poznate osobe, među ostalima tu su bili Ivana Husar,
Sanja Doležal, Meri Cetinić, jedna časna sestra Karmelićanka,
svećenik koji je i pola Hrvat pola Kanađanin :), Thompson,
i ako sam koga zaboravila, recite mi.
Uglavnom taj program je trajao od 15 h do 18h,
tj. do mise koje je trajala do 20 h. I mogu reći da je misa
bila jako lijepa, jer eto napokon smo zreliji,
tj. ja znam za sebe da je ovo prvi susret na kojem
sam ja slušala riječi biskupa koje su bile izrečene i
sad shvaćam neke stvari, i vjerojatno mi je
zato ovaj susret možda čak i najdraži,
iako je i u Puli i u Šibeniku bilo lijepo na svoj način.
U toku mise bili smo slikani i za milenijsku fotografiju
i to je bio doživljaj. Mene su trnci prošli kada
sam vidjela tolike ruke u zraku. :)
Nakon same mise uputili smo se u mjesto Đelekovec
gdje smo bili smješteni i to je stvarno bilo
gotovo najljepši dio susreta.
Obitelji koje su nas smjestile bile su stvarno prekrasne
i ugostili su nas kao da smo ugledni ljudi :)
Ja imam samo pohvalne riječi, i Suzana i ja
smo stvarno oduševljene.
Upoznale smo prekrasne ljude kod kojih smo
uvijek dobrodošli i
tu se osjeća povezanost.
Dakle, u nedjelju smo imali mali program prije same mise,
i pjevali smo pod misom, i dali smo sve od sebe da budemo
što bolji i to se osjetilo u zraku :)
Misu je vodio velečasni Branko i stvarno smo
mu zahvalni na lijepim riječima.
Ispred crkve smo posadili dva hrasta lužnjaka
koje ćemo morati doći i zaliti :)
Nakon ručka smo se uputili prema Legradu
gdje nas je dočekao velečasni Vjekoslav i
rekao nam par riječi o samoj crkvi koja je stvarno lijepa.
I tamo smo također posadili dva drveta.
Nakon toga smo se u putili kući, i došli smo sretni i zadovoljni.
Ispunjeni Duhom Svetim i veselimo se Zadru
gdje će susret biti za dvije godine.
A sada je na vama da napišete svoje doživljaje.
Možda sam ja malo pretjerala s pisanjem, ali bez brige
budem ja još pisala.
I da, slušajte radio Ivanić u četvrtak oko pola 6 jer će u emisiji
Život župe biti riječi o samom susretu.
Ivana
Obavijesti
Jučer je, dakle, bio vjeronauk- sastanak. Uvodnu riječ je imao
župnik i ono što sam uspjela zapisati je da je taj susret
prilika da se ljudi istih generacija "ujedine" u istu svrhu-
odnos Boga i ljudi.
Dakle, ostale obavijesti bi bile da smo smješte u
župi Legrad, mjesto se zove Đeletovac.
I mi smo jedina grupa koja će tamo biti smještena.
Svi smo smješteni po obiteljima, pa bi bilo u redu
da svatko od nas nosi neki mali dar sa sobom za te
obitelji kod kojih ćemo biti smješteni.
Dakle, vreće nije potrebno nositi.
Majice ćemo dobiti u autobusu, a kape kad stignemo u Varždinu.
Na sam dan odlaska- nalazimo se svi u 15 do 10 ispred crkve,
tj. ispred penzionerc. Kreće se u 10 sati pa nemojte kasniti.
Mislim da je to sve. Ako sam što zaboravila, kažite, pitajte.
Znamo kako se trebamo ponašati, nije nam prvi susret, tako da.
Moramo biti dobri predstavnici naše župe.
Ivana
vjeronauk
dakle, sutra, 18.04.2008., u 19.30h svi koji idu na susret katoličke mladeži u Varaždin trebaju doći u dvoranu. samo da vas podsjetim.
Ivana
Što djeca pišu Bogu?
Dragi Bože. Jesi li ti stvarno nevidljivi ili je to samo trik?
Lucy
Dragi Bože, želim biti isti kao moj tata kada odrastem,
ali ne sa toliko puno kose posvuda. Sam
Dragi Bože, da li si zamislio da žirafe tako izgledaju,
ili je to bila nezgoda? Norma
Dragi Bože, još uvijek čekam na proljeće,
ali nikako da stigne. Nemoj zaboraviti. Mark
Dragi Bože, umjesto da puštaš da ljudi umiru
i stalno radiš nove, zašto ne bi zadržao ove koje imaš sad? Jane
Ne moraš se brinuti za mene, ja uvijek gledam
obadvije strane kada idem preko ceste. Dean
Dragi Bože, bila sam na vjenčanju
i oni su se poljubili u crkvi, da li je to ok? Neil
Dragi Bože, ponekad mislim na tebe i
kada se ne molim. Elliott
Dragi bože, ja sam Amerikanac,
što si ti? Robert
Dragi Bože, hvala ti za bebu bracu,
ali ono za što sam se molila bio je psić. Joyce
Dragi bože, vjerujem da nije lako voljeti
sve ljude na cijelome svijetu. U mojoj obitelji
nas je četvero i ja nikako ne mogu to stalno raditi. Nan
Dragi Bože, ako pogledaš u nedjelju u crkvu,
ja ću ti pokazati svoje nove cipele. Mickey D.
Dragi Bože, ako mi daš čudesnu lampu
kao što ima Aladin, dat ću ti sve što poželiš,
osim mog novca i šaha. Raphael
Čitali smo da je Edison napravio svjetlo.
Ali u nedjeljnoj školi su rekli da si ti to napravio.
Da li je on ukrao tvoju ideju? Donna
Dragi Bože, možda Kain ne bi ubio Abela
da je svatko imao svoju sobu.
To funkcionira sa mojim bratom. Larry
Dragi Bože, ne vjerujem da bi itko bio bolji Bog od tebe.
Samo ti to želim reći, ali ne govorim ti to zato što ti jesi Bog. Charles
Vjeronauk
Dakla, sinoć je bio "sastanak" u vezi odlaska u Varaždin.
Svi detalji oko samog programa, i kako će se sve tamo
odvijati možete naći ovdje.
Što se tiče polaska, najvjerojatnije ćemo kretati oko
10 sati u subotu ujutro.
Još ćemo se jednom naći prije samog polaska,
tj. u petak 18. 04. 2008. u 19.30h u dvorani.
Tada bi svi trebali doći.
Vidjet ćemo kako će funkcionirati spavanje,
jer najvjerojatnije ćemo biti smješteni po obiteljima.
Eto toliko.
Ivana
Molitva i sladoled
Prošli tjedan bila sam s djecom u restoranu.
Moj šestogodišnji sin upitao me može li reći molitvu
zahvalnicu prije jela. Kada smo pognuli glave,
rekao je:"Bog je dobar. Bog je divan.
Hvala ti na hrani, a zahvalio bi ti još više kada
bi mama naručila sladoled za desert.
I sloboda i pravda neka bude za sve! Amen!"
Uz smijeh nekih ljudi koji su sjedili u blizini,
čula sam i primjedbu jedne žene:
"Evo što nije u redu s ovom zemljom.
Današnja djeca čak ni ne znaju kako moliti.
Moliti Boga za sladoled! Ne mogu vjerovati!"
Kada je moj sin to čuo, briznuo je u plač i pitao me:
"Jesam li pogriješio u molitvi? Je li Bog srdit na mene?
" Dok sam ga grlila i uvjeravala da je učinio
nešto divno i kako Bog sigurno nije srdit na njega,
jedan stariji gospodin prišao je našem stolu.
Mahnuo je mom sinu i rekao:
"Slučajno znam da Bog misli da je to bila divna molitva."
rekao je. "Zbilja?" pitao je moj sin. "Časna riječ!"
odgovorio je čovjek. A, onda je poluglasnim šaptom dodao
(nadajući se da će ga čuti i žena čija je
primjedba sve ovo započela) :
"Šteta da ona nikada ne moli Boga za sladoled.
Ponekad je malo sladoled dobro za dušu."
Naravno, za desert sam djeci naručila sladoled.
Moj sin je nekoliko trenutaka gledao u sladoled,
a onda je učinio nešto čega ću se sjećati cijeli život.
Uzeo je zdjelicu s sladoledom, te ju je bez riječi
odnio onoj ženi. Nasmiješio se i rekao joj:
"Ovo je dobro za vas.
Ponekad je sladoled dobar za dušu,
a moja je duša već dobra."
